RADIONICA "ČUVARI UŠARA"

GRAĐANI U ZAŠTITI PRIRODE: Monitoring najveće europske sove, iz Istre se proširio Hrvatskom

| Autor: Gordana ČALIĆ ŠVERKO


Osluškivanjem ušara od sredine veljače do sredine ožujka u vrijeme kada se gnijezde na visokim neravnim stijenama, suhim i južno orijentiranim, može se prikupiti podatke koji doprinose zaštiti ove vrste * Ušara je najveća europska vrsta sova, s rasponom krila do 170 centimetara

Rijetko ih se vidi, ali se zato mogu čuti, ušare (Bubo bubo) ptice grabljivice koje pripadaju redu sova, Strigiformes. Mužjak se glasa glasno i duboko "uu-hu" i u prosjeku to ponavlja svakih 8 sekundi, a ženka piskutavo i glasno. Osluškivanjem ušara od sredine veljače do sredine ožujka, u vrijeme kada se gnijezde na visokim neravnim stijenama, suhim i južno orijentiranim, može se doći do podataka o njihovoj rasprostranjenosti i prikupiti podatke koji doprinose zaštiti ove vrste. Procjenjuje se da na području cijele Hrvatske ima između 800 i 1.200 parova velike sove ušare, a do sada je identificirano i 35 potencijalnih istarskih lokacija njihova gniježđenja. Na nekim su već i pronađene. Ušara je najveća europska vrsta sova, s rasponom krila do 170 centimetara.

(Gordana ČALIĆ ŠVERKO)

- Ne znamo točno na koliko mjesta u Istri se ušare gnijezde jer je još nismo uspjeli u cijelosti pokriti volonterima, tako da će rezultati biti dostupni za nekoliko godina kada se malo razvije monitornig sova ušara u Istri. S monitoringom smo krenuli iz Istre, a zaživio je oko Zagreba i u Zagorju gdje je dosta brdovit kraj i ima napuštenih kamenoloma. Tamo imamo dosta aktivnih volontera koji prate ušare, a cilj nam je monitoring sove ušare proširiti i na primorje, proširiti mrežu volontera kako bi vidjeli koja je njihova brojnost, kaže Petra Čulig, ornitologinja iz udruge Biom.

Na obroncima Ćićarije te u kanjonu Mirne

Upravo je ova zagrebačka organizacija civilnog društva koja se bavi očuvanjem prirode, njezinim promicanjem i popularizacijom. organizator radionice "Čuvari ušara - građani aktivni u zaštiti prirode" održane u trećem izdanju proteklog vikenda u Buzetu. Radionica je privukla pedesetak volontera, ljubitelja prirode i rekreativaca svih dobnih skupina. Predavanje je održano u hotelu Fontana, dok se terenski dio odvijao u podnožju okolnih stijena.

(Gordana ČALIĆ ŠVERKO)

Monitoring se provodi na način da se na potencijalnoj lokaciji za gniježđenje velike ušare, osluškuje pjevanje mužjaka. Na lokaciji treba biti 30 minuta prije zalaska Sunca te osluškivati do trenutka kada se skoro sasvim smrači, odnosno kada se na nebu može prebrojati barem deset zvijezda. Ove godine osluškivalo se na jedanaest prethodno odabranih točaka smještenih većinom na obroncima Ćićarije te u kanjonu Mirne, a sove su kao i lani, uočene na četiri mjesta. Isti je to broj lokacija kao i u prethodne dvije radionice. Dvije lokacije se ponavljaju već treću godinu za redom, to su Istarske toplice i Kompanj, a ostale dvije ovogodišnje su Mariškići i Roč. Primjer je to uključivanja volontera u znanstvena praćenja u Istri pa i Hrvatskoj, a sam je koncept u svijetu prepoznat pod nazivom "citizen science", građanska znanost, i sve se češće koristi.

Na jednoj od lokacija sove su osluškivale dvije obitelji iz dvije županije, Istarske i Primorsko-goranske.

- Zaljubljenici smo u prirodu. Prvi puta smo čuli za ovu radionicu i odlučili smo se doći, rekla nam je obitelj Paškvalić iz Cokuni blizu Pule. Riječka obitelj Gaćeša Jakšić također voli prirodu. Prije 25 godina kupila je kućicu u Danama na Ćićariji, u njoj boravi vikendom, a sada ju je uredila i za turistički najam.

Senzibiliziranja lokalnog stanovništva

Prve dvije radionice monitoringa sova ušara održane su u sklopu projekta Interreg LIKE - Living on the Karst Edge, kojeg provodi Istarska županija zajedno s partnerima i suradnicima iz Hrvatske i Slovenije, a usmjeren je na područje krškog ruba i rezultirat će mehanizmima održivog prekograničnog upravljanja područjem krškog ruba. Udruga Biom koja je organizirala ovogodišnju radionicu, zajedno s Istarskom županijom i JU Natura Histrica pokušat će je pretvoriti u tradiciju.

(Gordana ČALIĆ ŠVERKO)

- Projekt LIKE je u završnoj fazi. Radili smo na njemu dvije i pol godine i pokazalo se da su upravo aktivnosti koje smo proveli u cilju većeg senzibiliziranja dijela javnosti za problematiku krškog ruba pa tako i lokalnog stanovništva da živi i djeluje s lokalnim temama, odlično prihvaćene. Jedna od njih je radionica "Čuvari ušara", nešto što se prethodno radilo sa slovenske strane krškog ruba i ima već petnaestogodišnju tradiciju gdje veliki broj ljudi sudjeluje u tome svake godine i građani na neki način daju doprinos znanosti i sudjeluju u suživotu s prirodom. Projektom LIKE zamisli smo dvije takve radionice, jednom godišnje. Ovogodišnja treća nije bila planirana projektom, ali mi smo već na prvoj vidjeli da bi htjeli da to i nama bude tradicija, da na neki način i s hrvatske strane krškog ruba razvijamo takav volonterizam, okupljamo one senzibilizirane za temu prirode i njene zaštite po pitanju sova ušara, kaže voditelj projekta LIKE Bruno Kostelić.

U udruzi Biom lani su promovirali koncept "skrbništva nad gnijezdećim parovima ušara", kojim bi se zainteresiranim volonterima omogućilo praćenje pronađenih parova i nakon radionice. Metodologija je jednostavna i zahtjeva malo vremena, treba izdvojiti dva sata u jednom danu, dva puta na godinu. Biomu je cilj razviti ovaj koncept jer bi se tako povećao broj podataka o uspješnosti gniježđenja sova ušara, da li je gniježđenje bilo uspješno i ako nije, zašto nije. Volonteri bi dok provjeravaju da li su se ušare gnijezdile, usput provjerili postoji li u blizini nešto što ugrožava ušare, poput nekih neizoliranih dalekovoda, krivolova, trovanja... Potencijalnu prijetnju predstavlja i uznemiravanje na gnijezdilištima zbog rekreativnih aktivnosti. Penjačima su kao i ušarama jednako zanimljive te raščlanjene stijene pune pukotina, njima je to penjački izazov dok je ušarama sigurno utočište.

(Gordana ČALIĆ ŠVERKO)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter