Anksioznost je prisutna posvuda. Oduvijek je i bila. Prisutna je, upravo u ovom trenutku, dok pišem ove riječi, u mome tijelu i umu. Pitam se hoćete li ih vi, čitatelji, smatrati dovoljno korisnima i zanimljivima ili ćete nezainteresirano odmahnuti glavom i preskočiti ovu stranicu. Dok o tome razmišljam osjećam težinu u želucu, disanje mi je plitko, a u grlu se polako oblikuje sve čvršća knedla. Sada i scenarij u mojoj glavi postaje sve mučniji, možda nećete samo nezainteresirano preletjeti preko ovog teksta, već ćete aktivno prokomentirati kako besmisleniji tekst odavno niste pročitali.

Kada bih s ovakvim mislima nastavila dalje graditi "horor priču" u svojoj glavi, upala bih u klasičan ciklus anksioznosti.

Tjelesni i psihički simptomi

Svatko se od nas ponekad osjeća tjeskobno, zabrinuto, napeto, nervozno, u panici - kao da je na rubu. Sve su to različiti nazivi za anksioznost - stanje neugode u kojem osjećamo niz tjelesnih i psihičkih simptoma. Oni se javljaju u situacijama koje smo doživjeli kao ugrožavajuće ili opasne za nas (baš kao što za mene može biti opasna prosudba čitatelja o ovom tekstu). Tada osjećamo nelagodu, bilo da se radi o stvarnoj ili zamišljenoj opasnosti. Iako ja u ovom trenutku vašu reakciju samo zamišljam - nelagoda koju osjećam itekako je stvarna.

Anksioznost je sastavni dio života i povremeno je svi doživljavamo. Ona sama po sebi nije negativna i ne treba je se bojati. Nema uspješnog djelovanja bez zdrave razine anksioznosti - ona nam pomaže da ostanemo usredotočeni i damo sve od sebe u važnim situacijama, recimo na ispitu ili na razgovoru za posao. O poremećaju govorimo tek kada je anksioznost stalno prisutna (generalizirani anksiozni poremećaj), ili kada se javlja u situacijama koje uobičajeno ljudima ne izazivaju nelagodu - na primjer, ulazak u lift ili vožnja autobusom (tada se javlja u obliku fobije), ili kada se iznenada pojavljuje u obliku neugodnog napada izrazito jake anksioznosti koju nazivamo panika ili panični napad.

Na nastanak anksioznih poremećaja utječu različiti čimbenici kao što su iskustva u djetinjstvu, stresne situacije, osobna osjetljivost i načini suočavanja sa stresom. Stresni događaji koji mogu biti okidač za anksioznost su gubitak značajne osobe, prekid ljubavne veze, pritisak na poslu, financijski problemi, ozbiljna tjelesna bolest, ali i velike životne promjene koje uopće ne moraju biti negativne, poput selidbe, promaknuća na poslu, dalekog putovanja, rođenja djeteta ili vjenčanja. Takve vanjske stresne situacije mogu pridonijeti pojavi poremećaja, ali same po sebi nisu dovoljne da objasne zašto je poremećaj nastao pa možemo reći da ovakve situacije predstavljaju povećan rizik za nastanak poremećaja.

Anksioznost možemo prepoznati prema nizu tjelesnih simptoma poput lupanja srca, znojenja, podrhtavanja ruku ili cijelog tijela, napetosti mišića, suhoće usta, osjećaja knedle u grlu, teškoća disanja, mučnine, osjećaja topline ili vrućine, osjećaja da se ne možemo opustiti, ili psihičkim simptomima kao što su osjećaj nesvjestice, slabosti, smušenosti, teškoća koncentracije, straha da ćemo umrijeti, poludjeti ili izgubiti kontrolu nad svojim ponašanjem te osjećaja da bi nam se u svakom trenutku moglo dogoditi neko neugodno iznenađenje.

Mišići, kisik i adrenalin

Da bismo razumjeli ove simptome, moramo znati da je anksioznost prirodna reakcija na opasnost koja je automatska i urođena, stoga će se ovi simptomi pojaviti uvijek kada postoji unutarnji doživljaj opasnosti, bez obzira je li ta opasnost stvarna ili ne! Ovi tjelesni simptomi imaju smisla zato što pripremaju tijelo da reagira na potencijalnu opasnost - kroz borbu s izvorom opasnosti, ili pak bijeg od opasnosti. Za obje reakcije su nam potrebni jaki, napeti mišići te porast kisika i adrenalina.

Da bi se povećao dotok kisika ubrzava se disanje što uzrokuje doživljaj kao da ne možemo doći do daha. Prsni mišići zbog toga postaju napeti pa doživljavamo pritisak ili bol u grudnom košu. Previše kisika u krvi može dovesti do osjećaja nesvjestice ili osjećaja da nam je glava prazna ili da su nam osjećaji zbrkani. Adrenalin dovodi do ubrzanja rada srca pa imamo osjećaj kao da nam srce lupa. Povećanje napetosti mišića može dovesti do glavobolje, bolova u vratu, osjećaja obruča oko glave i drhtanja mišića. Kod nekih ljudi može izazvati i crvenjenje ili blijeđenje kože te doživljaj vrućine ili hladnoće, ili naizmjenično jedno i drugo. S efektom adrenalina povezana su i suha usta, zamagljen vid, teškoće gutanja, znojenje, mučnina i poriv za odlaskom na wc. Vrlo je važno da razumijemo ovu tjelesnu pozadinu nastanka simptoma anksioznosti jer na taj način možemo naučiti kontrolirati te simptome kroz svjesnu usmjerenost na disanje i tehnike opuštanja mišića.

Kada prijeđemo uobičajenu, zdravu razinu anksioznosti, teško se koncentriramo i postajemo zaokupljeni negativnim mislima. To mogu biti misli poput: neću izdržati, ispast ću budala i osramotiti se pred drugima, izgubit ću kontrolu, imam infarkt, umirem, ne mogu disati... Ove misli često su praćene osjećajem nesigurnosti, bespomoćnosti, ljutnje te izazivaju pogoršanje fizičkih simptoma i sputavaju nas u svakodnevnim aktivnostima pa je važno poraditi na njima i promijeniti ih u realističnije ili pozitivnije misli.

Kočnica u ostvarivanju ciljeva

U ovom trenutku uspijevam zamijeniti svoje negativne misli o neuspjehu ovog teksta na način da zamišljam čitatelja koji će se u mojim riječima prepoznati i pronaći nešto značajno za sebe. To mi pomaže da dovršim tekst i proslijedim ga na objavljivanje.

Kada je anksioznost toliko jaka i preplavljujuća da nas koči u ostvarivanju naših želja i ciljeva, kada nam se ni jedna od tehnika koju smo samostalno isprobali nije pokazala djelotvornom, potrebno je potražiti pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje - psihoterapeuta, koji će nam pružiti podršku na putu upoznavanja, razumijevanja i prihvaćanja, a posljedično i smanjivanja anksioznosti koja nas prati.

Povezane vijesti

• BODY TEHNIKA: Sasvim osoban pristup za bolju formu i zdravlje
• Ovo je najgora hrana za zdravlje srca
• Nakon blagdanske euforije, sveprisutno je spuštanje raspoloženja: Ovim jednostavnim vježbama možemo si pomoći