RAK NA DUŠI Prof. dr. Nela Sršen: Naše tijelo je posljedica naših misli

Prof. dr. Nela Sršen (Dejan ŠTIFANIĆ)

Tijelo odgovara mozgu porukom s kojom potvrđuje da se osjeća točno kako misli mozak. Svaki put kad se stvori jedna misao u mozgu događa se biokemijska reakcija, stvori se kemijska supstanca. Mozak otpušta kemijske signale, nositelje poruke, pokrećući odgovarajuću seriju reakcija u harmoniji s onim što mozak u tom trenutku misli, pojašnjava dr. Nela Sršen

Krajem svibnja, točnije 31., dolazi u Pulu uvažena liječnica prof. dr. Nela Sršen, poznata kirurginja koja se bavi presađivanjem jetre te plastičnom i rekonstruktivnom kirurgijom na klinici u Padovi. Kao gost udruge Centar za zdrave životne navike Vita Nova sudjelovat će u Danima zdravlja, a u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula s početkom u 18 sati govorit će o vlastitom iskustvu te predstaviti svoju knjigu "Rak na duši".

Čovjek je energija

U svojoj bogatoj liječničkoj praksi susretala se s raznim situacijama, ali je i sama prošla kalvariju bolesti. U svojoj knjizi, u kojoj progovara o tom iskustvu, zanimljivo je vidjeti da osim kirurških i farmakoloških metoda liječenja, predlaže i alternativne načine liječenja.

- Znanje o bolesti nije isto što i znanje o bolesniku! Cjelina nije zbroj dijelova i njeno ponašanje nije sinteza ponašanja dijelova. Cjelinom upravljaju određeni prirodni procesi, mudrosti, pravila ili principi koji su prepoznatljivi. Ako postoji lekcija koju treba naučiti iz širokog spektra praktičara komplementarne medicine, onda je to detaljno razumijevanje fizioloških i molekularnih procesa koji su bitni za rad na razini cjeline. Kvantna fizika nas uči da čovjek jest energija koja ima efekt na sve što pripada njenoj stvarnosti, unutarnjoj i vanjskoj. U današnjim vremenima, srećom, dolazi do sve frekventnijeg osvješćivanja svoga bića, zahvaljujući i dostupnosti informacijama, pa i sami pacijenti proučavaju, istražuju, kritičniji su u izboru raznih terapijskih tretmana. To je fundamentalno, da pacijent bude partner s liječnikom u traženju najboljih terapijskih solucija. Ako sam pacijent izabere uz konvencionalnu medicinu i neke alternativne metode koje njemu djeluju pozitivno, onda je komplementarna terapija ta koja potencira efekte konvencionalne. Ono što je najvažnije jest uvjerenje i vjerovanje pacijenta da baš ta terapija jest ona koja će pomoći pri ozdravljenju, ističe dr. Sršen.

Na upit je li okidač i za njenu bolest mogao biti stres zbog susreta s brojnim pacijentima čiji ishodi liječenja nisu uvijek bili dobri te je li to promijenilo neka njena razmišljanja, naglašava kratko da "nijedan problem ne može biti riješen istom razinom spoznaje s kojom je bio stvoren!"

- Naš mozak je kvantni instrument koji svojom materijalnom strukturom transformira impulse što dolaze iz svijeta energije. Na primjer, kada formuliramo misli, pretvaraju se u valove energije koja prenosi informacije stanicama centralnog živčanog sistema koje se modificiraju u svojim električnim nabojima i terminalima živčanih stanica koje djelujući na žlijezde (hipotalamus, hipofiza, amigdala....) proizvode posebne supstance - neuropeptide, koji će biti preneseni kao vodopad sistema. I sam znanstvenik Banden nas uvjerava da 'ljudske emocije mijenjaju DNK koja može promijeniti stvarnost'. Dvadeset godina iskustva s pacijentima, i traženje odgovora na svoje iskustvo bolesti, uvjerilo me koliko je povezano emocionalno stanje bića s njegovim organizmom i tendencijom razvijanja raznih vrsta bolesti. Svaki put kad se stvori jedna misao u mozgu događa se biokemijska reakcija, stvori se kemijska supstanca. Mozak "otpušta" posebne kemijske signale koji djeluju kao kemijski nositelji poruke, pokrećući odgovarajuću seriju reakcija u harmoniji s onim što mozak u tom trenutku misli. Tijelo odgovara mozgu porukom s kojom potvrđuje da se osjeća točno kako misli mozak, pojašnjava dr. Sršen.

Misli utječu na čitanje gena

Dodaje pritom da stoga svako iskustvo, svaki dan i trenutak naše egzistencije treba iskoristiti za promjene naših percepcija, mijenjanja navika, misli. Dakle težiti sazrijevanju i spoznaji da, ako modificiramo našu percepciju, modificiramo i način na koji se čitaju naši geni! Ono u što vjerujemo modificira i kontrolira biologiju", mišljenja je dr. Sršen objašnjavajući principe epigenetike.

- Dakle, istinska namjera za promjenom, ovisna je samo o pacijentu više nego o terapiji koja se aplicira. Možemo ponovno ispisati naš genetski kod, jer percepcija mijenja ponašanje proteina, odnosno koji se geni čitaju i kako se čitaju, kaže dr. Sršen.

Svoje iskustvo kliničke smrti pretočila je i u knjigu koja, u suštini, ipak nosi i jednu pozitivnu poruku svim ljudima da bi znali živjeti svoj život na najbolji mogući način, za sebe, ali i za one u okruženju. Međutim, je li to u današnjem materijalističkom i užurbanom svijetu, lako postići?

