SEDAMDESET GODINA EKONOMSKE ŠKOLE
ŠKOLA KOJU SU POHAĐALI BROJNI POZNATI PULJANI / GORDANA DERANJA: S osmjehom se sjećam tete Vere, profesorice stenografije, iako mi stenografija nije išla
Prva generacija Ekonomske škole - i profesori i učenici
Bili smo generacija romantičara, razigranih birikina koji su odrastali u socijalno osjetljivijem vremenu, vremenu smijeha i susreta na Korzu, u vremenu kad smo se na ulici socijalizirali, a danas je ulica, nažalost, socijala. Mi dečki družili smo se u Pattinaggiu, izgrađivali se i kroz sport. Naučili smo da radom moramo doći do rezultata, istaknuo je bivši učenik Draženko Janjušević, danas predstojnik županijskog Ureda državne uprave
Ekonomska škola u Puli obilježava 70 godina djelovanja, što će sa sugrađanima i svima zaslužnima proslaviti 8. studenoga u Domu hrvatskih branitelja, a pripremili su i obimnu monografiju na 385 stranica čije se digitalno izdanje već može prelistavati na adresi http://www.ekonomska-skola-pula.com.hr/monografija.pdf.
Školu su pohađali danas ugledni Puljani, poznati stručnjaci poput Gordane Deranja, predsjednice Hrvatske udruge poslodavaca i direktorice pulskog Tehnomonta, Karla Radolovića, dugogodišnjeg generalnog direktora brodogradilišta Uljanik, Darka Lorencina, bivšeg ministra turizma, Draženka Janjuševića, predstojnika županijskog Ureda državne uprave, Mirijane Jelenić, županijske državne odvjetnice, i brojnih drugih. Nemoguće ih je sve pobrojati.
Nezaboravno iskustvo
- Predivni profesori približili su mi osjećaj za ekonomiju. Došla sam tužna u Ekonomsku školu, jer sam željela biti biološki inženjer. Bila bih dobila i stipendiju, no otac se razbolio i usmjerio me u Ekonomsku školu kako bih stekla zanimanje i osamostalila se. S osmjehom se sjećam tete Vere, profesorice stenografije, iako mi stenografija nije išla. Prvi razred sam zbog stenografije prošla s vrlo dobrim, ostale s odličnim. Sve natpise u gradu zamišljala sam stenografski! Osoba koja mi je zaista približila ekonomiju je, svakako, profesorica Kalaba, priča Gordana Deranja u intervjuu s Vesnom Fabris, profesoricom etike u Ekonomskoj školi koja je razgovarala s 15-ak bivših profesora i učenika škole. "Priča ima sretan završetak, jer je otac i danas živ, a gospođa Deranja sretna je u svome zvanju (…) i nikad nije požalila što se tu zatekla, makar i ne svojom voljom", zapisala je prof. Fabris u Monografiji koju su godinama pripremali današnji profesori i učenici škole predvođeni ravnateljem Petkom Radulovićem.
Kao nezaboravno iskustvo Gordana Deranja i Karlo Radolović ističu sudjelovanje u košarkaškom timu škole. "Košarka mi je usadila korijene timskog rada. Od tada znam da ako cijela ekipa ne funkcionira, nema ni rezultata. U svom poslu to stalno primjenjujem: oduvijek sam težila imati tim stručnjaka - kvalitetnih ljudi. Ja sam timski igrač", kaže Deranja, članica "Ekonomistica", najjače košarkaške ekipe u regiji 1976., koja je dvije godine kasnije ušle u Prvu košarkašku ligu Jugoslavije. Nosile su žute dresove, vodio ih je profesor Bartolić, pobjeđivale su i gimnazijalke, sjeća se Deranja.
- Škola je tada imala oko četiristotinjak učenika, a od toga samo dvadesetak dečki. Bili smo generacija romantičara, razigranih birikina koji su odrastali u socijalno osjetljivijem vremenu, vremenu smijeha i susreta na Korzu, u vremenu kad smo se na ulici socijalizirali, a danas je ulica, nažalost, socijala. Mi dečki družili smo se u Pattinaggiu, izgrađivali se i kroz sport. To nam je bilo vrlo važno. Naučili smo da radom moramo doći do rezultata. Razvijali smo solidarnost i u tom se smislu i mi sami razvijali kao osobe, kazuje Janjušević za Monografiju škole u kojoj je maturirao 1978.
Na pitanje prof. Fabris jesu li mu znanja stečena u srednjoj školi koristila u daljnjem školovanju i radu, Darko Lorencin kaže: "Da, tada sam počeo pratiti ekonomska zbivanja, bio je aktualan Agrokomerc i afera s mjenicama, bilo je to razdoblje galopirajuće inflacije i emisije novčanica. Već sam tada odlazio u Komoru na stručne skupove, zanimali su me strani časopisi... Pronašao sam jedan seminarski rad o turizmu, na koji me potaknula prof. Alida Perkov. Uvijek sam i kasnije pratio turizam, ali kao jedan dio gospodarstva Istre.
Titova stipendistica
Državna odvjetnica Mirijana Jelenić prisjeća se da su u školi imali knjigovodstveni biro. "Bilo je to nešto vrlo vrijedno. U tome sam se nalazila. Bila sam vrlo precizna. Sjećam se i da smo preko ljeta radili putem Knjigovodstvenog biroa. Nakon završene srednje škole 1977. dobila sam posao administratorice u Općinskom javnom tužilaštvu u Puli. Tu sam se prvi put susrela s pravom. Na tom sam radnom mjestu radila pet godina. Godine 1982. upisala sam pravo u Ljubljani. Bila sam Titov stipendist. Slađana Pletikos i ja jedine smo završile fakultet iz mojeg razreda. Mnoge cure iz naše generacije zaposlile su se u Istarskoj banci", priča Jelenić u razgovoru s prof. Fabris.
Radolović: Svi smo se dobro slagali, razlika tada nije bilo
Razgovorljiv je bio i Karlo Radolović, bivši učenik Ekonomske škole, sada umirovljeni šef Uljanika i dobitnik nagrade Grada Pule 2015. godine. "Imao sam jako dobrog starijeg brata i on mi je rekao neka upišem Ekonomsku, jer tamo ima puno matematike, a da meni matematika gre i da će me on upisati u školu, da ne moram nanke poći u Pulu. Tako sam upisao Ekonomsku i nikad mi nije bilo žao", prisjeća se doba kada je kao đak putnik dolazio iz Marčane.
- Te 1957. auta nije bilo. Imali smo radničke autobuse za hoditi u školu, tako smo već u 15 do 5 ujutro bili u Puli, a škola je počinjala u osam. Jedan je razred bio putnički, moj D razred. Kasnije smo postali C i pomiješali smo se s curama i Puležanima. Svi smo se dobro slagali, razlika tada nije bilo, bogatih i siromašnih. A razred su bili Labinjani. Oni su imali svoj poseban autobus koji su im osigurali rudari. Ravnatelj je bio profesor Brandt", kazuje Radolović koji je u Puli tada otkrio košarku. (Duška PALIBRK)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
