Vlatko Stefanovski trio otvorit će u petak, 3. lipnja u 21 sat 3. Open Season Fest na pulskom kaštelu. Ususret koncertu, koji organizira Incognito Agency, razgovarali smo a Vlatkom Stefanovskim, a ovaj je vrhunski umjetnik i gitaristički virtuoz u razgovoru za Glas Istre govorio o tome što očekuje od pulskog koncerta, umaraju li ga nastupi i što mu je nepresušno vrelo inspiracije, ali i o drugim temama.

- Jeste li, kad ste osnovali "Leb i sol", mogli zamisliti da će Vaša karijera ići u smjeru u kojemu je danas?

- Bio sam samo mlad, zanesen i nisam uopće imao koncept o vlastitoj karijeri ili budućnosti. Važno mi je bilo da imam dobar bend, da sviram, snimam i putujem.

- Ako se prisjetimo rock-maratona koji su se krajem osamdesetih održavali na stadionima u bivšoj Jugoslaviji - a moram se pohvaliti da sam na jednome od njih prvi put uživo slušala "Leb i sol" sa starijom braćom - možete li uopće usporediti tadašnju energiju na koncertima s ovom danas?

- Teško je uspoređivati tadašnja i sadašnja vremena. Sistem vrijednosti, društveni sistem, tehnologija konzumiranja muzike, zabava, danas je sve drugačije. Ne kažem da je tada bilo bolje, već bilo je različito. A rock koncerti su bili i ostali vrhunska atrakcija i zabava.

- Je li Vam jednako snažan osjećaj bio nastupati s grupom pred desetcima tisuća ljudi, ili danas, u svojevrsnoj intimnijoj atmosferi?

- Volim i jedno i drugo. Adrenalin je malo jači kada je više publike, a koncentracija i fokus su jači kada su koncerti po manjim dvoranama.

- Koliko je makedonska narodna glazba imala utjecaj na Vaše stvaranje? Je li to vječno vrelo Vaše inspiracije?

- Da, makedonska tradicionalna muzika me prati tokom cijele moje karijere, manje ili više. Neiscrpna je riznica melodija, ritmova i poezije. Ta je muzika veoma podatna za učenje, rearanžiranje i izvođenje. Još uvijek uživam svirati "Kalajdžisko oro" ili "Jovano, Jovanke".

- Je li glazba Vaš bijeg od stvarnosti? Je li još uvijek Vaš opis glazbe "terapija, opsesija, profesija"?

- Nije to bijeg iz stvarnosti nego u stvarnost. Tko to zna što je stvarnost, a što je fikcija? "Život je san", kaže Shakespeare… Našao sam najbolji način da sebe izrazim i da uljepšam vlastiti život. Bilo bi veoma dosadno, da nema muzike.

- Na koji način pristupate filmskoj glazbi?

- Kada dobijem posao na filmu, to obično ozbiljno shvaćam i pokušavam da sam na visini zadatka. Naravno, u suradnji s redateljem, glumcima, producentima, pokušavam pronaći najbolje rješenje za pojedine scene, a i za zvučnu sliku koja definira sam film. Suptilne su te produkcije.

- Ostvarili ste do sada mnogobrojne suradnje s kolegama. Možete li uopće izdvojiti neku koja Vam je bila najdojmljivija?

- Uh, mnogo ih je bilo… Tadić, Gibonni, Stefan Milenković, Tommy Emmanuel, Jan Akkerman, i tako dalje…

- Vaš sin Jan nastupa s Vama. Povezuje li Vas glazba na dublji način nego samo na razini roditelj – dijete?

- Razina roditelj – dijete je ipak najdublja. Muzika nas povezuje na drugačiji način; intuitivno, duhovno, zabavno… Vjerujem da je i on sretan, bar malo koliko i ja.

- Umorite se ikada od nastupa ili Vas na neki način "tjeraju" dalje?

- Da, ponekad se umorim od putovanja i od čekanja. Od sviranja nikada.

- Što očekujete od koncerta u Puli?

- Očekujem da se svi dobro zabavljamo, a da mi među prvima pomirišemo more.

Povezane vijesti

• Tamara Obrovac na Kaštelu promovirala novi album
• Kries i Veja ispraćeni ovacijama
• Do petka na programu vrsni filmovi