No, pandemija je donijela i jednu dobru stvar, a to je isticanje važnosti mentalnog zdravlja. Postoje oni koji su svoje zadnje dane proveli na odjelima bez posjeta najmilijih, bez mogućnosti za rastanak i oproštaj. To su situacije o kojima se ne govori toliko, stoga želim podsjetiti da trebamo biti ljubazni i nježni jedni prema drugima, jer ono što znamo o nekome, samo je mrvica u odnosu na cijeli njegov život, kaže Alenka Kralj
Alenka Kralj (Snimila Petra Tadić)
"Zanimanje za ovaj posao, odnosno ideja kao takva javila se negdje krajem srednje škole; potrefile su se životne okolnosti, a s njima i neki ljudi. Tada sam počela uviđati da stvari nisu onakve kakvima se na prvu čine i promišljati o uzročno-posljedičnoj vezi našeg djelovanja", započinje opisivati svoj osobni i profesionalni put Alenka Kralj iz Pule, slijedeći svoje unutarnje ja. Po zvanju magistra edukacije sociologije, odgojiteljica i edukantica psihoterapije pod supervizijom, na drugoj godini fakulteta započela je trening i rad s klijentima. No, ljubav prema ljudskoj unutrašnjosti, koja ju je povela u smjeru u kojemu je danas, krenula je od rane mladosti.
"Bilo mi je to zanimljivo i počela sam istraživati, čitajući ili promatrajući. Iako sam odrastala u sportskom okruženju, Kineziološki fakultet nije bio moja opcija. Bila sam usmjerena na društveno-humanističke znanosti. Upisala sam sociologiju te sa završetkom studija stekla naziv magistre edukacije sociologije", kaže Alenka.
Za vrijeme studija bila je volonterski vrlo aktivna, uglavnom na pomagačkim pozicijama u Zagrebu i Puli, ali i izvan granica Hrvatske. "U Zagrebu sam svojedobno bila nominirana za Volonterskog Oskara, a volontirala sam i u jednoj školi u Indiji i to je jedno od značajnijih iskustava na mom putu. Volontiranjem sam stekla mnoge vještine, znanja i iskustvo u radu s ljudima raznih profila i potreba. Ipak, najdraže od svega, bilo je sudjelovanje u programu socijalizacije pasa pomagača. To razdoblje, a i svaki današnji dan uljepšava labradorica Folly bez čijeg prisustva me se ne vidi često", kazuje Alenka koja je nakon fakulteta odradila stručnu praksu u Madridu, također u jednoj školi.
"Sva iskustva, putovanja i učenja, produbljivala su moju empatiju i usmjeravale su me na put ka ljudima. Negdje pred kraj fakulteta znala sam da će psihoterapija biti moj odabir. Bilo je to pitanje vremena i situacije s obzirom da školovanje za terapeuta, prema našim standardima, iziskuje mnogo financijskog odricanja. Odluka o psihoterapijskoj izobrazbi zapečatila se s ulaskom na tržište rada i otkrivanjem funkcioniranja sustava općenito, njegovih mana i vrlina. Školu sam upisala 2019. godine u Zagrebu, smjer Transakcijska analiza, pri centru Budi svoj, a odobrenje za samostalan rad stekla sam lanjskog siječnja. Izobrazba psihoterapeuta zahtijeva osobnu terapiju i izobrazbu iz raznih drugih područja vezanih za mentalno zdravlje. Tako sam, između ostalog, objedinila ljubav prema sportu i terapiji, certifikatom iz neurobiologije i sportske izvedbe na "Barca Uni Hub – Universitas". Na taj način želim povezati stečena znanja, psihoterapiju i sportsko iskustvo u savjetodavnom radu sa sportašima i trenerima", priča Alenka.
Na društvenim mrežama nedavno je pokrenula stranicu pod nazivom Stratus PsihOblak.
"Stratus priča započinje davno, s nekom drugom pričom, o jednoj djevojčici i Dobrom divu. Dobri div, čista srca i duše pune dobrote volio je boraviti među oblacima, ponekad i iznad njih. Djevojčici je često pričao o njima, o njihovim imenima, oblicima, njihovim ciklusima i putovanjima. Pričao je o veličanstvenim susretima među njima, uzbuđenjima i spokoju koji možeš osjetiti ako im se prepustiš. Učeći o oblacima, djevojčica je učila o životnim mudrostima, o radostima, tugama, o povjerenju, ljubavi i rastancima, o prijateljstvu...Uvidjela je da oblak savršeno predstavlja ovozemaljski ciklus života i da smo mu kao ljudi podosta slični. Rađamo se i vijemo prema gore, svatko na svoju visinu, putujemo svijetom i mijenjamo oblike, da bi se na kraju puta ponovno vratili zemlji, nekad u obliku nježne rose, a nekad uz glasni vjetar i gromove. Prije nego što se Dobri div zauvijek vratio među oblake, djevojčica, tada već odrasla žena, dala mu je obećanje da će čvrsto stajati na zemlji, ali srcem slijediti oblake. Stratus danas podsjeća na to da se možemo mijenjati i da sami odlučujemo do kojih ćemo se visina uzdići. Stratus je brend i proizlazi iz obiteljskog poslovanja, a želja je, naravno, trudom i radom potpuno osamostaliti, odnosno izdvojiti poslovanje. Odnedavno je na društvenim mrežama pod nazivom Stratus PsihOblak, a cilj je približiti i promovirati važnost mentalnog zdravlja, ponekad kroz edukativan sadržaj, a ponekad čistom podrškom. Naviknuti ljude da sam tu, da svoje probleme, situacije, emocije, sjećanja, zabrinutosti i dileme ne moraju nositi sami. Ne moram to nužno biti ja, bitno je obratiti se nekome, nekome stručnom.
