Magistra produkt dizajna Ana Cvitić se nakon faksa bavila svojom strukom, grafičkim dizajnom, ali u posljednje dvije godine se počela aktivno baviti proizvodnjom papira.

Sama kaže kako se na određeni način vratila produkt dizajnu, ali u malo drukčijem “manufakturnom“ obliku. Njezini radovi oduševljavaju diljem Hrvatske, a nas je zanimalo kako je počela cijela priča koja se nalazi iza brenda Moj Papir.

„Nakon završenog faksa radila sam najviše grafiku poput logotipa, oblikovanja vizitki, letaka i sve sam te oblikovane stvari slala nekom drugom u izradu/print.

Nije bilo lako ovisiti o drugome i ispoštovati sve rokove ili samu kvalitetu izvedbe pa sam se odlučila otvoriti vlastiti obrt za dizajn i tisak da ne moram ovisiti o nikome i da sama budem odgovorna za svaki dio odrađenog posla sve do finalnog proizvoda“, započinje Ana.

Ritualan proces

Nastavlja o tome da je njezin obrt kao dizajn i print studio funkcionirao jako dobro punih deset godina. U tom razdoblju je čak tri puta proširivala prostor za rad, nabavljala nove strojeve i zapošljavala više osoba. Ipak, otkriva kako je nakon deset godina uspješnog i neprestanog rada došlo do svojevrsnog zamora, do prekretnice. I dogodilo se baš to – da obrt evoluira u skroz nešto drugo.

“To se nekako trebalo dogoditi, nije bilo druge.

Da zamijenim sve digitalne stvari oko sebe, od kompjutera do strojeva, nečim bazičnim i nečim smirujućim, a to je bila izrada papira. Ne žalim zbog te odluke jer je papir promijenio moj život, razmišljanje, strpljenje, pogled na funkcioniranje ovog digitalnog svijeta i uživam u svakom trenutku i izradi svakog lista papira“, pojašnjava te otkriva kako ju je u tom procesu osvojio dio u kojem kao stvaratelj vidiš koliko je to ritualan proces.

“Nekako je jako meditativan i terapeutski, treba imati puno strpljenja pri izradi i ne možeš preskakati korake. Papir ne može biti gotov za sutra, treba proći puno više vremena. A svaki kojega napraviš je malo umjetničko djelo, ne postoji ružan papir“, govori kroz smijeh.

Papir je uvijek tu

A izrada papira je pravi kreativni proces koji se uvelike razlikuje od drugih oblika dizajnerskog rada kojim se Ana prije bavila. Naime, za izradu papira potrebna je pulpa koja se može napraviti od bilo čega vlaknastog (celuloznog) tako da je već sam početak biranja materijala od kojeg se radi papir zanimljiv i eksperimentalan jer postoji bezbroj mogućnosti.

Nakon toga, proces izrade papira ide u fazama gdje se iz vodene smjese izvlači list po list papira pomoću sita i kalupa. Svaki list treba pomno izvući, čekati da se voda iskapa prije nego ga se položi na podlogu.

„Možda ćeš još u tu smjesu dodati neke latice ili listiće pa gledati kako se oni raspoređuju kroz vodu po tvom listu papira. Pa ćeš taj papir prešati da istisneš višak vode, pa ćeš ga sušiti dan-dva i gledati kako mijenja boju i sam papir i latice koje su u njemu.

I tek nakon par dana dobiti ćeš svoj finalni proizvod koji je izgledom, teksturom, mekoćom…svime, drukčiji od papira kakvog poznaješ. A moderni/digitalni oblik dizajnerskog rada kojim sam se bavila – klikneš jednu tipku, klikneš drugu tipku, vidiš da ti se ne sviđa pa klikneš ‘undo’ ili ipak ti se viđa pa stisneš ‘save’ i ‘send’ i to je to. Velika je razlika“, s ponosom nas vodi kroz čitav proces.

Ana također smatra kako, da nije bilo papira, ni ne bismo bili evolucijski tu gdje jesmo. Papir se trebao jednom dogoditi i trebao ga je netko izmisliti i dizajnirati. Sve važne ideje, skice, romani, ugovori, svi su oni pisani i potpisivani na papiru.