- Nažalost, istina je da teške egzistencijalne, dramatične situacije negativno djeluju na cijeli naš organizam, a to jest preduvjet da naše tijelo "popusti" i da se manifestira bolest u najrazličitijim oblicima. Konstantni stres, nemogućnost prilagodbe... Emocije jesu finalni proizvod proživljenih iskustava, a tijelo je memorija prošlosti. A kada misli i memorirani osjećaji prisiljavaju tijelo da ostane u prošlosti, možemo reći da tijelo postaje memorija prošlosti. Sve što je programirano kao vjerovanje u našem umu, oblikovat će, ne samo našu genetiku, već i prilagođavanje našeg ponašanja u skladu s tim. Baš ove rečenice jesu temelj moje knjige, koja nije samo za bolesne, jer već počinju proces mijenjanja vlastite percepcije o sebi i svom tijelu uzrokovano bolešću, nego posebno za sve one koji su zarobljeni u vlastitim emocijama. Naravno da nije lako, naprotiv, izuzetno je teško reprogramirati svoja vjerovanja i uvjerenja, ali život je jedan nedefinirano dugi put, na kojem doživljavamo iskustva, a naše tijelo je posljedica naših misli. To je kvantna fizika. Dakle, tijekom našeg života ostaju "memorirane" emocije i stvaraju efekte razne prirode na naše tijelo, organe, stanice... I kada nam šalje signale, kada nas upozorava da postoji neki fiziološki poremećaj, a mi ne slušamo naše tijelo, mi zapravo poništavamo signale raznoraznim lijekovima koji rješavaju naše simptome. I tako sve dok se ne razvije bolest koja, nažalost, postane neizlječiva.

Pacijenti google-ovisnici

Upitali smo je hoće li neminovno moderna medicina morati početi i kod nas primjenjivati principe tradicionalne te tražiti uzroke bolesti, umjesto što samo liječi posljedice.

- Često u velikim centrima, gdje postoje suvremene tehnike liječenja, gdje se apliciraju novi eksperimentalni protokoli, gdje je tehnika toliko usavršena, postoji patologija iza koje stoji jedno biće na koje se primjenjuje sva nova sofisticirana tehnologija. I ta ista patologija postaje dio statistike, retrospektivne analize… Ali, gdje je ovdje ljudsko biće? Ne znam! Nekima i nije relevantno, jer uspjeh se bazira na velikoj kazistici, brojevi, statistika… Uz svu najmoderniju i najsuvremeniju tehnologiju na svijetu i uza sve najnovije eksperimentalne i takozvane pametne lijekove, u borbi protiv onkoloških bolesti često nam ono nešto izmiče, jer svako novo medicinsko otkriće dijametralno stvara i otpornost i još veću agresivnost nekih vrsta tumora. U svemu ovome subjekt jest biće današnjeg vremena koje se, kad je zdravlje u pitanju, često i izgubi u neiscrpnom moru informacija, vrstama liječenja, postaju google-ovisnici, što nije baš dobar temelj za uspješno liječenje. U zadnje vrijeme svjedoci smo i na zapadu tendencije u promjeni odnosa pacijent - liječnik, odnosno da je pacijent jedno biće koje ima problem svog tijela, da ima sva prava na svijetu tražiti ono najbolje za liječenje i da liječnik nije svevišnji koji će suditi, nego partner koji će zajedno s pacijentom proći kroz ovo iskustvo u liječenju, kaže nam dr. Sršen.

Napominje da pritom pacijenti i ne znaju koliko imaju prava, ne znaju gdje tražiti svoja prava, ne znaju hoće li itko ozbiljno shvatiti njihova prava i reagirati, na koji način trebaju tražiti ta svoja prava, jer pasivnost ne donosi promjene "a bez promjene i evolucije nema socijalnog napretka", zaključuje dr. Sršen.

Svi smo izraz postojanja superiorne svijesti

Neminovno se dotičemo Boga i duhovne strane života svakog čovjeka. Koliko su oni bitni, ne samo u bolesti, već i u svakodnevnom životu.

- Sve ono što me znanost naučila i dalje me uči i učit će, učvršćuje moje vjerovanje u kontinuitet naše duhovne egzistencije! Najljepši osjećaj jest misterioznost života. Jedan talijanski znanstvenik, među vodećim u švicarskom Cernu, jednom je rekao: "Uvjerio sam se da je hipotezu da je sve nastalo slučajno mnogo teže prihvatiti od postojanja Boga. Dakle, u istraživanjima tisuća znanstvenika pokazalo se da je u njihovim životima vjera apsolutno kompatibilna sa znanstvenim istraživanjem. Boga ne doživljavam u konceptualnom smislu religijske dogme. Bog je za mene apsolutno, centar Univerzuma, kvantne fizike, a mi živa bića, zajednica smo svijesti, utopljene u Univerzalnoj svijesti, koju možemo zvati Bog. Vjera i znanost moraju biti komplementarne, jer jedna bez druge ostaju neispunjene, sterilne. Taj Bog, ta univerzalna energija jest u svim živim bićima i svi smo izraz postojanja superiorne svijesti. Veliki svjetski znanstvenici (Maxwell, Kelvin, Farady, Planck) su bili duboko religiozni i baš ta vjera pokazuje kompatibilnost znanosti i njihovih istraživanja.