konačno živost

Središte Pule živnulo nakon otvaranja sajma antikviteta u Ciscuttijevoj ulici "OVAKVU TORBICU NOSILA JE I CARICA SISSI"

| Autor: Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ
Sajam antikviteta Ciscuttijeva (Snimila Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)

Sajam antikviteta Ciscuttijeva (Snimila Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)


"Odlično ide, krenulo je, živnulo", kaže nam željezničar Pajo, starosjedilac na Sajmu antikviteta koji u Ciscuttijevoj ulici u Puli djeluje više od dva desetljeća. A bio je potreban pun tjedan otkako je sajam postkoronaški otvoren da se za nj pročuje pa i da drugi izlagači postave svoje štandove s traženom robom. Zna se gdje je čija pozicija, a najbolje se one, poput Pajine, odmah na početku, kod fontane, na oku mušterija.

- Što se traži, imate li kakvu ekskluzivnu robu, pitamo.

- Kao i svake godine, svašta, vojne stvari, odgovara Pajo.

Preko puta njega svoju je standardnu poziciju zauzeo Ante Đurković. On, za razliku od Paje, koji većinom nudi predmete vezane uz vojsku, bivšu i sadašnju, računa i na ljubitelje lijepog, finog porculana.

- Ovo većinom kupuju Talijanke, kaže i pokazuje nam šalicu za kavu i dva tanjurića od tankog porculana, baš onakvog kakav tražim. U međuvremenu dolazi ruska turistkinja i traži "ostatak servisa". Prevrće "moju" šalicu o kojoj još dumam.

- Nema, odgovara Ante, to su kolekcionarske šalice. Ruskinja nezadovoljno vrti glavom i odlazi. Meni ne treba doživotni servis. Dogovor je pao. Viđeno - kupljeno. Đurković umata porculan u mekani papir. Dogovaramo sljedeću kupovinu. Za iduću subotu.

Pokazuje veliku drvenu figuru lovca. Pošto? Tisuću eura, kaže, i odmah obrazlaže visoku cijenu:"To je sve ručni rad. Puno drvo. Izrađeno prije 40 godina, nabavljeno u Njemačkoj. Toga nema za kupiti". Za grčku ikonu optočenu srebrom, za što posjeduje i certifikat, traži 200 eura. One druge, manje raskošne, koštaju stotinjak kuna.

Gospođa za susjednim štandom nudi nakit, srebrne zdjele, retro torbice. "Vidite, ovakvu je nosila carica Sissi", pokazuje torbicu, zapravo novčanik optočen perlama koji se nosi na minijaturnoj ručki. Traži se porculan, lijepe slike, figurice, gobleni, kaže i pokazuje srebrnu zdjelu. Na njoj je oznaka 328 grama. Cijena - 325 eura. Kaže da podjednako kupuju i stranci i domaći. Naši ljudi su dobre mušterije.

Nenad Fran po struci je bravar, a svoje je umijeće ovladavanja metalom pretočio u zanimljive figurice. Zupčanike, vide, čavle i bakrene žice pretvara u ženu ratnicu, crvenokosu Sonju. Spretno gradi jedrenjake, kutije za nakit, letjelice. Povremeno se pojavi na sajmu, inače je redovit gost Hand madea.

Sajam ne može bez Vladimira Bajića koji, jasno, drži do stila, odjeven u prepoznatljivu plavu uniformu. Njome privlači mušterije. Objašnjava strategiju ovogodišnje prodaje, ali žurim. Obećavam da ću sve pomno zapisati u bilježnicu. Dosta se mušterija motalo oko longplejki koje su opet u modi, a nisu ni jeftine, stotinjak kuna komad. Obilazio se i štand sa stripovima i knjigama: Dostojevskog i Bulgakova ima koliko hoćeš u pola cijene.  

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter