VIDEO Netflixova serija o kojoj se ne prestaje pričati: Užasavajuća istinita priča mlade žrtve silovanja

Serija prati priču djevojke kojoj policija ne vjeruje da je silovana.

Netflixova serija "Unbelievable" stigla je na platformu 13. rujna ove godine i o njoj se od tada ne prestaje pričati. Serija je na IMDb-u dobila ocjenu 8.6 i brojnu publiku "prikovala" za male ekrane. Priča se temelji na užasavajućem i istinitom događaju, a temeljena je na članku nagrađenom Pulitzerovom nagradom autora T. Christiana Millera i Kena Armstronga.

"An Unbelievable Story of Rape"

Članak je nosio naziv "An Unbelievable Story of Rape" i napisan je 2015. godine. Prikazao je serije silovanja u Washingtonu i Coloradu koja su se dogodila u razdoblju od 2008. do 2011. godine te policijske istrage koje su uslijedile. Priča je nastala u suradnju između američke neprofitne organizacije za vijesti "The Marshall Project" i "ProPublice", a 2015. godine je osvojila američku novinarsku nagradu "George Polk" i 2016. godine Pulitzerovu nagradu za dokumentarno izvještavanje ("explanatory reporting").

Izvještavanje je pratilo dva istinita događaja - prvi se dogodio u kolovozu 2008., a drugi u lipnju 2012. godine. Prvi je priča o ženi iz Washingtona predstavljenoj pod pseudonimom Marie (18) koja je policiji prijavila silovanje. Nakon uzastopnih ispitivanja od strane policije koja joj ne vjeruje, izjavljuje da je njezina prijava lažna. Optužena je za davanje lažnih optužbi i iskaza.

Policijske smjernice u ovom slučaju, savjetovale su službenicima da žrtve silovanja mogu biti "nesigurne o detaljima" ili "prijaviti kontradiktorne informacije". Smjernice savjetuju i da se žrtva ne ispituje te da se ne koristi poligraf koji može pružiti nesigurne dokaze. Uvidom u izvještaj kojeg je podnijela Marie, policija nalazi dokaz da je napadač ušao kroz stražnji trijem. Otkrivaju i da Marie ima ogrebotine na zglobovima te abrazije na vagini.

Primorana na lažan iskaz

Marie je svojim posvojiteljskim roditeljima ispričala incident, ali oboje joj nisu vjerovali zbog njezinog smirenog ponašanja. Jedan od roditelja je sumnje otkrio i policiji. Zbog njegove sumnje i činjenice da Marie nije bila sigurna je li nazvala prijatelja prije ili nakon što se oslobodila, policijski narednik Mason je posumnjao u istinitost prijave. Mason i drugi istražitelj Rittgarn, natjerali su Marie da ponovi svoju priču. Rittgarn joj izjavljuje da smatra da je čitav incident izmislila. Pita ju je li silovatelj stvaran, na što djevojka tiho govori "ne". Bez da su joj pročitali Miranda upozorenje, službenici su od Marie zatražili da potpiše pisanu izjavu kojom potvrđuje lažan iskaz. Umjesto priče, napisala je da je cijeli incident sanjala te da nije sigurna je li stvaran. Nakon nekoliko sati daljnjeg ispitivanja, Marie je na kraju potpisala da je slagala.

(Miranda upozorenje, pravo ili pravilo je upozorenje koje daje američka policija osumnjičenicima neposredno nakon uhićenja ili ispitivanja. Dio je preventivnog proceduralnog prava koje su policijski službenici dužni prenijeti neposredno ispitivanoj osobi da bi ona bila svjesna svojih prava iz 5. amandmana koje se odnose protiv primoranog samooptuživanja, op.aut.)

Velika greška policije

Drugi dio prati policijsku istragu serijskog silovanja u državi Colorado, a za silovatelja se zna da je silovao četiri žene te pokušao i petu. Čovjek je uhićen u veljači 2011. godine, a dokazi pronađeni na njegovom kompjuteru otkrivaju da je Marie bila jedna od njegovih žrtava.

