Djeca mlađa od dvije godine ne bi smjela unositi dodani šećer, kažu liječnici

(Hina/EPA)

Gotovo svatko uživa u slatkišima, a pogotovo djeca, no kako bi spriječili nezdrave prehrambene navike koje se formiraju u djetinjstvu, trebalo bi izbjegavati preveliku konzumaciju šećera i hrane bez nutritivne vrijednosti.

Djeca mlađa od dvije godine ne bi uopće smjela jesti hranu s dodanim šećerima, preporuka je doktora Ulricha Fegelera, člana njemačke Udruge pedijatara (BVKJ).

Dodani šećeri su oni koji se ne nalaze prirodno u hrani i pićima. To znači da je kriška jabuke bolji međuobrok za mališane nego čokoladni keks.

"Istraživanja su pokazala da navike iz ranog djetinjstva uvelike utječu na izbor hrane kasnije u životu", tvrdi Fegeler.

Ukuse koje djeca razviju teško je kasnije promijeniti. Ako se u ranom djetinjstvu upoznaju s raznolikim okusima, veća je vjerojatnost da će kasnije zavoljeti kiselu i gorku hranu.

Izbor hrane ima velik utjecaj na zdravlje čovjeka tijekom života. Ako unosite previše šećera, veća je vjerojatnost da ćete biti pretili, imati dijabetes, kardiovaskularna oboljenja, visok krvni tlak, rak i karijes, kazao je Fegeler.

Odgovor na pitanje koju je količinu dodanog šećera iz zdravstvene perspektive prihvatljivo davati djeci, glasi do četiri velike žlice, odnosno 16 grama za dvogodišnjake i trogodišnjake, te najviše pet velikih žlica (20 grama) za djecu od četiri do šest godina.

Šećeri se prirodno nalaze u voću, povrću i mlijeku. Dodani šećeri nalaze se u obrađenoj hrani, keksima, kolačima, slatkišima, čokoladi, jogurtima s okusima, zaslađenim žitaricama, smoothiejima te voćnim i gaziranim sokovima.

Roditeljima se preporuča da provjere količinu šećera na deklaracijama prozivoda.

Šećeri se pojavljuju pod raznim imenima: glukozno-fruktozni sirup, visokofruktozni kukuruzni sirup, fruktoza, dekstroza, sukroza, glukoza, maltoza, levuloza, med, sokovi iz voća, kukuruzni sirup, javorov sirup, agavin sirup i melasa.