Umro akademik Božidar Liščić

(Hina/EPA)

Istaknuti hrvatski znanstvenik i sveučilišni profesor, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Božidar Liščić preminuo je u nedjelju, 19. travnja u Zagrebu u 92. godini.

Božidar Liščić rodio se u Karlovcu 17. siječnja 1929., a gimnaziju je završio u Bjelovaru 1947. Diplomirao je 1954. na Strojarskom odjelu Tehničkog fakulteta, a doktorirao 1975. na Fakultetu strojarstva i brodogradnje (FSB). Usavršavao se u SR Njemačkoj 1959. i 1967. te u Belgiji 1964. Od 1954. do 1964. radio je u Tvornici alatnih strojeva Prvomajska u Zagrebu, gdje je od 1961. bio tehnički direktor, a od 1964. do 1967. bio je savjetnik u Privrednoj komori Grada Zagreba, navode iz HAZU.

Na Fakultetu strojarstva i brodogradnje predavao je od 1968. do umirovljenja 1999., od 1970. kao docent, od 1976. kao izvanredni te od 1982. kao redoviti profesor. Na FSB-u je 1968. osnovao i do 1981. vodio Laboratorij za toplinsku obradbu, uvevši suvremene tehnologije obradbe metala. Za redovitog člana HAZU, u Razredu za tehničke znanosti, izabran je 1997.

Glavno područje rada akademika Liščića bila je tehnologija naglog hlađenja (gašenja) pri kaljenju, a 1978. razvio je metodu za mjerenje, registriranje i vrednovanje intenziteta hlađenja pri kaljenju zasnovanu na gradijentu temperature u površinskom sloju cilindrične sonde (Liščić-Nanmac probe).

Istraživao je toplinske postupke modifikacije površinskih slojeva difuzijom dušika i laserskim snopom radi povećanja otpornosti trošenju te prvi u Hrvatskoj izveo pokuse kaljenja i rastaljivanja površinskih slojeva čelika i sivoga lijeva laserskim snopom. Temeljen na njegovoj metodi i uz njegovu suradnju, 1995. je konstruiran sustav za automatsku regulaciju koji rabi sondu (Ipsen-Liščićev senzor).

S poduzećem Končar surađivao je na razvoju opreme za toplinsku obradbu te konstruirao prototip solne kupke, prvi te vrste u Europi. U Laboratoriju za toplinsku obradbu uveo je postupke nitriranja u solnoj kupki i kratkotrajnoga nitriranja u mješavini plinova te toplinsku obradbu legiranih čelika u vakuumu.

Akademik Božidar Liščić bio je gostujući predavač u Ukrajini, Njemačkoj, Australiji, Japanu, SAD-u, Sloveniji, Austriji, Mađarskoj i Indiji. Kao ekspert Programa za razvoj Ujedinjenih naroda boravio je od 1971. do 1990. u zemljama Srednjeg istoka i Azije.

Bio je autor skripta "Cementiranje i nitriranje čelika" (Zagreb 1969.) te autor i suautor udžbenika i knjiga "Theory and Technology of Quenching" (Berlin 1992.), "Toplinska obrada – Praktikum" (Zagreb 1992.) i "Steel Heat Treatment Handbook" (New York 1997.). Napisao je poglavlja u knjigama "Termička obrada čelika" (Zagreb 1969.), "Termokemijski postupci" (Zagreb 1981.), "Technologie der Wärmebehandlung von Stahl" (Leipzig 1987.), "Materijali u strojarstvu" (Zagreb 1993.), "Fuels and Lubricants Handbook" (West Conshohocken 2003.) i "Steel Heat Treatment – Metallurgy and Technologies" (London—New York 2007.).

Radove je objavljivao u brojnim časopisima i zbornicima.

Od 2004. do 2005. bio je predsjednik Međunarodne udruge za toplinsku obradbu i inženjerstvo površina (IFHTSE).

Za svoj rad nagrađen je Nagradom "Nikola Tesla" 1989. i Medaljom "Adolf Martens" 2006.