(Foto; Dvigrad Festival)
Dvadesetprvo izdanje Dvigrad festivala – međunarodnog festivala rane glazbe donosi pregršt sjajnih glazbenih projekata. Ovaj jedinstveni festival kroz protekle je godine već navikao svoju vjernu publiku na najviše razine interpretativnih dosega pa stoga ne treba čuditi kako se i ovog ljeta u povijesnim prostorima unutrašnje i primorske Istre mogu čuti skladni zvuci zaboravljenih glazbala i plemenitih glasova.
Upravo je takav koncert na otvorenju ovogodišnjeg festivala održao čuveni talijanski ansambl Lucidarium, nastupivši u ruševinama bazilike sv. Sofije u Dvigradu. Ansambl u sastavu Carla Nahadi Babelegoto (cantus), Enrico Fink (altus), Avery Gosfield (flauta i flauto e tamburo), Jacob Mariani (viela, viola da gamba), Fabio Accurso (lutnja) i Massimiliano Dragoni (dulcimelo, udaraljke) prikazao je raskoš i meditativni sklad glazbe talijanskog srednjovjekovlja, provevši nas u istome koncertu kroz oči i uši suprotstavljenih civilizacija u vrijeme križarskih ratova, multikulturalne aspekte Danteove poezije i šušur srednjovjekovne Venecije.
Druge festivalske večeri publici se predstavila istarska orguljašica i pjevačica Elena Roce, koju s pravom možemo nazvati dobrim duhom povijesnih orgulja u Istri jer o njima s marom brine uz ostale članove udruge Organum Histriae. Mlada je glazbenica pripremila zanimljiv i dobro sastavljen program u kojem je naizmjence svirala orgulje i pjevala uz vlastitu pratnju. Mistični ugođaj bazilike sv. Martina u Svetom Lovreču sjajno je rezonirao zvucima himna Laus Trinitiati (Pohvala Trojstvu) njemačke redovnice Hildegard iz Bingena, a orguljskim dijelom programa dominirala su djela talijanske orguljske literature šesnaestog i sedamnaestog stoljeća (A. Antico, G. Cavazzoni, A. Gabrieli, G. Frescobaldi).
Posebnost ovog koncerta bio je svakako zvuk povijesnih baroknih orgulja koje je oko 1735. izgradio rođeni Šibenčanin Petar Nakić (Pietro Nacchini) koji je početkom 18. stoljeća imao dobro uhodanu i cijenjenu orguljarsku radionicu u Mlecima. Ovo glazbalo jedino je njegovo sačuvano djelo u Istri, a cjelokupnu obnovu izvršila je 2013. talijanska orguljarska radionica Zanin i stoga danas u zvucima ovog povijesnog dragulja možemo uživati u punom sjaju.
Ovogodišnji festival nastavlja se 29. srpnja 2023. u 20 sati u bazilici sv. Martina u Svetom Lovreču nastupom trija Mario Penzar (orgulje), Silvio Richter (barokna violina) i Darko Solter (basbariton). Ovaj tercet glazbenika sa zagrebačkom adresom dobro je poznat zaljubljenicima u ranu glazbu jer ga sačinjavaju cijenjeni domaći izvođači glazbe renesanse i baroka, od kojih se neki mogu smatrati rodonačelnicima povijesno utemeljene izvođačke prakse rane glazbe u Hrvatskoj.
Ove subote predstavit će se programom naslovljenim: "Diverse bizzarie - od čudnovatih suzvučja do artikulacije afekta u glazbi sedamnaestog stoljeća". Program vješto istražuje prijelomni trenutak u povijesti glazbe i ulogu čudnovatih suzvučja u oblikovanju nove glazbene slike svijeta na samom početku sedamnaestog stoljeća. Stilski zaokret iz prima pratica koncepta, kojim je dominirao savršeni franko-flamanski kontrapunkt, u novu glazbenu arhitekturu in stile moderno obilježen je progresivnim harmonijskim rješenjima i naglašavanjem afekta kao tematske osnove svakog glazbenog ostvarenja.
