ĐIR PO GRADU
Živnuo Sajam starina u Ciscuttijevoj ulici u Puli: TRAŽE SE MASKA "ZADNJI STADIJ KORONE" I REGISTRACIJSKA JNA PLOČICA
Čak 99 posto mušterija ne zna što traži, nego kupe ono što im se svidi. Ljudi traže bilo kakve stvari. Netko skuplja registracijske tablice, ne samo vojne. Ja sam čak imao jednu koja je pripadala motoru jugoslavenske milicije, to je bila rijetkost, kaže prodavač Pajo
"Većina ljudi koji ovdje dolaze ne znaju što traže, nego pogledaju i ako im se nešto svidi, kupe. Takvih je 99 posto mušterija, kazuje Pajo, jedan od dugovječnijih prodavača na pulskom Sajmu antikviteta u Cuscuttijevoj ulici. Njegov zaštitni znak, rekli bismo. Pajin štand je na dobroj poziciji, odmah pored fontane i prvi je na udaru mušterija. Sjedi za štandom, s debelim lancem oko vrata i svira flautu. Istu onakvu kakvu smo nosili na sat glazbenog osamdesetih godina. U knjižari na Korzu mogla se kupiti ista takva, bež ili crvena. Ne znam gdje je nestala moja flauta. Možda je odbačena u nečiju ropotarnicu odakle se, 40 godina poslije, našla na Pajinom štandu. A na njemu odmah primjećujemo crvenu zvijezdu i šahovnicu, jednu pored druge, šapke i šljemove JNA. Nacističkih simbola nema jer oni našeg protagonista ne zanimaju pa ih ni ne nabavlja, iako ima potražnje. Svaka roba ima svog kupca. Prije nekoliko godina na jednom su se štandu mogli kupiti željezni križevi i druga odlikovanja iz Drugog svjetskog rata, ali se ta roba skrivečki vadila ispod pulta, za probrane kupce.
Što se sve traži
Jedna mušterija traži tablice, ali ih nema u ponudi. Kakve tablice, logaritamske?, zbunjeni smo.
- Ma ne, tablice JNA vozila, odgovara Pajo.
- Zar netko i to skuplja?, čudimo se.
- Ljudi traže bilo kakve stvari. Netko skuplja bilo kakve registracijske tablice, ne samo vojne. Ja sam čak imao jednu koja je pripadala motoru jugoslavenske milicije, to je bila rijetkost, kaže.
Jedna upućena mušterija pokazuje na srebrnu granatu.
- To je školska granata za minobacač. Ja skupljam secesiju. Ima tu i replika, ali takve stvari treba poznavati. Militariju vole mlađe osobe, i to muškog spola, kaže čovjek koji i sam nabavlja takve stvari, neko vrijeme ih drži doma, a onda preproda. Pošto bereta, pita jedan mladac. Stopedeset kuna, odgovara Pajo. Uočavamo i lijepe primjerke debelo ukoričenih knjiga, "Pulu sa starih razglednica" i "Pulu u doba Austrije" Elma Cveka. Potonju Pajo cijeni 250 kuna, što je skoro džabe. U knjižari je takva 490 kuna.
Stalni kupci
Jedan Puljanin traži geografske karte. Koliko ih imate, pitamo. Palcem i kažiprstom mjeri bunt debeo desetak centimetara.
Možda stotinjak, kaže. Još ga je u školi zanimala geografija, ali karte je počeo skupljati prije desetak godina. Pajo mu je glavni dobavljač pa je svratio da vidi ima li kakvih noviteta. Prikuplja i topografske knjige. Ima ovdje i pragmatičnih stvari koje se drugdje ne mogu nabaviti. Vojničko šatorsko krilo, na primjer. Idealno za kampiranje. Može poslužiti i kao prostirka na plaži. Lako se pere, a teško dere.
Onda na štand dolazi Romeo Bilandžić, polovica Lilihipa. S Pajom će popiti kavu, gatati iz šalice, ali samo dobre vijesti, bez korone. Iskoristio je priliku da najavi novi materijal: Lilihip priprema novu pjesmu čiji naziv još ne otkriva.
- Radi se o nečem što ljudi vole da slušaju. Pop-rock pjesma za stare i mlade. Stari kad čuju odmah će se sjetiti tinejdžerskih dana, a mladi će zavidjeti kako im je bilo lijepo, pokušava nam objasniti.
Nije cijela ulica ispunjena prodavačima kao inače u špici, ali nema ni potrebe. Nema previše ni turista, ni domaćih kupaca. Prodavači, međutim, nisu nezadovoljni. Ipak se nešto zakotrljalo.
Kod 'generala' Vladimira Bajića sve je po deset kuna. Govori svim potrebnim jezicima. Prvo pita mušteriju odakle je, a onda se prešalta. Zehn kuna, bitte.
Ima i za muzej
-Poklanjam Vam ovu knjigu, ako je možete nositi, kaže mi i pokazuje na tvrdoukoričeno izdanje "Grofa Monte Cristo". Ima u njoj dvije kile. Bilo bi mi teško držati je u rukama dok čitam u horizontali, prislonjena na jastuke. Otac se uvijek ljutio zbog tog čitanja u krevetu. Knjiga se čita sjedeći, govorio je. Horizontala je nezgodna kad u rukama imate tešku knjigu. Zato ovog puta odustajem.
Bajić kaže da je za vrijeme korone, dok je butiga bila zatvorena, izgubio dvije hiljade kuna.
-Imate aparat? Slikajte me s maskom, zove se 'zadnji stadij korone', kaže i zauzima fotogenični gard. Nije jeftina, 260 kuna. Koronu treba iskoristiti i komercijalizirati.
-Nekad je ovdje bilo dobre zarade. Ljudi često traže "Borbu". Ako bi se kojim slučajem u prodaji našao prvi broj "Glasa Istre" iz 1943. trebao bi koštati četiri do pet tisuća eura, procjenjuje Bajić. Kaže da je imao veliki austrougarski K.u.K. tanjur i da ga je kupio Povijesni muzej Istre za 50.000 kuna.
- Našao sam ga na deponiju. Taj koji mi ga je dao nije znao šta prodaje, a ja nisam znao šta kupujem. Tek kad sam ga izvadio iz krpa u koje je bio zamotan, onesvijestio sam se, kaže Bajić.
Jedan štand posvećen je numizmatici, a drugi stripovima i knjigama. Na ovom drugom sve ide podjednako. Stripovi su po 10, knjige po 30-ak kuna. Potpuno očuvana "Braća Karamazovi" kao da su jučer izašla iz tiska. "Alan Ford" puno je pohabaniji. Vidi se da je prošao kroz mnogo ruku. Ljudi vole "Alana Forda". Podsjeća ih na realnost.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
