Nova sezona u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula započet će premijerom i to već u četvrtak 13. rujna u 20 sati na Maloj sceni INK-a. Ovaj put odabrana je predstava "Bizon i sinovi" nizozemske autorice Pauline Mol, a koja je nastala u suradnji s Pozorištem mladih iz Novog Sada. Predstavu režira Puljanka Gea Gojak koja je prije godinu i pol na malu scenu INK-a postavila predstavu "(Ne)prilagođen" u koautorstvu s Lukom Mihovilovićem koji je i sada dio glumačke podjele uz Gorana Guksića iz Zagreba i Danila Milovanovića iz Novog Sada.

Metafizičko vrijeme

Predstava se bavi arhetipskim odnosom oca i sinova. Tri sina čekaju povratak oca koji je otišao, ali se ne zna gdje. Najstariji sin se bori za svoju moć, prvenstvo i nasljedstvo, srednji je zapostavljen i degradiran te mu je glavni cilj preživjeti, a najmlađi pokušava održati prividan odnos mira i vjeru u obitelj. Kroz metafizičko vrijeme, u kojem čekajući oca odrastaju, iščitavaju se problemi njihovog odnosa, svi naučeni obrasci, kodovi ponašanja i nametnute vrijednosti patrijarhalnog društva. Oni predstavljaju mikrokozmos, zajednicu. Vanjski svijet predstavljen je prisustvom banke te nedostatkom novca i ekonomske moći za kojom teže. Kapitalistički svijet proždire njihovu obitelj. Bogati za svoje zločine odgovaraju svojom imovinom, dok siromašni odgovaraju svojim životom. Oni koji nemaju kapital dovedeni su do ruba egzistencije, kako duhovne tako moralne i materijalne.

Gea Gojak trenutno živi i radi u Novom Sadu gdje je završila Master studije glume, te su joj Luka Mihovilović i Danilo Milovanović bili kolege s iste akademije, dok je s Goranom Guksićem završila prvostupnički studij glume i lutkarstva na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Trenutno surađuje s novosadskim Pozorištem mladih te je došla na ideju da se s ovom predstavom napravi međunarodna suradnja s Istarskim narodnim kazalištem.

Goran Guksić u ovoj predstavi glumi najstarijeg sina Big Boya, Milovanović glumi srednjeg sina Luigija, a Luka Mihovilović najmlađeg Benjamina.

Nametnute nepravde

Milovanović kaže kako mu je bilo zanimljivo raditi na ulozi, s obzirom na to da zna puno srednje djece kojima roditelji ne posvećuju dovoljno pažnje, koji su uvijek na drugom mjestu, te se sami moraju izboriti s nametnutim nepravdama. U želji za istim tretmanom koji imaju ostala braća, ta djeca postaju ljubomorna, osvetoljubiva i nasilna.

- I u našoj predstavi postavlja se pitanje nasljedstva, integriteta i uopće pronalaženja sebe u takvim okolnostima, kaže Milovanović.

Tri glumca dolaze iz različitih okolina, a posao redateljice bio je da od njih napravi tim.

- Kao redateljica imam svoju metodu rada. Za svakog glumca je kreativni proces drugačiji, ali moramo biti fleksibilni jedni prema drugima. Neću reći da moramo raditi kompromise jer ne volim tu riječ, ali moramo imati razumijevanja za svakog ponaosob, kaže ona.

- Rad je za mene bio specifičan i drugačiji što je vrlo pozitivno. Mislim da smo sva trojica bili dovoljno otvoreni za suradnju i istraživački proces kroz kojeg smo prošli. Kada iz prve vježbe vidiš da ti pomaže i otvara ti mogućnosti za razumijevanje lika kojeg utjelovljuješ vrlo lako se prepustiš. Dosta smo situacija vadili iz vlastitog iskustva na vrlo direktan i iskren način, i jedni druge poticali na razmišljanje i traženje supstitucija kojima smo utisnuli život u te replike koje su prilično suhoparne, kaže Mihovilović.

Guksić drži da redatelj mora biti sedam koraka ispred svojih glumaca i kaže kako je Gea Gojak uzela glumce koji brzo razmišljaju.

- Inače se redatelji znaju izgubiti kada im netko od glumaca postavi pitanje, momentalno im nestane tlo pod nogama, ali mi u procesu nismo imali tih problema, barem ih ja nisam osjetio. Svako moje pitanje je bilo odgovoreno odmah. Kada je takva suradnja, nekako je lako prepustiti se redatelju jer imaš osjećaj povjerenja, kaže on.

Predstava je namijenjena svima, počevši od srednjoškolske publike, a Gea Gojak očekuje da će se mladi poistovjetiti sa sinovima, a roditelji s ocem. "Oni će priču doživjeti iz perspektive odrasle osobe koje se brinu za egzistenciju, a mladi iz perspektive nekog tko zavisi od roditeljske egzistencije", približava nam ideju redateljica.

Moć se pretvara u nasilje

- Ne vjerujem u predstave koje se rade za mlade, a u kojima je sve lijepo, veselo i ružičasto. Zatvarati oči pred svim problemima s kojima živimo, s degradacijom društva koja se događa i koje trebamo biti svjesni je po meni jako licemjerno. Kazalište mora komunicirati s ljudima, buditi im kritički stav i prikazivati svijet onakvim kakav je. Kazalište treba biti oružje kojim se moramo boriti protiv malograđanstva, nemorala, nepravde, neznanja, neravnopravnosti i svega onog i onih koji društvo vode u pogrešnom smjeru. Mi smo društvo koje u svemu pronalazi krivca i rješenje tražimo izvan sebe. Danas ekonomija i moć strukturiraju društvo, a moć se pretvara u nasilje, objašnjava Gojak.

- Nasilje u predstavi postoji. Dječja igra i bilo koji međuljudski odnos je zapravo vrlo nasilan, kako god da se okrene. Ljubav je nasilna. Sada je moda da ljudi dođu na predstavu i puste mozak na pašu, a ova predstava postavlja pitanja i to je prava uloga kazališta koje nije samo zabava. Kada srednje škole budu dolazile, ova predstava će im otvoriti jako puno tema za razgovor, smatra Guksić.

Ostatak autorskog tima čine scenografkinja Miljena Vučković (Novi Sad), izbor kostima potpisuje Desanka Janković (INK), glazbeni producent je Marijan Jelenić (Pula), koreograf scenskih borbi Zelg Galešić (Pula), te dizajner svjetla Elvis Butković (INK).

Novosadska premijera predstave očekuje se u siječnju sljedeće godine.

Povezane vijesti

• Premijerom drame „Bizon i sinovi“ otvorena nova Mala scena u INK-u
• Borba za preživljavanje
• Pulska glumica Lana Gojak izrekla sudbonosno "Da"