EKONOMSKA ŠKOLA U PULI

UČENIK LUKAS MODRUŠAN: Dok printam vizir razmišljam kako će se osjećati onaj tko ga nosi

| Autor: Duška PALIBRK, Lara BAGAR
Za svaki vizir treba pet sati - Lukas Modrušan uz svoj 3D printer

Za svaki vizir treba pet sati - Lukas Modrušan uz svoj 3D printer


U osam ujutro "stavi printati" i ide na nastavu. Printanje traje pet sati pa oko 13 sati kreće u printanje drugog, pa trećeg u 18 sati i završava s radom oko 23 navečer. Sretan je što su mu profesor Orbović i ravnatelj Radulović odlučili ustupiti i školski 3D printer pa sada ima mogućnost duple produkcije. Lukas je dobio od škole i kompjutor s programom, a uskoro će mu osigurati još potrebnog materijala

"Sada nam se to već čini davno kada je profesor Damir Černac osluhnuo želje i entuzijazam učenika za nabavkom 3D printera u sklopu predmeta Vježbenička tvrtka koju vodi zajedno s profesorom Zoranom Orbovićem. Ravnatelj Petko Radulović, iako 3D printer ne spada u materijalne uvjete rada vježbeničke tvrtke u ekonomskim školama, odobrio je tu nabavku te je vrlo brzo krenuo inovativan i živahan rad. Grupica informatički osposobljenijih učenika educirala je one manje upućene, ali znatiželjne pa je tako i učenik četvrtog razreda Jan Kuksov bio učitelj učeniku trećeg razreda Lukasu Modrušanu koji i sam ima kući 3D printer te je naročito bio zainteresiran", počinje nam svoju priču Vesna Fabris, profesorica u Ekonomskoj školi u Puli.

Od jutra do večeri

Vrlo brzo je, kaže, u sklopu tvrtke "Životinjsko carstvo Istre" krenula izrada tetrapaka za mlijeko, a u sklopu tvrtke "Hungry games" izrada hamburgera i pizza. To je bilo u vrijeme bezbrižnosti, ali stigla je epidemija, pa pandemija. Tada je profesor Orbović na jednom od zadnjih sati održanih u učionici sugerirao učenicima da bi i Ekonomska škola trebala na neki način pridonijeti borbi protiv virusa. Učenik 3.a razreda Lukas Modrušan čuo je profesora i vrlo brzo stavio na raspolaganje svoj kućni 3D printer.

- Čuo sam od profesora Orbovića za akciju izrade 3D vizira, da bi se što bolje zaštitili zdravstveni djelatnici. Potom sam vidio na vijestima RTL-a da su se studenti diljem Hrvatske udružili s ciljem izrade što više vizira. Budući da imam 3D printer, javio sam se i uspostavio kontakt s dečkima iz Hrvatskog studentskog zbora koji su me povezali s koordinatorima za područje Istre. Dobio sam softver i počeo printati, priča Lukas.

Motivira ga, veli, želja da pomogne drugima i to kroz ono u čemu je najbolji. Na pitanje o čemu razmišlja dok izrađuje vizire, odgovara: "O tome kako će se osoba osjećati dok ga nosi te kako ću vizir što preciznije izraditi." A kako sve to stigne, uz redovnu online nastavu, kaže da u osam ujutro "stavi printati" i ide na nastavu. Printanje traje pet sati te tada, dakle oko 13 sati kreće u printanje drugog, pa trećeg u 18 sati i završava s radom oko 23 navečer. Sretan je što su mu profesor Orbović i ravnatelj Radulović odlučili ustupiti i školski 3D printer pa sada ima mogućnost duple produkcije. Lukas je dobio od škole i kompjutor s programom, a jučer su mu, veli ravnatelj Radulović, dostavili i potreban materijal. Nabavka školskog printera pokazala se više nego opravdanom.

Slijedi pamučna maskica

Na pitanje je li umoran, Lukas odgovara da jest, ali se tako ne osjeća. Želio bi samo da se svi koji imaju mogućnosti uključe u printanje vizira budući da je za izradu jednoga potrebno pet sati. I tu priči nije kraj. Profesorica Fabris otkriva nam da je pred učeničkom vježbeničkom tvrtkom sada novi izazov - izraditi pamučnu maskicu. Lastika, naime, nema u prodaji, no nadaju se iznaći neko rješenje. "Dati najbolje od sebe uz čistu dobru volju lijek je kojemu danas vjerujemo, po uzoru na Lukasa", zaključuje profesorica Vesna Fabris.

Aktivirani školski 3D printeri u čitavoj Istri

U akciju proizvodnje zaštitnih vizira za medicinsko osoblje uključili su se učenici osnovnih i srednjih škola iz čitave Istre, zajedno sa svojim profesorima, ravnateljima i drugim djelatnicima škola. Uzevši u obzir tehničke mogućnosti školskih 3D printera, količina proizvedenih zaštitnih vizira pojedinačno po školi nije velika, ali se svejedno radi o hvalevrijednoj inicijativi i doprinosu istarskog obrazovnog sustava onome zdravstvenom.

U akciji sudjeluju SŠ Zvane Črnje u Rovinju, Gimnazija i srednja strukovna škola Jurja Dobrile u Pazinu, Tehnička i Industrijsko-obrtnička škola u Puli, SŠ Mate Balote u Poreču, OŠ Vladimira Nazora u Vrsaru i OŠ Jože Šurana u Višnjanu. U fazi pripreme i nabave potrebnog materijala su i SŠ Mate Blažine u Labinu, OŠ Rivarela i TOŠ u Novigradu, zatim OŠ Mate Balote, TOŠ "Edmondo De Amicis", TSŠ "Leonardo da Vinci", Gospodarska škola i SŠ "Vladimir Gortan" u Bujama te OŠ Marije i Line i TOŠ "Galileo Galilei" u Umagu. (L. B.)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter