Boje prekrasne, dizajn talijanski. Uvjeren sam, i temeljem dosadašnjih iskustva odjeka javnosti, da bi novi personalizirani dres Istre 1961 bio po ukusu navijača. Kažem "bio" jer je zbog pandemije COVID-a do daljnjeg suspendirana opcija promjene dobavljača sportske opreme. Šteta za vizualni dojam i opći look pulskog prvoligaša, koji je od dolaska vlasnika iz Španjolske oportunistički vezan za tamošnjeg dobavljača. Nije problem u kvaliteti originalnih proizvoda KELME-a, kakve ima Deportivo Alaves, nego u konfekcijskim artiklima kojim su opremljeni "zeleno-žuti". Što znači da nema personaliziranog dresa. Da to razumiju i Baski pokazala je i fotografija predviđenog novog dresa, kojim je trebao krenuti novi dobavljač. Pandemija je i tu poremetila planove.

Izuzetno teška opća ekonomska situacija, s vrlo mutnim perspektivama dok koronavirus ne bude svladan, ukazala nam je paradoksalno kako je Istra 1961 zapravo u vrlo dobrom zdravlju. U donedavno tzv. normalnim vremenima pulski prvoligaš bio je simbol općeg raspada, s bljeskovima dobrih perioda. Lako je zamisliti što bi bilo s klubom da je epidemija buknula u vrijeme prije dolaska španjolskih vlasnika. Oni su prionuli poslu, višestruko većem i skupljem negoli su očekivali, jer su dugovanja iz prošlih era bila veća. Baski su, to sada svi vide, podbacili u onom dijelu gdje se najmanje očekivalo, u sportskoj politici prve momčadi. I s pogrešnim pristupom u prvoj sezoni sami su sebi nabili dodatne velike troškove. Iz tih razloga vlasnik je odlučio da će ove sezone biti velika štednja u selekciji prve momčadi, uslijed čega je nova krajnost proizvela nove pogrešne odabire, a posljedično iznova slabije rezultate. Zbog tih krivih poteza, odnosno epiloga, potpuno se zasjenjuje ono što je zapravo vitalno učinjeno za prvoligaške pulske projekte. Govorim dakako o financijskom poslovanju i dugoročnijim perspektivama stabilnosti. Rezultati jesu važni i ključni za atmosferu među navijačima, ali stabilnost poslovanja i smislena perspektiva kluba je daleko najvažniji faktor. Istra je do sada imala u prvoligaškoj povijesti niz bljeskova u rezultatskom smislu, ali temeljem nestabilnosti financiranja i poslovne organiziranosti, uvijek je padala. I svaki put imala je sve više dugovanja. Nakon svake takve faze, i do 2010., i potom do 2018., slijedili su kolapsi, realna ugroza opstanka kluba i trebalo se krenuti ispočetka. Svaki takav prekid samo je produbio selekcijske probleme i nikako se nije moglo uhvatiti korak. Posljedično se uvijek tvrdi(lo) kako se loše radi, kako nema perspektive i slično.

Istra je u pravilu dobivala službenu procjenu svojeg stanja kroz drugi krug licence. Nakon žalbe, ali i nakon lobiranja te gledanja kroz prste od strane HNS-a. Nekad se to radilo jer je Istra bila bitna "politički", a nekad zato jer se i drugima popuštalo, nekad i zato da bi bilo dovoljno klubova za prvu ligu. Samo jednom su licencu dobili u prvoj instanci, i to kad je došao američki vlasnik, jer se činilo da će financijski i organizacijski osoviti klub na noge. No, i tada, ali i prije te poslije, Istra 1961 je bio klub sa većim dugovanjima. Tereti prošlosti su u pravilu kočili iskorak kluba, jer zapravo nisu bili sustavno riješeni. Sve se to počelo mijenjati sa Baskonia-Alavesom, a dvije godine po njihovom dolasku, dobivanje licence u prvom krugu, i to čak i za UEFA rang, potvrđuje da je klub na pragu poslovnog potpunog ozdravljenja. Za UEFA ne možete dobiti zeleno svjetlo ako su financije sporne, jer sudionik Euro natjecanja potpada pod sustav provjere Financijskog fair playa. Pandemija je odgodila za dva mjeseca zaključenje sanacijskog programa. Zadnje rate ugovorenih isplata dugova biti će umjesto do prosinca, riješene do veljače 2021. godine. Radi se, kako nam kažu u klubu, o ukupnom iznosu od stotinjak tisuća eura. Dugoročnije gledano, taj uspjeh financijskog ozdravljena kluba nemjerljivo je važniji od rezultata jedne-dvije sezone. Zdraviji klub uvijek ima šansu popraviti natjecateljsku sudbinu, ali dugovima opterećeni klub nema snagu zadržati dobar, a kamoli inicirati uspješan rezultat.

