Pulska prof. dr. sc. Sandra Tamaro s Odsjeka za talijanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile, danas, u srijedu, 2. travnja u podne predstavit će svoju knjigu "L’etimologia". Predstavljanje će se održati u svečanoj dvorani fakulteta u Negrijevoj 6, odnosno u prostorima bivše Mornaričke bolnice.

O knjizi će govoriti recenzenti, prof. dr. sc. Suzana Todorović, izv. prof. dr. sc. Ante Matan, autorica prof. dr. sc. Sandra Tamaro te moderatorica doc. dr. sc. Ivana Lalli Paćelat.

Knjigu "L’etimologia" osmislili ste prije svega za potrebe kolegija koji predajete na talijanistici pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. No, to nije klasičan sveučilišni priručnik niti udžbenik.

- Tako je. Knjiga "L’etimologia" napisana je prvenstveno za studente koji kod mene slušaju kolegij Etimologia na diplomskom studiju talijanskoga jezika i književnosti. Iako ona prati poglavlja koja obrađujem na satu, pisana je znanstvenim stilom s puno citata i referenci pa je korisna svim filolozima i jezikoslovcima koji se prvi puta susreću s ovom disciplinom, a bit će zanimljiva i svim talijanistima i romanistima, posebice dijalektolozima, koji će upotpuniti svoja znanja s nekim dodatnim istarskim etimologijama ili pak s isječcima Izidorovih etimologija, Varonovih etimologija ili pak uživat će u pasusima Platonova Kratila i prisjetit će se vječnog pitanja kako su nastale riječi, je li je to po principu phisei ili thesei.

U njoj su integrirana i sažeta znanja iz temeljnih udžbenika iz etimologije koji su objavljeni u Italiji u zadnjih par desetljeća, kao i bogata bibliografija vezana za ključne priručnike i etimološke rječnike koji su nezaobilazan alat za svakog znanstvenika koji kreće u proučavanje podrijetla riječi unutar hrvatske i talijanske romanistike.

Umjetnost i znanost

Metodološki pristup samoj etimologiji je vrlo zahtjevan i specifičan. Kakav je bio Vaš znanstveni pristup tome?

- Da, dobro ste to primijetili. Metodološki pristup koji sam primijenila etimologijama je onaj klasičan pristup unutar romanistike koji sam usvojila radeći na doktorskoj disertaciji pod mentorstvom akademika Gorana Filipija. Dakle, od rada na terenu (dijalektologija), teorijskog znanja o etimologiji, leksikografskih potvrda u svim mogućim dijalektološkim i etimološkim rječnicima, obavezno citiranje svake potvrde oblika i značenja i završno mišljenje o svim iznesenim tezama.

Vrlo stroga metodologija, ponekad dosadna i spora jer za jednu etimologiju morate otvoriti dvadesetak rječnika, sve pročitati i pomno citirati i prođe vam dan a da ste riješili samu jednu riječ. Danas takve studije nisu zanimljive mladim istraživačima jer se svijet i poimanje znanja promijenio – sve mora biti brzo.

Nekada su etimolozi morali biti i vrhunski poznavatelji klasičnih jezika (grčkog i latinskog, ali i sanskrta za indoeuropske korijene), modernih jezika (nekolicine romanskih i slavenskih jezika i poneki germanski jezik), a poželjno je bilo znati i nekoliko dijalekata, jer su oni nekad tihi čuvari prošlih stadija jezika i ključni za povezivanje i rekonstrukciju korijena koji nedostaje.

Moram naglasiti da je za talijanske etimologije gotovo sve već riješeno pa je talijanistima i romanistima posao bio itekako olakšan zbog sačuvanja latinskog jezika i vulgarnog latinskog od kojeg su se razvili svi romanski jezici i dijalekti.

Dugo se smatralo da je etimologija prije umjetnost negoli znanost.

- Istina, zato što se stoljećima interpretiralo moguće podrijetlo pojedine riječi i davalo se objašnjenje koje nije bilo znanstveno, ali je zvučalo uvjerljivo jer je bilo upakirano u dobru priču kako bi se zainteresirala publika, pogotovo u Srednjem vijeku od Izidora Seviljskog nadalje, ali i prije kod grčkih i rimskih gramatičara.