T. Christian Miller iz "ProPublice" je izvještavao o policijskim greškama prilikom identificiranja silovatelja kroz 2015. godinu. U kolovozu je doznao za slučaj Marie i kontaktirao njezinog odvjetnika. Tada je shvatio da na sličnoj priči već radi Ken Armstrong iz "The Marshall Projecta". Započeli su suradnju tijekom koje je Armstrong pisao o priči Marie u Washingtonu, a Miller o policijskoj istrazi u Coloradu. Marie je odlučila pričati s Armstrongom nakon šest mjeseci komuniciranja. Članak je potkrijepljen ostalim intervjuima i tisućama stranica policijskih izvještaja.

U listopadu 2008. godine, jedan od posvojitelja djevojke Marie, na televiziji gleda izvještaj o ženi (63) iz Washingtona koja je silovana na isti način koji je opisala i Marie. Roditelj zove policiju koja odustaje od slučaja, nakon što im kolege iz Lynwooda govore da je Marie lagala u izvještaju.

Čitava priča je dostupna na mrežnim stranicama "ProPublice". Autori su kasnije seriju članaka napisali i kao knjigu naslova: "A False Report: A True Story of Rape in America".

Netflixova "Unbelievable"

Netflix je članak adaptirao u potresnu dramsku mini-seriju u kojoj glavne uloge imaju Toni Collette (detektivka Grace Rasmussen), Merritt Wever (detektivka Karen Duvall) i Kaitlyn Dever kao Marie Adler. Serija prikazuje tinejdžericu koja se, nakon što je silovana, našla pred sudom na optuženičkoj klupi pod optužbom da je lagala. Serija pruža uvid u pretvaranje žrtve zločina u osumnjičenicu, koja sa svojih osamnaest godina mora prolaziti nevjerojatna ispitivanja i osude nakon traumatičnog događaja.

Armstrong je prošle godine dao izjavu za National Public Radio: "Fokus istrage postaje njezina kredibilnost. Umjesto da se ispituje kao žrtva, Marie je ispitana kao osumnjičenik". Odluka je autora da serija ne prati pozadinu silovatelja, već da se usredotoči na priču Marie i policijsku istragu koja ju je pratila.

"Postoji mnogo detalja u njegovoj prošlosti, njegovom životu i onome što je napravio. Zajedno smo odlučili da priča nije o njemu, već o policiji i njezinom ispitivanju Marie", rekao je Miller za intervju u Longformu.

Sama Marie je za "ProPublica" početkom rujna izjavila: "Ne želim se skrivati u kutu. Nisam htjela da mi to upropasti ostatak života. Nisam mu htjela dati to zadovoljstvo. Nisam htjela dozvoliti da me uništi".

Recenzije

Od prikazivanja serije na Netflixu, mnogi su gledatelji i kritičari dali svoj osvrt na radnju. "Unbelievable' nije o tome govori li Adler istinu nego je o tome čija će se priča čuti i kome je dozvoljeno vjerovati. Priča je to o dinamici moći koja prožima pravosudni sustav i društvo. 'Jesam li u nevolji?', pitala je Adler policiju koja je uzimala njezinu izjavu. Odgovor njoj i mnogima poput nje je čvrsto: da", piše Guardianov kritičar.

Collider piše da se serija na jedinstven način odnosi prema silovanju. Ništa nije prikazano olako niti voajerski, a kamera ne pokazuje žensku golotinju niti takve fotografije. Fokusira se na lica žena i njihova sjećanja o napadaču.

U vrijeme kada se na žrtve silovanja još uvijek gleda s dvojbom i onim užasnim zaključkom da je žrtva možda "sama izazvala zločin", serija o ovoj temi je jednostavno potrebna. Silovanje nije nešto što je "žrtva izazvala svojom odjećom ili ponašanjem". To je težak zločin s neopisivim psihičkim i fizičkim posljedicama na žrtvu te ga se treba gledati kao takvog, a ne "opravdavati".