Vjerojatno ne postoje dva medija koja su toliko slična i toliko pogodna za prebacivanje iz jednog u drugi kao video igre i filmovi, pa ipak između njih stoji nepremostiva provalija (ili zid, kako hoćete) koji sprečava da se ta konverzija uspješno ostvari. Ta prepreka se zove logika – u filmovima neka logika kao poveznica priče i likova mora postojati, u video igrama, pogotovo onim starijim, ne mora, barem ne uvijek, koliko god da je poželjna. Autori filma baziranog na popularnoj video igri "Minecraft" izgleda da su toga bili svjesni, namjerno isforsiravši početak, s minimalnim predstavljanjem likova i razradom priče kako bi što bi prije dali prostora zabavi.

E, da, ta priča... Nije da je nema u ovom filmu redatelja Jareda Hessa i scenarista Noela Bowmana, Hubbela Palmera, Neila Widenera, Chrisa Gallette i Gavina Jamesa, ali ona je tu više poput nekog ljepila koje će držati omiljenu igračku u komadu za jedno ili dva igranja i ubrzo će se raspasti. Ajde da pokušam prepričati, ovako prema sjećanju, bez prepisivanja s neta. Dakle, mali Steve je oduvijek volio rudnike, ali bio je premali da bi ušao u jedan, i onda kada je odrastao ušao je u jedan i tamo otkrio novi svijet u kojem je sve kvadratno i shvatio da u njemu može graditi i stvarati štogod želi, a tu je našao i nekakav kockasti globus koji je jako važan mračnim bad guysima koji samo traže zlato zato jer... I onda su ga oni zarobili zato što... Uf, ne mogu dalje. Najmanje pet scenarista sa svojim različitim pristupima radilo je na scenariju i ta nekonzistetnost je na trenutke više nego očita. Uglavnom, Steve je Jack Black zbog kojeg sve ovo jako podsjeća na inače odlični remake "Jumanjija", no umjesto Dwaynea The Rocka Johnsona ovdje je Jason Momoa i još nekolicina likova. Momoa je i jedan od producenata, iako u početku djeluje totalno nezainteresiran pogotovo dok sudjeluje u razmjeni replika za koje mi nije bilo jasno treba li se na njih smijati, shvatiti ih ozbiljno ili staviti prst u usta. On je kao nekakav alfa mužjak, ali to je sve u komičnom tonu jer ta njegova muževnost proizlazi iz toga što je 1989. bio najbolji igrač na automatu u nekakvoj nelicenciranoj verziji "Double Dragona". Znači, on je geek, ali istovremeno ima i mišiće, nosi ružičastu jaknu i tako to. Igrao sam slične igre u to vrijeme na automatima i takvih likova nije bilo, barem ne ovdje, no jasno mi je na što su autori ciljali. Imamo tu i sestru i mlađeg brata, ovaj put klasičnog štrebera, koji će nešto zeznuti te će s novom prijateljicom završiti u svijetu s one strane.

Kao što rekoh, cijela ta scenaristička konstrukcija jedva da ima neku važnost, kao i ono što se događa u ostatku filma. Možda će vam praćenju filma vam pomoći ako ste igrali "Minecraft" ili znate o čemu se radi, možda neće. Iako sam ljubitelj world building igara, još uvijek nisam ovaj popularni naslov instalirao na svoj komp, a 20 minuta igranja "Robloxa" ne računam. Ovdje je bitna zabava, akcija, emocije, a svega toga ima. "Minecraft" se ne trudi racionalizirati ono što se racionalizirati ne može. Povremeno dobivamo objašnjenja što se događa, ali to je više poput nekog općenitog putokaza, a da ne bi sve ostalo samo na zabavi tu su i nedvosmislene poruke o važnosti kreativnosti, prijateljstva i tako to jer ipak ovo je film prvenstveno namijenjen klincima kojima takve stvari treba objasniti jer inače će... Opet, ne znam zašto su te poruke u filmu, možda ima neke veze sa samom igrom, a možda zato da se odobrovolje roditelji koji će platiti kartu i iz kina izaći mirniji ako pored svih onih eksplozija i tamanjenja film ima i taj neki "edukativni" element, uz blagu ali očitu kritiku kapitalizma kojem je zgrtanje zlata (profita) važnije od kreativnosti. Osim ako se to ne odnosi na bitcoine i sl. Ne brinite, nije ovo ništa subverzivno, osim što će vegetarijanci sigurno skočiti na jednu scenu. Ovo je prije svega zabava, opuštenih sat i pol i u cjelini sve je to dosta dobro napravljeno. "Minecraft" sebe ne shvaća preozbiljno tamo gdje se ne treba shvatiti preozbiljno te se povremeno poigrava s nekim stereotipima i klišejima dok druge obilno koristi u izvornom obliku. Tu i tamo daje odgovore na pitanja "kako" i "zašto", ali scena poput kada napaljena ravnateljica škole izlazi u restoran na večeru s kockastim likom, a da nitko u restoranu ne reagira na takvu pojavu (počevši od ravnateljice) mora se prihvatiti takva kakva je, kao nekakva parodija klasičnih filmskih ljubića na temu da ljubav ne poznaje... i tako dalje. Sličnih primjera u filmu ima puno, ali sve to nekim čudom funkcionira, filmski relativno dobro povezano, unatoč plitikim i nerazrađenim likovima. Nije ovo pretenciozni povijesni dramski ep koji pretendira na nominacije za Oscara za najbolji film. Ovo je jedan skupi (150 milijuna dolara) šareni vrtuljak na trenutak bjesomučnih akcijskih scena, poznatih glumaca, reklame za video igru i više-manje smiješnih trenutaka i s te strane "da bi reč rekel".

Povezane vijesti

• Poučne radionice i Minecraft selfiji u Zavičajnom muzeju Poreštine