Kvintet predvođen mladim slovenskim saksfonistom Jakom Kopačem i posebnim gostom, američkim trubačem Jimom Rotondijem nastupio je u Circolu na drugoj večeri Jazz Wavesa, programa koji je, da nije bilo kiše, trebao biti održan u Malom rimskom kazalištu.

Igre i međuigre

No velika sala sjedišta Zajednice Talijana na koncu se pokazala kao idealan odabir, pogotovo što se tiče broja publike koja se tu može smjestiti tako da je ta neka interakcija između izvođača i publike bila skoro pa idealna što je rezultiralo i sasvim logičnim bisom.

Bio je to njihov prvi zajednički nastup, a repertoarom su dominirale Rotondijeve skladbe, uz pokoji standard i Kopačevu kompoziciju, sve zajedno nekih osam ili devet pjesama. Priča je to koja ne izlazi izvan utabanih staza, ne eksperimentira i ne dovodi slušatelja u poziciju da se pita što je ovo ili ono i je li to baš potrebno.

(Snimila Marijana Banko)

Netko bi to mogao nazvati predvidljivim pristupom, no radi se o stilu sviranja kojem se vrlo lako prepustiti, uživati od prve sekunde i znati da će takav biti cijeli koncert. To je onaj lijepi, čisti, ispolirani stil i ono na što velika većina glazbenih laika prvo pomisli kada čuje riječ jazz.

To je to, idealan koncert za nekoga tko se prvi put susreće s jazzom kao i za jazzerske znalce u kojem jedino iznenađenje može biti vještina izvođača na sceni. Kao i uvijek, činjenica da je nečije ime u nazivu benda, ne znači da je ta osoba glavna i da su drugi u sjeni. Kopačev saksofon i Rotondijeva truba jesu u prvom planu, no nemoguće je ignorirati cijelo vrijeme nasmijanog kontrabasistu Joshuu Ginsburga, klaviristu Renata Chicca ili pak bubnjara Vladimira Kostadinovića. Svi oni djeluju opušteno, spremni za obavezne solaže kojima će impresionirati publiku i dati priliku ostalima da predahnu ili jednostavno pripremiti teren za novu međuigru, primjerice kontrabasa i klavira kao u jednoj od skladbi. Ipak, zvukovi trube i saksofona su ti koji daju taj prepoznatljivi klasični jazzerski pečat i šarm koji s lakoćom osvaja publiku.

(Snimila Marijana Banko)

Kopač se trudi u fokus što više staviti svog američkog gosta koji mu to dobrodušno vraća pa na sceni imamo spoj mladosti i iskustva u kojem jedno ne želi ukrasti fokus drugom, već se trude biti ravnopravni.

Nesretno-sretna okolnost

Pored bržih stvari, pogotovo sjajne uvodne »A higher calling«, strateški su raspoređene i dvije balade, jedna nazvana »Nearness of you« u kojoj glavnu riječ ima Kopač, a Rotondi publici najavljuje da će mladi sakofonist »voditi ljubav s publikom sa svojim instrumentom« i za vrijeme koje se Rotondi diskretno udaljuje sa scene. Druga je balada »Maybe September« u kojoj je glavni Rotondi dok Kopač uzima kratak predah.

Dobro posloženo i dovoljno efektno da publika pozove bend na dodatak što je posebno oduševilo Rotondija koji diže ruke u zrak i gestikulirajući se zahvaljuje prisutnima na ovakvom prijemu koji opet duguje nesretno-sretnoj okolnosti da se koncert održao ovdje a ne u Malom rimskom kazalištu gdje bi se ovoliki broj ljudi »izgubio« u prostoru.

Povezane vijesti

• U Circolu Jazzistra Goes Latin!
• U Circolu 4. dan društvenih igara
• Igrati se može i ako nisi on-line