Papir je uvijek tu čist, prazan i nenametljiv za sve naše nove ideje koje imamo. Od nekoć do danas, dalek je prošao put, a današnjica donosi i brojne izazove, posebice u poslovnom segmentu. Stoga nas je interesiralo što je bilo najizazovnije na Aninom putu. 

„Najveći izazov je bio odlučiti prekinuti uspješan posao i početi ispočetka i to s nečim što je na našem području većinom nepoznato.

Nemamo, niti smo ikad imali neke male zanatske radione/manufakture papira. Ali kad je odluka pala, nema više natrag i svaki izazov se prevlada kad znaš da ideš prema nečem boljem“, kaže Ana te dodaje kako toliko uživa u izradi svega vezanog uz papir, da joj je još uvijek sve najdraže. Od izrade samo jednog posebnog papira za pisanje zavjeta za vjenčanje, do više stotina vizitki za lansiranje novog prirodnog kozmetičkog proizvoda.

Brojne ekološke prakse

Koliko je izrada papira posebna i veoma “ručno“ orijentirana toliko su i Anini klijenti posebni. Bave se većinom specijaliziranim djelatnostima koje zahtijevaju i poseban papir uz svoj proizvod. To nekako prirodno ide jedno uz drugo, tako da Ana nema neki cilj za dosegnuti ili klijente za privući jer sve ide svojim prirodnim tokom i na kraju se međusobno spoje svojim zanatima u nekom trenutku.

„Sve više se vraćaju neki stari zanati, odnosno počinjemo cijeniti sve više ručni rad. Zasitili smo se, po mom mišljenju, digitalnog svijeta. Bar dio ljudi. Treba nam nešto što možemo fizički dodirnuti i još boje sami napraviti.

Papir je takav, nije ga teško sam napraviti, a kad skužiš još koliko je i cijeli proces terapeutski (tako kaže većina polaznika mojih radionica) i kad vidiš kako je svaki papir kojeg si napravio lijep, onda je to jedna od onih win-win situacija gdje radiš nešto što te ispunjava, proizvod kojeg dobiješ je lijep i funkcionalan i još to možeš podijeliti s drugima i nagovoriti ih da probaju i sami.

To bi bio moj doprinos da “propovijedam“ o papiru i njegovim benefitima“, prepričava strastveno.

Moj Papir je brend u kojem važnu ulogu igra održivost, a Ana u svoj studio za proizvodnju papira uključuje i brojne ekološke prakse. Sama kaže kako se za izradu papira može koristiti i reciklirati stari papir, a mogu se koristiti i stare otpadne tkanine poput majica, plahti, ostaci iz krojačkih i modnih studija. Bitno je samo da su od čistog pamuka, lana, konoplje te se od njih dobiva veoma kvalitetan i čvrst papir.

“Koristim obje varijante u svojoj radioni, čak mi i modni studiji dostavljaju svoje ostatke tkanina od kojih radim papir koji im kasnije vratim u obliku kartica zahvale za uz njihove proizvode. Pri izradi papira ne koristim nikakve štetne kemikalije, pokušavam ga većinom i bojati samo prirodnim pigmentima (poput pigmenta zemlje crvenice ili praha lista masline) tako da u svakom trenutku pokušavam ostaviti čim manji otisak i napraviti papir koji će pomoći u recikliranju već postojećih resursa“, detaljno objašnjava.

Za sam kraj, otkrila nam je kako se trenutno sprema za zimske radionice u svom studiju u Puli te smišlja nove ideje na koji način što bolje predočiti postupak izrade papira da svi koje zanima mogu doći i isprobati napraviti svoj papir.

“A usput eksperimentiram s novim receptima za papir od kora raznog drveća i lokalnog bilja, ali o tom potom kad usavršim postupak“, zaključila je nasmijana Ana, a mi ne sumnjamo u uspjeh radionica, ali i svega što Ana i njezin ručno rađeni papir nude!

Povezane vijesti

• Pravi vrtlari ni u srpnju ne odmaraju; sada je idealno vrijeme za ove radnje
• Prednosti limunske trave (citronele) u vrtu: Prirodno otjerajte dosadne komarce
• Strastveni vrtlar podijelio fora trik o tome kako presaditi biljke uz što manje nereda