Objavite fotografiju svog doživljaja u netaknutoj divljini 23. listopada na društvenim mrežama i koristite #worldwildernessday - iskoristimo ovu subotu da zajedno proslavimo Svjetski dan divljine!
Svjetski dan divljine osmislilo je Europsko društvo za divljinu prošle godine kako bi podiglo svijest o jedinstvenosti, ljepoti i ranjivosti područja divljine diljem svijeta.
Što možete učiniti?
Pomozimo divljini. Tako da podignemo svijest o njenom značaju! Izađite i proslavite postojanje divljine onako kako želite. Naučite nešto o divljini, podučite druge, podijelite svoja iskustva o boravku u divljini ili izađite i jednostavno uživajte.
Najvažnije je da doprete do puno ljudi: objavite fotografiju svog doživljaja 23. listopada na društvenim mrežama i koristite #worldwildernessday i zabavite se uz svoje subotnje aktivnosti!
Moć nije isto što i nadmoć.
"Moramo zaštititi šume za našu djecu, unuke i djecu koja će se tek roditi. Moramo zaštititi šume za one koji ne mogu govoriti za sebe, za ptice, životinje, ribe i drveće", rekao je svojedobno Qwatsinas.
Čini se da ljudi vjeruju samo sebi kako znaju što je najbolje ne samo za ljude već i za ekosustav. Danas, u doba antropocena, prirodni sustavi su u velikoj mjeri promijenjeni ljudskim aktivnostima na planetarnoj razini pa tako i na lokalnoj razini.
Istina je da čovječanstvo ima ogromnu moć. Za ljudske potrebe koristi se otprilike jedna četvrtina svih kopnenih fotosintetskih aktivnosti i polovica dostupne slatke vode.
Mijenjamo oceanske struje i atmosferske obrasce te pomičemo onoliko stijena koliko i procesi erozije. Čista biomasa čovječanstva i naše pripitomljene životinje, od onih patuljastih do ostalih kopnenih sisavaca koje uzgajamo za prehranu je ogromna. Naša plastika prožima oceane. Bez imalo grižnje savjesti vodimo druga bića stopama onih već odavno izumrlih prije 65 milijuna godina, kada je asteroid pogodio Zemlju i okončao doba dinosaura. Ili što već da se dogodilo?
Do sredine stoljeća na Zemlji bi moglo živjeti 10 milijardi ljudi, svi sa željom i potrebom za kvalitetom života kojom trenutno žive samo rijetki. Biti će to izvanredan izazov koji će redefinirati planet i naš odnos spram Zemlje.
Ako budemo željeli to ispuniti, trebat će, kako to zeleni modernisti ispravno primjećuju, nove ideje i alati. No, to također zahtijeva duboko i trajno poštovanje neljudskog života, ne manje od poštovanja koje pružamo jedni prema drugima. Barem onima koji su nam bliski.
Ideali o očuvanju netaknute divljine napadnuti su od strane samozvane avangarde pokreta za zaštitu prirode: zelenih modernista (post-ekologa ili eko-pragmatičara), skupine utjecajnih mislilaca koji tvrde kako trebamo prihvatiti naše planetarno gospodstvo i ponovno zamisliti i izgraditi Zemlju kao divovski vrt.
Kažu da zaboravimo svoju vezanost za divljinu. Takvo što ne postoji, a razmišljati drugačije je posve kontraproduktivno. Što se tiče divljine, neki oblici po njima mogli bi postojati na rubovima naših vrtova - dizajnirani da uspijevaju zadovoljiti ljudske potrebe… A ako cijenite divlje životinje i biljke zbog njih samih? Pa, prebrodite i to, kažu.
Ta su osjećanja zastarjela poput dagerotipije mrtve prirode.
Ako čovječanstvo želi biti više od biološkog asteroida, ljubitelji prirode ne bi smjeli odbaciti svoje idealizirane predodžbe o prirodi i netaknutoj divljini. Divljina je samovoljna. Ona postoji neovisno o ljudskoj kontroli. Moramo prestati štititi prirodu samo zbog sebe već pod hitno trebamo nanovo odrediti naš odnos prema Zemlji kao odnos carstva prema resursu.