Ovime je bilo omogućeno glazbenicima da individualiziraju glazbeni izričaj, odnosno tumače notni tekst prema vlastitom shvaćanju emocionalne poruke. Pojavom monodije, jednoglasnog načina pjevanja uz instrumentalnu pratnju lutnje, čembala, orgulja, harfe ili nekog drugog glazbala, skladatelji su počeli posvećivati sve više pozornosti glasovima koji do tada nisu bili u prvom planu, istražujući vokalne dosege i iskorištavajući karakteristične boje glasovnog raspona za naglašavanje tekstualnog predloška. Slične se promjene opažaju i u instrumentalnom izričaju u kojem nailazimo na procvat solističke literature.
Izvođačima je često bila prepuštena sloboda u improvizaciji i mogućnost natjecanja u glazbenoj vještini, umetanjem vješto osmišljenih diminucija u melodiju poznatih moteta ili madrigala i uporabom virtuoznih glazbenih efekata. Onodobnom slušatelju takve su skladbe bile dobro poznate pa su još više mogli cijeniti vješto razlomljavanje melodijske linije u grupe nota manjeg menzuralnog trajanja, a prema jasno definiranom okviru harmonijske strukture.
Ponajbolji primjer za takvu praksu jest i obrada poznatog madrigala Cipriana de Rorea Ancor che col partire koji će glazbenici izvoditi na ovom koncertu. Autor, milanski violinist i skladatelj Riccardo Rognoni, u svojoj je publikaciji "Il vero modo di diminuire con tutte le sorte di stromenti…" iz 1592. iznio detaljne naputke za izvođače o estetici ukrašavanja melodije moteta i madrigala, umetanjem vješto osmišljenih diminucija (tal. passaggi). Njegov mlađi suvremenik Giovanni Battista Fontana predstavlja prvu generaciju skladatelja koji su isključivo stvarali in stilel moderno, prihvativši postulate kojim su naglašavanje emocija (affetti) i uporaba raskošnih glazbenih efekata (effetti) postali osnova skladateljskog izričaja. Iznimno je zaslužan za razvoj sonate kao tipičnog ranobaroknog glazbenog oblika pa će na koncertu biti predstavljen izvedbom dvije sonate za violinu i basso continuo: Sonata seconda i Sonata terza. Instrumentalni korpus najavljenog concerta upotpunit će dva bloka skladbi ponajvećeg ranobaroknog virtuoza za instrumente s tipkama Girolama Frescobaldija. Uvod u koncert, baš kao i uvod u bogoslužje, predstavljaju dvije tokate (Toccata seconda i Toccata terza) u kojima do izražaja može doći sva raskoš punog ripieno registra Nakićevih orgulja. Kao intermezzo u program je umetnuta skladba Cento partite sopra passacagli nastala kao raspisana improvizacija nad poznatom harmonijskom progresijom passacaglije.
Vokalni blok koncerta počinje Frescobaldijevim sonetom Donna siam rei di morte za solo bas i basso continuo iz njegove zbirke "Arie musicali per cantarsi nel gravicembalo e tiorba a una, due e tre voci“ iz 1630. Ova zbirka u dvije knjige sadržava uglavnom monodijske madrigale, nekoliko dueta i terceta te je, osim četiri mise i jedne nepotpune zbirke "tradicionalnih" peteroglasnih madrigala jedina Frescobaldijeva vokalna ostavština. Frescobaldijevi vokalni uradci obiluju afektima i glazbenim bojanjem teksta s raspisanim diminucijama i ukrašenim kadencama te pripadaju u ponajbolja talijanska vokalna ostvarenja prve polovice sedamnaestog stoljeća. Program dalje donosi antifonu Salve Regina terzo a 3 najvećeg ranobaroknog skladatelja Claudija Monteverdija iz njegovog kasnijeg opusa "Selva morale et spirituale" tiskanog u Veneciji pred kraj njegova života 1641. Ova skladba arhetipski je primjer seconda pratica stila skladanja s obiljem kromatskih pomaka, raspisanih ukrasa i monodijskih umetaka. Slijedi Monteverdijev psalam Laudate Dominum za solo bas i basso continuo, a koncert završava Frescobaldijevom arijom Se l'aura spira iz ranije navedene zbirke, najavljujući novi početak, baš kako su i skladbe na predstavljenom programu svojedobno označile novo stilsko razdoblje.