Npr. za životinju castoro ‘dabar’ je postojala teza da je dobio ime po glagolu castrare, jer bi on navodno sam sebi odgrizao mošnje i kastrirao se kako bi sačuvao život, pa kad bi naišli lovci, samo bi dignuo nogu i pokazao da nema više ničeg zbog čega bi ga trebalo ubiti.

Ili pak da je pčela, na talijanskom ape, od latinskog apes, dobila ime po tome što se rađala bez nogu i krila (a-pedes), i tek kasnije bi joj se pojavile. Tek s komparatistima u 18. i 19. st. kada se s otkrićem sanskrta daje nova dimenzija proučavanju indoeuropskih jezika sa znanstvenom povijesno-komparatističkom metodom onda i etimologija dobiva svoj znanstveni karakter utemeljen na dokazivosti genealoškog srodstva među korijenima jezika unutar indoeuropske obitelji i primjenjivanja glasovnih promjena koje su to sve povezale i dokazale.

Kako je krenula vaša ljubav prema jezicima, njihovom proučavanju i cjelokupan taj hvalevrijedan znanstveni doprinos ovoj problematici?

- Moja ljubav prema jezicima je krenula od malih nogu i to pogotovo ljeti jer su moji stričevi i tete živjeli u različitim državama i kad bi u rodnoj Puli provodili praznike ja bih s njima pričala na njihovom jeziku i odmah bi poprimila naglasak i usvojila riječi: od tršćanskog dijalekta, slovenskog, talijanskog jezika i srpskog.

Uz to moj nono Vittorio je pričao samo talijanski i istromletački dijalekt, a moja nona Fuma samo čakavski, tako da sam ja odmalena bila okružena raznovrsnim jezicima i dijalektima, a tijekom školovanja imala sam prilike učiti uz hrvatski i talijanski, engleski, njemački, latinski i rumunjski, išla sam godinu dana i na privatne instrukcije iz francuskog, počela sam i tečaj furlanskog dok smo imali lektoricu Furlanku, a sanskrt sam pokušala sama, ali je bio pretežak pa sam odustala.

Završila sam talijanski jezik i književnost, ali sam gajila nevjerojatnu strast prema lingvistici i mimo predavanja proučavala sama sve objavljene knjige iz jezikoslovlja koje su mi bile dostupne u fakultetskoj knjižnici. Lingvistika je bila oduvijek moja strast i zaista sam sretna što mi se ostvario životni san kada sam upisala u Zagrebu poslijediplomski doktorski studij lingvistike i kada me profesor Filipi zaposlio kao znanstvenu novakinju na fakultetu.

Tada sam započela svoju akademsku karijeru, odlaske na znanstvene kongrese, objavljivanje znanstvenih radova i pisanje doktorske disertacije iz etimologije. Zahvalna sam mu što mi je dao priliku da radim ono što volim. Svojim studentima često kažem da je Opća lingvistika najljepši kolegij na ovome fakultetu ili pak na trećoj godini im znam reći da je Semantika jedan od najljepših predmeta i nastojim im prenijeti svoju ljubav i strast prema temama koje predajem.

Živi primjeri

Koliko je studentima bliska etimologija?

- Možda je od svih kolegija koje predajem Etimologija najteža i najzahtjevnija, i zato je ona smještena na diplomskoj razini studija, kada su studenti zreliji. Imala sam tijekom svog dvadesetogodišnjeg rada u nastavi nekoliko studenata i studentica koji su kod mene pisali diplomski rad baš iz etimologije, ali to se u zadnje vrijeme ne događa. Zato sam i napisala knjigu iz etimologije da im približim ovu tešku i ozbiljnu disciplinu.

Zanimljivu priču donosi i riječ marcipan.

- Marcipan je talijanski arabizam koji se proširio preko talijanskoga u većinu europskih jezika. Ime tog slasnog slatkiša od badema i šećera potječe od imena arapskoga grada Martaban, a opća imenica martaban je najprije označavala posebnu porculansku vazu iz tog grada, a kasnije marcipan, odnosno smjesu od marcipana koji se čuvao u toj vazi.

