Otkad je Evropa došla u Hrvatsku, više ništa nije kao prije. Prije ste mogli baciti smeće, a sad nemate gdje. Pune su ulice madraca i fotelja, a računi 300 posto skuplji. Isto je i s dimnjacima. Čišćenje je poskupilo 300 posto. Grijali ste se na drva prethodnih 30 godina, ali kad je Evropa došla u Hrvatsku, zidani dimnjaci su postali neispravni. Sve je tu crno na bijelo, nema. Tehnički propis, uredba, zakon, pravila. Evropom se pravdaju Grad i osječka tvrtka Dimnjak, novi koncesionar u Puli. Doduše, to isto čišćenje u Osijeku je triput jeftinije. Evropi usprkos. Pulski dimnjaci puni su specifičnosti i nelogičnosti. Recimo, neki su dugi 20 metara. A toga u Osijeku nema. Tamo je sve do deset metara. A i čisti se laganini, s tavana, nema opasnosti od proklizavanja. Pulski krovovi su em strmi, em skliski. Totalno nezgodni.

A nije da Gradu Puli nije u interesu da koncesionar naplaćuje čišćenje 365 kuna. Osim 23.000 kuna koncesije, dužan je platiti Gradu pet posto ukupnog prihoda ostvarenog u jednoj godini. Što je račun veći, to će se više kunelića sliti u gradsku blagajnu. Što će onda gradski oci možda objašnjavati riječima da će svima biti bolje jer će se taj novac ulagati u projekte za dobrobit tih istih građana. I Dimnjaku je u interesu da naplati 365 kuna. Građanima, po svemu sudeći, nije u interesu. Prisjela im je i Evropa i pravila. Nikako im nije jasno zašto dekretom nije određena i evropska plaća. Ili barem ona za koju se nedavno založila predsjednica države: 7.500 kuna neto. Puna šaka brade. A ostalo bi i za dimnjačara.