Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća kuća u kojoj se danas nalazi konoba Marino u Gračišću bila je derutna ruševina. Razmišljajući o povratku na djedovinu, danas pokojni Marino Buljan sa suprugom Svetlanom odlučio je potpuno obnoviti kuću i u njoj otvoriti konobu. Obnova je potrajala dvije godine, ali naposljetku, na prvi dan proljeća, 21. ožujka 1992. godine konoba Marino je otvorena, i vrlo brzo je postala kultno mjesto tradicijske gastronomije u središnjoj Istri. U početku je ponuda bila vrlo jednostavna, kao i u većini drugih istarskih konoba toga vremena: pršut, sir, maneštra, kobasice i ombolo s kiselim kapuzom, i to je tada bilo sve. Nešto kasnije su na jelovnik uvrštene i tjestenine sa šugom, odnosno fuži, njoki, ravijoli i - što je tada također bila rijetkost u istarskim konobama - pljukanci, a još malo kasnije na jednom od najljepših istarskih ognjišća počele su se peći i čripnje.

Gotovo tri desetljeća su Pazinci pogotovo, ali i gurmani iz mnogih drugih krajeva, konobu Marino birali kad bi se zaželjeli pravih domaćih kobasica i ombola, a osim tradicijskih mesnih jela, ova je konoba bila nadaleko poznata i po svojim fritulama. Na gradelama na ognjišću ove konobe zacvrčale su tone i tone domaćih kobasica i ombola, redovito pripremanih pred gostima u doba kada još nije ni postojao danas omiljeni medijski izraz "cooking show".

Osim što je bila pravo hodočašće ljubitelja tradicijske istarske kuhinje, konoba Marino je u prvoj polovici devedesetih bila i domaćin odnosno izvorište, a time i logistička potpora, nekolicini događanja po kojima je Gračišće danas nadaleko poznato, samo što su ta događanja kroz tri desetljeća postajala sve masovnija i atraktivnija pa su "izašla" na gračaški plac, jer im je konoba postala pretijesna. Upravo je u konobi Marino održana prva lokalna smotra vina, koja je s vremenom prerasla u mega-događaj kojeg posjećuje i po dvadesetak tisuća ljudi. I jedinstvena glazbena smotra "Zasopimo na organić", koja okuplja pučke svirače usnih harmonika, začeta je u konobi Marino, a pod njezinim je krovom održan i prvi Festival istarskih maneštri, koji je s vremenom također preseljen na gračaški plac. Sredinom devedesetih ova je konoba bila domaćin i tada putujućeg Festivala istarskih kobasica (FIK), a kuharska ekipa konobe Marino redovito je s uspjehom sudjelovala na raznim istarskim gastro-natjecanjima, od domaćeg festivala istarskih maneštri pa do smotre "Najbolji je istarski narezak" koja se održavala u Tinjanu i Zrenju.

Do preokreta u ponudi, iako ne i u izgledu i imidžu konobe Marino, dolazi prošlog ljeta, kada je Samanta Bašić na Facebooku primijetila oglas Svetlane Buljan da se konoba Marino - iznajmljuje. Njih su dvije stupile u kontakt, sklopile dogovor i konoba Marino ponovno je otvorena 25. listopada prošle godine s osnovnom idejom da zadrži stari imidž i opravda staru slavu, ali uz znatno proširenje jelovnika. Dotadašnja vlasnica nastavila je raditi u konobi Marino kao kuharica, a poletna nova gazdarica Samanta Bašić pojačala je ekipu s još dvoje mladih kuhara: Svetlani Buljan pridružili su se tako Marko Kunac i Petra Čeh.

Što je to novo u ponudi konobe Marino, odnosno koje gastronomske novosti očekuju njezine goste?