Vratimo se tako na pitanje pionira Istre 1961. Koji neće biti proglašeni prvacima Hrvatske jer im je prvenstvo prekinuto, ali za koje svi znaju, i priznaju, da su najbolji u njihovom uzrastu. Titula bi bila važna toj djeci jer su na početku svojih nogometnih priča i ostvarivanja snova. No, stručno gledano, pehar ne mijenja istinu da su igrali najbolji nogomet u Hrvatskoj. Bolji i od veličanih škola nogometa u Dinamu, Hajduku, Osijeku, pa i Varaždinu, Rijeci. Je li se to slučajno dogodilo? Nije slučajno. Vjerojatno se nije očekivalo da će biti prvi, ali jest dobar plasman i napredak igrača. Bilo je i prije dobrih generacija koje su imale natjecateljske iskorake, ali ne tako uvjerljive. I ne tako sustavne. Pionirska momčad je selekcionirana u Puli, Istri i izvan županije. Struka je dobro procijenila kadrove. No, za razliku od prije, ovaj put je klub podržao takvu selekciju i osigurao materijalne uvjete. Za okupljanje momčadi, za njeno zadržavanje i, napokon, smislenu ideju da se mlade veže uz Istru.

Da klub nije danas financijski stabilan, i da ne gleda dugoročno, onda se to ne bi dogodilo. I mnogo puta isticana teza, i u ovoj kolumni, kako djeca ovih prostora nisu inferiorna onima iz jačih centara, i da treneri (u ovom slučaju Banović) mogu razvijati talente kao i u drugim klubovima, potvrđena je na praktičan način.

Od nadarenog pionira do seniorski formiranog prvoligaškog igrača dalek je put kao odavde do Kine. Puno će toga utjecati na razvoj ovih dječaka i samo je jedna sigurnost. Neće svi uspjeti. No, da ih iz generacije doguraju do prvoligaškog dresa 4-5 već je sjajan uspjeh. Ukoliko klub ne bi bio stabilan onda nema šanse da bi ti momci nastavili igrati u Istri i živjeti u najpovoljnijem staništu za njihov razvoj, a to je u domaćem okruženju. Prvi važan korak da to tako bude jesu stipendijski ugovori i stalni napredak u trenažnom procesu. Preduvjet da kvaliteta izraste za seniorsku razinu i ostane u Istri, barem dok ne preraste njegovu razinu, jest da klub to financira u kontinuitetu. Ti procesi u Istri očito su započeli. Što je još jedan jako dobar znak nove ere Istre 1961.

Kakva je zbilja Istre 1961 za novu sezonu ili sezone? Ovisit će o epilogu posljednjih 9 kola, koji će se igrati u ubrzanom i nenormalnom ritmu ove nenormalne sezone. Dakle, hoće li se igrati prva ili druga liga. No, recimo da je to ostanak u Prvoj HNL. Iduća sezona donosi oko 4 milijuna kuna od Dinamovog nastupa u Ligi prvaka. Vrlo vjerojatno će još toliko stići od mogućeg novog kupca TV prava. S drugim osiguranim prihodima to je za prvoligaša opcija već 10-tak milijuna kuna! Što je u odnosu na bližu prošlost senzacionalno za sve klubove osim Dinama. Što će Baskonia-Alaves učiniti s Istrom ovisit će o sudbini Alavesa, odnosno hoće li ostati prvoligaš (vrlo vjerojatno) i koliko će im biti tanji proračun zbog posljedica pandemije (pogotovo po pitanju TV prava). U svakoj opciji, Baski moraju resetirati sportsku politiku seniorske momčadi, koja je uistinu najlošija priča njihovih dvije sezone u Puli. I tu nije problem financija, naprotiv, nego isključivo loša selekcija. Ako je Istra mogla dovoditi bolje igrače za manji novac, i u teškim financijskim situacijama slagati smislenije i kvalitetnije momčadi, onda nema nikakvog razloga da se to ne čini, još i bolje, sa stabilnim poslovanjem kakvo je danas.

Do tada će sve dobro učinjeno za dugoročnu dobrobit kluba biti u sjeni za širu javnost. Naposljetku, nije ni logično, kad postoje svi preduvjeti za dobru selekciju, da netko vuče tako krive poteze. I da se vlasnik Josean Querejeta napokon ne zapita gdje je seniorski problem.

Povezane vijesti

• Rasvjetljavanje vidika
• Nova (nogometna) priča
• Lisica, potencijal za (o)čuvanje