Poznati talijanski lingvist Pellegrini u svojim je istraživanjima zaključio da je arapska riječ mahšaban ‘marcipan’ povezana ne samo s vazom, nego i s drvenim kutijama u kojima se čuvao i skladištio taj slatkiš, o čemu svjedoče leksičke i dijalektalne potvrde u značenju male drvene kutije u sicilijanskom dijalektu i u dijalektu Kalabrije.

U povijesti riječi marcipan reflektira se metonimijska zamjena po bliskosti gdje ime spremnika dva puta počinje označavati proizvod koji je u njemu i u tom aspektu su semantika i etimologija veoma bliske discipline, toliko bliske da se tradicionalna semantika u svojim počecima nazivala još i povijesnom ili etimološkom semantikom.

Prema tumačenju hrvatskih etimologa, talijanski oblik marzapane prešao je najprije u njemački jezik kao Marzipan pa iz njemačkog u hrvatski jezik kao marcipan.

Razne jezično-etimološke teme bile su i predmet interesa u Vašim prethodnim knjigama.

- Da, znanstvena monografija "Boljunske etimologije. Podrijetlo romanizama u boljunskim govorima", objavljena je 2017. godine u izdanju Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i proizlazi iz moje doktorske disertacije koju sam obranila 2009. godine u Zagrebu. Boljunske etimologije strukturirane su po semantičkim poljima u kojima su grupirane čakavske riječi i analizirano je njihovo bliže i dalje podrijetlo, a svemu prethodi studija o boljunskim govorima i o etimologiji.

Prije toga, 2015. godine, objavila sam kao urednica i priređivačica "Rječnik boljunskih govora Ivana Francetića", a na njemu sam radila desetak godina i mogu slobodno reći da je to najteži i najzahtjevniji projekt na kojemu sam ikad radila. Ako je netko zainteresiran za ova dva naslova, neka mi se slobodno javi mailom i poklonit ću mu knjigu, bilo bi mi drago da se čita. Zadnju knjigu "L’etimologia" ne mogu pokloniti jer je nova, nju treba naručiti mailom na [email protected]

Vaš aktualni fokus rada i interesa?

- Ima više tema na kojima radim. Uskoro izlazi znanstvena monografija "Filigrane linguistiche e letterarie. Scritti in onore di Goran Filipi" koju smo uredile nas tri talijanistice: Eliana Moscarda Mirković, Nada Poropat Jeletić i ja. Uz to, imam već nekoliko godina u kašetinu, kako bi se reklo po domaću, jedan rad o istarskoj frazeologiji analiziranoj iz perspektive kognitivne lingvistike pa moram još odlučit hoću li od toga napraviti knjigu ili članak.

U zadnje vrijeme sam se počela baviti toponomastikom i objavila sam zanimljiv rad o mikrotoponimima Vintijana (semantičko-etimološka analiza) u časopisu Folia onomastica croatica, pa bih voljela u tom smjeru nastaviti i obraditi na isti način i mikrotoponimiju Vinkurana, Pješčane Uvale, Banjola, Valbonaše, Pomera i Premanture.

I na kraju, po uzoru na knjigu "L’etimologia", sinula mi je ideja da napravim isto to za kolegij Semantica i za kolegij Linguistica generale.

Dakle ideja i znanja ne nedostaje, treba samo vremena, mira i zdravlja da čovjek može koncentrirano i nesmetano pisati.

Sandra Tamaro je redovita profesorica na Odsjeku za talijanistiku, voditeljica katedre za talijanski jezik Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Doktorirala je 2009. godine na poslijediplomskom studiju lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pod mentorstvom akademika Gorana Filipija.

Njezina stručna i znanstvena područja uključuju filologiju, etimologiju i dijalektologiju, te semantiku i kognitivnu lingvistiku. Profesorica Tamaro predaje na talijanskom jeziku kolegije poput Opće lingvistike, Semantike, Dijalektologije, Etimologije i Kognitivne lingvistike na preddiplomskom i diplomskom studiju, ali i talijanski jezik 5 i 6 kao strani jezik na studiju Kulture i turizma na Ekonomskom fakultetu.

Iza sebe ima tridesetak znanstvenih radova, dvije uredničke knjige i dvije autorske knjige.

Povezane vijesti

• "Rječnik boljunskih govora" Sandre Tamaro
• Otkuda dolazi izraz bablje ljeto? Neki kažu zbog vještice, a drugi zbog paučine