Radon (ne)prijatelj djece

"Poznato je da primjerice u Austriji postoje tzv. radonske toplice gdje se udiše zrak bogat radonom kao dio zdravstvenog tretmana. No, ne preporuča se dugotrajan boravak u prostoru bogatom radonom", poručio je prije nekoliko mjeseci prof. dr. sc. Vanja Radolić iz Laboratorija za niske radioaktivnosti Sveučilišta u Osijeku, smirujući strasti uznemirene javnosti.

Radonske toplice trebale su valjda biti nekakva alternativa panici koja je zavladala među roditeljima koji su ostali u šoku kada su na vidjelo izašli podaci da u istarskim školama i vrtićima radon daleko premašuje uobičajene vrijednosti. Eto, nema razloga za brigu. Štoviše, možda ne bi bilo loše da se u Istri preorijentiramo i na "radon turizam" i otvorimo nekoliko takvih specijaliziranih toplica, udišemo i liječimo se radioaktivnim plinom!

Zašto sad opet o radonu? Pa ima ga svugdje oko nas i zašto širiti paniku? I ovakvi komentari stižu sa svih strana kad se govori o ovom radioaktivnom plinu, koji je, iako će mnogi ponavljati "bez panike", poslije pušenja najvažniji uzročnik karcinoma pluća. Procjenjuje se da je između tri i 14 posto svih karcinoma pluća uzrokovano upravo radonom!

Da moje dijete godinama boravi u školi ili vrtiću ozračenom radonom, ne bih razmišljala ni sekunde. Premjestila bih ga negdje drugdje. A to je, recimo, učinilo dvoje roditelja iz pulske talijanske osnovne škole, koji se među rijetkima nisu mogli nositi s činjenicom da djecu šalju u ozračenu učionicu. Ta je nekolicina prije nekoliko mjeseci gromoglasno zavapila i pokrenula cijelu lavinu reakcija, ali ostali su usamljeni među ostalim roditeljima koji su tada okretali glavu. Njima je, recimo, važnije bilo što pokloniti razrednici na kraju školske godine, nego suočiti se s činjenicom da im je zdravlje djece potencijalno ugroženo.

Kao pravi prijatelj djece, Grad Pula "promptno" reagira, pa u travnju formira i posebno radno tijelo za praćenje rezultata mjerenja vrijednosti radona u javnim ustanovama Grada Pule, iako su mjerenja izvršena 2015. godine. Naručuje se i novo mjerenje u odgojno-obrazovnim objektima u kojima su izmjerene povišene vrijednosti. Sada su detektori montirani, u talijanskoj školi je održano stručno predavanje, u učionicama se češće otvaraju prozori i svima je savjest čista. Krenula je i nova školska godina, a problem s radonom ostaje visjeti u zraku. Nitko nema odgovor što će se dogoditi nakon što završe nova mjerenja i pokaže seda su koncentracije i dalje visoke. Roditelji se ponovno javljaju prestrašeni, jer im oči svakodnevno bode karta radona na kojima se njihova škola "crveni".

Neki su ljuti, jer ih nitko iz škole nije obavijestio o tome koje se mjere poduzimaju, a pitaju se može li im itko garantirati da će se radon spustiti na uobičajenu vrijednost. To sigurno neće dočekati, pa sami moraju donijeti odluku. Sami se trebaju upitati mogu li izdržati i čekati više od godinu dana da mjerenja završe i stignu novi rezultati, ili će zbog straha ipak djecu prebaciti u neku drugu školu. U toj im odluci ni mi ne možemo pomoći.