Od drage kolegice sam naučila: „Ne moraš biti loše da bi ti bilo bolje“, kaže. Ponekad nas, dodaje, sama riječ oslobađa, jer kada se naglas, u sigurnom okruženju i pred objektivnim sugovornikom promišljanja izgovore, ona gube svoju grubu težinu.
Navodi da je ključni element psihoterapije odnos terapeuta i klijenta. "Odnos se gradi u njegujućem i povjerljivom okruženju koji pruža sigurnost klijentu za istraživanje emocija i preradu iskustva. Odnos unutar terapijskog procesa transakcijske analize temeljen je prema načelu: „Ja sam OK, ti si OK!“, što znači da se terapeut i klijent međusobno poštuju, uvažavaju te pozitivno vrednuju", pojašnjava Kralj. Kaže da psihoterapija ne koristi čarobni štapić, ne daruje instant-rješenja, već sustavno, predanim radom i iskrenom suradnjom utječe na kvalitetu života. "Psihoterapeut vas neće savjetovati: učini tako, tada i na taj način. Svatko je majstor svoga života. Kroz terapiju, cilj je osnažiti pojedinca tako da on postane autentičniji, vjerniji sebi, da ojača samopouzdanje i vjeru u svoje odluke, da umiri svoje brige i da se lakše nosi sa kojekakvim životnim okolnostima", govori i iznosi nove ciljeve i planove u radu.
"U ovoj godini s kolegicom Sanjom Koroman Lavižati, koja je edukantica geštalt psihoterapije, krenula sam sa simboličnim projektom psihoedukativnih grupa za žene, a u planu su i grupe za muškarce. Teme su razne i tiču se mentalnog zdravlja. Okupljamo se fizički, u Puli i Rovinju. Cilj nam je našoj zajednici približiti pojam psihoterapije, učiniti ga prihvatljivijim, svakidašnjim. Grupe nisu direktna zamjena za terapijski rad, ali pružaju dobar temelj", kaže.
Govoreći o utjecaju pandemije na mentalno zdravlje, Alenka Kralj navodi da je ta pojava u vrlo kratkom vremenu donijela puno promjena koje nisu bile naš izbor. "Pandemija je neupitno utjecala na živote svih nas. No, između ostalog, donijela je i jednu dobru stvar, a to je isticanje važnosti mentalnog zdravlja. Zasigurno se o tome priča puno više nego u ranijem razdoblju i zbog toga mi je drago. Skloni smo prebacivati lopticu.
Odrasli kažu: "Jadni klinci, nemaju se gdje družiti, upoznavati, zabavljati". Odrasli su, pak, u strahu zagrliti svoje starije, ukoliko su imali sreće zadržali su radno mjesto, a uz to nerijetko su morali preuzimati i uloge učitelja u svom domu. Stariji su ostali daleko od svojih najmilijih sa već ionako složenim životnim prilikama i situacijama. Neizbježno, pandemija je utjecala na sve i na svakome će mjere, lockdown, strahovi, anksioznost, odgovornost za drugog i ostali 'korona - paketi' ostaviti nekog traga. Tu smo svi nekako povezani i možemo se poistovjetiti. No, postoji i ona, ja je zovem, tiha strana pandemije. Postoji novorođenčad koja je pri rođenju bila odvojena od majke, majke koje nisu mogle zagrliti svoje bebe. Postoje djeca koja su ležala na bolničkim odjelima u svakodnevnoj neizvjesnosti i njihovi roditelji koji su se istovremeno izjedali od muke i nemoći. Postoje oni koji su svoje zadnje dane proveli na odjelima bez posjeta najmilijih, bez mogućnosti za rastanak i oproštaj. To su situacije o kojima se ne govori toliko, stoga želim podsjetiti da trebamo biti ljubazni i nježni jedni prema drugima, jer ono što znamo o nekome, samo je mrvica u odnosu na cijeli njegov život. I mnogi od nas, svakodnevno se oporavljaju od stvari o kojima ne pričaju", empatično pojašnjava Alenka.
Kaže da joj se upravo s iskustvom pandemije u društvu i tadašnjim osobnim okolnostima pojavila želja za rad s ljudima koji su u životu prošli traumatična iskustva ili su neke događaje doživjeli kao traumatične. Stoga je u Engleskoj upisala edukaciju iz rada s traumom te joj je u planu u bliskoj budućnosti oformiti grupe s tematikom trauma i traumatičnog iskustva.