- Imamo veliki izbor tjestenina, petnaestak vrsta u raznim kombinacijama i s raznim preljevima, uveli smo i mnogo veći izbor hladnih narezaka, više vrsta pripravaka od bakalara, a posebno se ponosimo našom ponudom jela od boškarina. Meso istarskog goveda nudimo u više različitih oblika, od hladnih predjela s mesnim carpacciom ili salamama od boškarina, preko obaveznih gulaša, pa do bifteka i burgera, a pronašli smo i pravi recept za pripremu boškarina pod čripnjom, što se dosta rijetko viđa. Imamo i veliki izbor različitih slastica, nisu to više samo fritule i palačinke, već i krostate sa šumskim voćem, slatki ravioli, semifreddo, čokoladni souffle ili domaća kravlja skuta s medom, orasima i tartufima, bombardira nas novostima Samanta Bašić.

S novom ponudom konoba Marino radi tek nepunih pola godine, ako odbijemo vrijeme kada je zbog korona-krize morala biti zatvorena, pa je bilo zanimljivo čuti kako su gosti primili tu vrlo proširenu ponudu svoje omiljene oštarije.

- U početku je, pogotovo kroz zimu, većina gostiju tražila ono staro, jela po kojima je konoba prije bila poznata, ali su se postupno upoznavali i s novom ponudom. Na top-listi naših najtraženijih jela su se kroz par mjeseci lijepo izmiješala stara i nova jela, pa tako možemo reći da se najviše traže hladni tanjuri na kojima kombiniramo tradicijske nareske poput pršuta, ombola, suhih kobasica i pancete, zatim različite salame, primjerice od ovce, boškarina, tovara, jelena i divlje svinje, više vrsta sireva i skuta, bakalar, ili pak morske plodove kao u salati od hobotnica ili koktelu od morskih kozica. Među najtraženijim jelima su i tjestenine s nekom od četiri vrste šuga - junećeg, od boškarina, od divljači ili sa žgvacetom od kokoši. Iz stare ponude još uvijek su vrlo traženi pečene kobasice i ombolo s kiselim kupusom, ali se sve više traže i bifteci, a od slatkog gosti najviše vole voćne krostate i skutu s medom i orasima, kaže nam Samanta Bašić.

U tjesteninskom spektru ponude konobe Marino pažnju privlači jedan originalan detalj: zeleni njoki, ali njihovo zelenilo ne dolazi od špinata ili blitve, već od koprive. I ove zelene njoke i druge vrste tjestenina konoba Marino dobavlja od obrta Sara iz sela Krušvari, a i kod ostalih namirnica nabava je isključivo lokalna: meso dolazi iz trviške mesnice Berković, sirevi iz sirane Vesna Loborika, bakalar od Milene iz Bačve, salame i maslinovo ulje od AZRRI-ja, pršut je iz tinjanske pršutane Milohanić, a voće i povrće dnevno se svježe nabavlja na tržnici. Birajući vina koja će nuditi u svojoj konobi, Samanta Bašić je obišla više vinarija dok nije pronašla ono što njenoj ponudi najviše paše, a to su vinarija Matijašić iz Zamaskog Dola te vinarija Ravalico iz Nove Vasi kod Brtonigle.

Svetlana Buljan kaže da je njezina želja bila da konoba Marino nastavi svoj novi život u starom, poznatom i prihvaćenom stilu, ali je Samanta Bašić htjela da u novoj ponudi bude više svega, više različitih jela, više okusa, i više vrsta lokalnih namirnica.

- Ponešto od naše ponude će se naći i drugdje, ali nigdje sve na jednom mjestu kao kod nas, kaže nam Samanta Bašić, dodajući i jednu zanimljivost koja bi turističko-trendovski mogla biti dosta važna. Naime, mnogi istarski ugostitelji potvrđuju kako turisti koji im u posljednje vrijeme dolaze, sve više traže vegetarijanska ili čak veganska jela. Do prije nekoliko godina takvi bi se gosti u konobi Marino u Gračišću teško snašli, ali danas bi i oni ovdje lako našli nešto za svoj ukus.

Povezane vijesti

• U tipičnoj istarskoj konobi u Balama zaboravlja se na probleme. Kod Kancelira se jednostavno samo UŽIVA U TRADICIONALNIM JELIMA
• Vinari južne Istre uz istarska jela
• "Draga nam je zima dok kapuza ima!" U konobama središnje Istre gastro manifestacija s tradicionalnim jelima