- Pošto Swatch?

- U trgovini košta 200 eura. Ja ti dajem za 150 kuna, kaže prekaljeni prodavač mušteriji koja mjerka sat, isprobavajući ga na zapešću. Taman, kao da je rađen za njega. Nemam pojma koliko košta Swatch, ne znam je li ovo Swatch, čini mi se da ovaj nije puno, ali svejedno ne bih dala 150 kuna, pomislim dok promatram hoće li prodaja uspjeti. Je li pravi, isplati li se?, pitam mušteriju, a ona klimne glavom. Mjesto radnje: Sajam antikviteta, Ciscuttijeva. Pula.

- Original je Swatch, normalno da se isplati. Hiljadu kuna je razlika, kaže kupac i taman kad pomislim da je kupoprodaja obavljena, ubacuje se mušterijina žena: "Šta nisi došla da snimiš doktore? Lažu da dolazi iz Rijeke, meni nema dijete 'ko da primi!"

Test vodootpornosti

- Ide li pod vodu ako ne piše?, ne da se iskamčiti pare kupac.

- Piše da je vodootporan, ne piše dubina. Na internetu piše 50 metara. Jednom se kupac žalio, a prodavač mu govori ide 50 metara horizontalno, a ne vertikalno, nastoji omekšati situaciju druga strana. Sat je pao na testu vodootpornosti. Kupac odustaje, a ja bacam pogled na drvene anđele. Drže paprenu cijenu, od 200 do 500 kuna. Prodavač objašnjava da je to ručni rad, a pozlata je prava. Nema tu lažnjaka. Takav bi u dućanu koštao 100-ak eura. Ne kužim se ni u anđele. "Ja to imam kod kuće po regalima", dobacuje žena. Ovaj je star 50 godina, vabi me prodavač.

Subota je, deseci ljudi tiskaju se oko štandova. Od prošlog tjedna sajam je otvoren svaki dan. Špica se zahuktala, ne možeš prolaziti od turista. Probijam se laktovima. Cijela se ulica kliže, posuta crvenim pijeskom. Prodavači se žale da je pijesak bačen preko ulja koje je bilo proliveno po središtu grada. Na sajmu starina ima svega, i starog i novog, a samo će vješto oko prepoznati je li nešto doista staro i vrijedi li toliki novac. Starine se dobavljaju kod poznatih kupaca, ali i na raznim europskim sajmovima, poput ovog. Cjenkanje ovdje uvijek prolazi.

- Nikako ne ide, ovo su sve zombiji koji prolaze. Turiste zanimaju pizza i sladoled, to su Lidl turisti. Naši nemaju novca, iako imaju veći afinitet prema starinama. Glavni kupci bili su Talijani koji su u goroj krizi nego mi i zato ovaj posao trpi. Vidi ovu sliku, to je Baccio Maria Bacci. Slika mu se prodala za 27.000 dolara, a ja ne mogu dobiti ni 300 eura, žali se naš prodavač.

Ljudi traže gluposti

- Kako ću znati da je prava?

- Vrlo se malo ljudi razumije u to, al' ja garantiram za original. Ljudi najviše traže gluposti. Jutros su tražili malu petrolejku. Danas još nisam ništa prodao. Svaka godina je gora od prethodne. Žale se svi, to je opći problem. Rusi su bili dobri kupci, oni su željni svega, ali nakon što su uvedene vize, ni njih nema puno, priča vlasnik štanda. (Napisala Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ, Snimili Neven LAZAREVIĆ i Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)

Povezane vijesti

• Završava prva duga pauza u 22-godišnjoj tradiciji: U SUBOTU PONOVNO SAJAM STARINA U CISCUTTIJEVOJ
• Živnuo Sajam starina u Ciscuttijevoj ulici u Puli: TRAŽE SE MASKA "ZADNJI STADIJ KORONE" I REGISTRACIJSKA JNA PLOČICA
• Središte Pule živnulo nakon otvaranja sajma antikviteta u Ciscuttijevoj ulici "OVAKVU TORBICU NOSILA JE I CARICA SISSI"