morski konjic
Postoje čak pedeset i četiri vrste morskih konjica, ribe neobična izgleda, koje žive u priobalnim vodama širom svijeta i zadivljuju koliko izgledom, toliko i kretanjem i razmnožavanjem. U Jadranu žive dvije vrste: dugokljunići, koje vole cijeli Jadran, i kratkokljunići, koji vole sjeverni Jadran, obale Istre.
Obje vrste su zaštićene. To su ribe, koštunjače, plivaju uspravno - okomito, a ne vodoravno, tijelo im je prekriveno koščatim ljuskama, ali suprotno od većine riba, nemaju peraje. Vole obitavati u blizini morskih struja gdje im je osigurana dovoljna količina hrane. Morski konjic je, kažu znanstvenici, ikonska životinja, primjer bogate evolucije.
Stalno su gladni. Imaju ogroman apetit. Nemaju ni zube, ni želudac, imaju toliko brz metabolizam da moraju stalno jesti kako bi preživjeli: jedu planktone, ribice i račiće. Plijen prate očima koje se kreću svako u svom smjeru. Kada utvrde da im je dostupan, hitro ga zgrabe ili ga usišu. Njegov savitljivi vrat funkcionira poput opruge. Najtiši je ubojica morskih dubina. Zbog oblika glave, odnosno vrha nosa, u moru stvara iznimno malo mreškanja pa ga njegov plijen ne može primijetiti. Svoju sporost nadoknađuju tajnim oružjem, koje im omogućuje da se nečujno približe plijenu. Pritom u sekundi mogu prijeći 500 tjelesnih dužina, što bi bilo kao da čovjek od 180 cm visine pliva 3.200 kilometara na sat. Zanimljiva je struktura repa morskog konjica, koji je izuzetno fleksibilan. Inženjeri se nadaju da će uspjeti napraviti fleksibilnu robotsku ruku slične strukture koja bi se mogla koristiti u medicinskim uređajima, podvodnim istraživanjima i otkrivanju bombi.
Rođenje je velika odgovornost koju je priroda gotovo uvijek namijenila ženskom spolu, no postoje i iznimke. Jedna od njih je morski konjic. Morski konjic jedina je životinja na Zemlji kod koje mužjak, a ne ženka, porađa i skrbi za mlade, nakon što ženka položi jajašca kod mužjaka.
Mužjaci zavode željene ženke bučnim i dugim plesom, mijenjanjem boja i uvrtanjem glave kako bi ih impresionirali da baš u njihovu trbušnu vrećicu polože jajašca. Ženka u trbušnu vrećicu mužjaka položi 580 jajašca, koja mužjak oplođuje. Od tog trenutka, buduće tate nose potomke i proizvode posebnu hranljivu tečnost kojom hrane embrione, sve dok ne porastu dovoljno da budu otpušteni u more. Na taj način, svaki par mjesečno dobije do pedesetoro djece čija odrasla dob i odgovornost počinju onog trenutka kada napuste tatin tobolac. I ciklus se nastavlja iznova.
Znanstvenici su otkrili da gen koji kod ostalih riba određuje način polaganja jajašca, kod morskih konjica se duplicirao, preuzeo novu ulogu i omogućio razvoj 'muške trudnoće'. Geni koji kod ljudi i životinja utječu na razvoj zuba kod morskih konjica su mutirali i izgubili funkcionalnost. Kako nemaju zube, koriste njušku za usisavanje planktona i ostalog sitnog plijena. Utvrđeno je da nemaju gene koji su zaduženi za stvaranje peraja. Umjesto toga, konjici plivaju pomoću male peraje na leđima kojim brzo udaraju, a za navigaciju im služe sitne peraje na zadnjoj strani vrata.
Monogamne su životinje i ostaju s partnerom cijeli život. Mogli bi se reći: papučari nad papučarima. U slučaju da jedno od njih nastrada, ovo drugo za dugo ne traži drugog partnera, što ovome mističnom morskom biću daje i romantičarsku draž.
Morski konjic je zaštićena vrsta prema Washingtonskoj konvenciji, koja je stupila na snagu u srpnju 1975. godine i postala najšire prihvaćenom međunarodnom konvencijom s područja zaštite prirode. Prema Međunarodnom centru Međunarodne organizcije za očuvanje prirode (IUCN) smanjuje im se brojnost u Sredozemlju i prijeti im izumiranje. Neke mediteranske zemlje, poput Slovenije, dodatno su pravno zaštitili te vrste. Nažalost, ti propisi nisu dovoljni za zaustavljanje ugroze pa je za zaštitu jedinih muških mama potrebno dodatno ograničiti lov koćama i jaružanje morskog dna.
Prije pet godina u Parizu je u zračnoj luci Roissy zaplijenjeno 19 tisuća morskih konjica, pronađeni na komercijalnom letu iz Madagaskara u Hong Kong.
Njihova vrijednost je procijenjena na 200 tisuća eura. U ovoj pariškoj luci 2005. godine zaplijenjeno je čak 35 tisuća morskih konjica iz Gvineje na putu prema Kini. Usto, carinske službe zadužene za kontrolu putnika pronašle su 112 mrtvih morskih konjica u prtljazi para koji je doputovao iz Šangaja. Morski konjici su trebali poslužiti za pripremu juha za djecu.
Imena, mitovi i simboli
U Hrvatskoj se morski konjic naziva: božjak, peteh, morski konjic, morski konj, kobila, kobilica. Pomorcima su simbol snage i dobre sreće, stari Grci smatrali su ih simbolom snage: Posejdonova kola vuku divovski morski konjici. Vjerovanje da mnoge morske nimfe jašu na morskim konjicima i spašavaju mornare u nevolji, učinilo ih je simbolom sreće za pomorce i jedriličare. Keltima i Ircima također su simboli snage i tolerancije. Karakterističan lik morskog konjica nalazi se na mikenskim vazama i na feničkim kovanicama iz 6. stoljeća prije Krista. Stari narodi su ga smatrali životinjom koja ima čarobne i mistične moći. U Kini vjeruju da morski konjic ima snagu ozdravljenja pa ga upotrebljavaju u liječenju prehlade te kao izvrstan lijek za liječenje impotencije.