lifestyle
recepti
automoto
film
gastro
glazba
dom
moda i stil
showbizz
svijet zivotinja
tehnologija
zanimljivosti
zdravlje i fitness
znanost
putovanja
more i nautika
konji imali ogromni utjecaj na ljudsku povijest
Moderni uzgoj konja u samo nekoliko stoljeća desetkovao njihovu raznolikost
foto pixabay
Konji koji su galopirali Zemljom prije samo tisuću godina vjerojatno su izgledalo bitno drukčije od današnjih potomaka, objavili su u četvrtak znanstvenici nakon što su dovršili najsveobuhvatniju genetsku povijest neke životinjske vrste.
Najveće iznenađenje velike studije, koja je obuhvatila međunarodni tim od 121 znanstvenika i objavljena je u časopisu Cell, zapanjujući je gubitak genske raznolikosti u proteklih 200 do 300 godina koja je pratila moderni uzgoj konja.
Konj je jedna od posljednjih životinja koju su ljudi pripitomili i to dugo nakon psa, stoke i svinje.
Prije nekih 5500 godina ljudi su počeli jahati, musti i zatvarati konje u staje i nakon toga odnosi između čovjeka i konja više nikad nisu bili isti.
"Konj je imao iznimni utjecaj na ljudsku povijest", kaže Ludovic Orlando, direktor istraživanja na CNRS i sveučilištu Toulouse koji je koordinirao studiju.
Zahvaljujući konju "mogli smo se kretati brže, dalje i osvajati nove teritorije. U ratove smo išli drukčije. Mogli smo orati polja i baviti se poljoprivredom", rekao je.
"Konj Aleksandra Velikog bio je toliko izniman da znamo njegovo ime - Bukefal".
No znanstvenici još uvijek ne znaju odgovor na ključno pitanje: tko je predak današnjeg domaćeg konja? Stoga je tim analizirao genome 278 primjeraka (uglavnom konja ali i magaraca i mazgi otkrivenih slučajno) iz proteklih 5000 godina širom Europe i Azije.
"To je najveći registar drevnih genoma ikad prikupljen o životinjskoj vrsti", kaže Orlando.
Dvije izumrle linije
Istraživanje genske prošlosti omogućeno je velikim tehnološkim iskorakom 2010. koji je omogućio timu koji je radio u laboratoriju u Toulouseu da izluči i analizira DNK kostiju što se prije toga nije moglo raditi.
To je dovelo do brojnih iznenađujućih otkrića poput onoga da je jedna linija konja bila prisutna na Pirinejskom poluotoku do prije 4000 godina kada je tajanstveno izumrla.
Na drugom kraju euroazijske ploče druga je linija konja koji su živjeli na području Sibira također izumrla oko trećeg milenija prije naše ere.
"Oni su nešto poput konjskog ekvivalenta neandertalaca", kazao je Orlando.
Danas ostaju samo dvije vrste: domaći konj i konj Przewalski poznat i kao mongolski divlji konj.
Najvjerojatnije su potekli iz Središnje Azije no to je samo prepostavka - do danas genetski predak nije otkriven.
Znanstvenici kažu da su osupnuti brzinom kojom se urušila genska raznolikost konja u protekla dva do tri stoljeća nakon što je bila nepromijenjena prethodnih 4000 godina pripitomljavanja.
U 16. i 17. stoljeću pojavili su se koncepti uzgoja čistokrvnih pasmina.
"Sve današnje pasmine od šetlandskog ponija do punokrvnjaka tada su stvorene" kaže Orlando uz favorizirane odlike poput velikih brzina koje su mogli postizati na kratkim udaljenostima.
Još jedna velika promjena dogodila se između 7. i 9. stoljeća tijekom arapsko-muslimanske ekspanzije. Osvajači su doveli orijentalnog konja poteklog i perzijskog carstva Sasanida.
Elegantnija životinja s ljepšom siluetom - taj se konj miješao s onima koji su dominirali Europom u to vrijeme dok su njihovi pretci koje su jahali Rimljani i Gali danas ograničeni na dvije regije - Island i Britanske otoke gdje su ih odveli Vikinzi.
"Ono kako konj danas izgleda i kako zamišljamo konja od prije tisuću ili dvije godina zapravo se vjerojatno vrlo razlikuju", kaže Orlando za kojeg je sljedeći cilj da uz više od 30 uključenih sveučilišta otkrije koja je prva ljudska kultura pripitomila konja.
"Pripitomljavanje konja presudno je za ljudsku povijest i u 2019. još uvijek ne razumijemo gdje je to počelo".
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
