Zlatan Stipišić Gibonni vratio se u petak navečer pobjedonosno na pulski Kaštel koji ga je i ovaj put dočekao rasprodan, a razdragana publika pratila ga je iz dvorišta ispred bine te s gornje terase, oko kule. U Pulu je opet doveo bend u punom sastavu, a dok je publika bila raspložena za pjesmu, on je bio raspoložen i za priču te je kao i uvijek sa svojim obožavateljicama i obožavetljima podijelio neke svoje životne mudrosti trudeći se što jače zacementirati tu vezu. Uostalom, kod Gibe se nikad nije radilo o tome da on samo otpjeva i ode, bez kontakta s publikom njegovi su koncerti nezamislivi, a on je itekako svjestan da bez publike i njene velike naklonosti on ne bi bio to što jest danas.

        Repertoar je, očekivano, bio sastavljen od njegovih najvećih hitova. S obzirom da je sa Oliverom Dragojevićem snimio zadnji studijski album "Familija" koji su njih dvojica prije dvije godine predstavili u pulskoj Areni, na Kaštelu nije bilo posebnih iznenađenja. Istina je da Gibonni svaki put malo dopuni set listu s pjesmama s novih albuma koje snima te one postanu standardni dio njegovog repertoara (s izuzetkom "20th century man" kojeg je prije pet godina snimio na engleskom), no zapitali smo se preksinoć što bi se dogodilo kada bi to malo promijenio, osvježio s manje poznatim stvarima i namjerno izostavio neke hitove. Odgovor je da bi se vjerojatno mi prvi tada zapitali kako to da nije izveo, npr. „Dvije duše“, „Činim pravu stvar“, „Oprosti“ ili „Libar“ iako nije da bi nam te pjesme osobno nedostajale. Zna on kako valja „lukavo i slatkorječivo“ isporučiti sve te „verse i note“ publici koja ih prihvati i sama otpjeva. Gibonni se drži neke šprance, ima svoj pristup svojim pjesmama na koncertu koji itekako funkcionira, što se vidi i po rasprodatim koncertima i oduševljenoj publici. Sve prije spomenute pjesme izveo je i preksinoć i nije se među publikom niti najmanje osjetio zamor materijala. Uz to, neke pjesme i dalje zvuće nevjerojatno moćno, čak i moćnije nego prije pa tu stavljamo primjerice „Divlji cvit“ i „Posoljeni zrak i razlivena tinta“, dok će poruka „Tolerance“ uvijek biti jednako aktualna, pogotovo kada ju Gibo tako nadahnuto otpjeva uz pratnju jednako raspoloženog benda s kjim već godinama nastupa.

        Doznali smo preksinoć i da je od „Cesarice“ prošlo 26 godina, a da je „Zlatne godine“ izveo prvi put upravo u Puli, na filmskom festivalu u Areni, prije 25 godina. Otkrio je i da ima pjesama koje je pisao kao pušač i kao nepušač, a još jednom se preksinoć vidjelo da nije baš najsretniji kada ga netko snima mobitelom na koncertu i to stavi na YouTube jer kako kaže, „ono što je lipo čuvajte u uspomeni“. Kazao je i da mu više nisu važni popularnost i uspjeh na top listama, nego da bude s ljudima koji su pozitivni, koji razumiju da oni slave ljubav i dobrotu, jer kaže, „živim u zgradi s 12 stanova, ni'ko ne razumi šta ja radim“. Bila je to prilika da se još jednom u završnim taktovima „Zlatnih godina“ malo približi fanovima i jednom od njih da priliku da kratko zapjeva na bini.

        - Puno vam hvala, neka vas Bog čuva, Pulu, Istru i ostale gradove odakle ste došli, poručio je Stipišić na kraju koncerta na kojem je atmosfera bila takva da nije bilo potrebe glumiti odlazak s pozornice i povratak na bis („igrokaz“, kako ga je nazvao), jer je sve bilo jasno, do te mjere da je elokventni Gibo u jednom trenutku ostao bez teksta. Kada su na kraju onog što obično opisujemo kao „službeni dio“ svi instrumenti zamrli, Gibonni je krenuo pjevati staru pjesmu „Dobri judi“ koja je poslužila kao svojevrsna posveta publici koja se dakako, zborski pridružila, što je bio dobar uvod za pripremljeni bis.

        Radio on pjesme zbog popularnosti i top lista ili ne, činjenica je da je Gibonnijev ugled u Istri, a i na ostatku domaće scene neupitan. Dvorište Povijesnog i pomorskog muzeja s kojim se neki muče da ga napune on ga je rasprodao danima prije koncerta i to mu nije prvi put, a više puta je dokazao i da mu veliki amfiteatar nije preteški zalogaj. Gibo i njegov bend za sada uspješno idu dalje i „ne odustaju“, kao što kaže pjesma, kao niti njihova vjerna publika. Jedino što mu ovaj put nije uspjelo natjerati kompletnu publiku da čučne, kao što je to svojevremeno uspio u Areni, ali bit će prilike i da se na tome poradi idući put. ( Piše Mladen RADIĆ; Snimio Filip ŠKATAR) 

Povezane vijesti

• Pula: Otvoren centar "Herman Potočnik Noordung"
• Kaštel: Ukrao stolove i klupe
• GIBONNI I MATIJA DEDIĆ NA PULSKOM KAŠTELU Jaka glazbena koalicija