Nedjeljni mjesni izbori u općini Medulin mogu se promatrati i kao znakovit pokazatelj aktualnog stanja, ali i perspektiva u istarskoj i nacionalnoj politici. Iako je riječ tek o izboru najnižih „organa vlasti”, odnosno o predstavnicima građana u mjesnim odborima koji se bave posve lokalnim problemima, raspoloženje birača može se očitati kao lakmus papir za predviđanje budućnosti političkih stranaka koji djeluju u tom okruženju. Dodatnu zanimljivost medulinskim „malim izborima” daje činjenica da je to prvi izlazak građana na birališta od početka krize u brodogradilištu Uljanik, čije će razrješenje bez sumnje odrediti preferencije dobrog dijela biračkog tijela.
Na spomenutim izborima posve su bila vidljiva dva fenomena koji se ponekad susreću na biralištima u cijeloj zemlji, ali ne tako često u Istarskoj županiji. Prvi je slaba izlaznost na mjesne izbore koje mnogi i ne shvaćaju kao pravu obavezu prema demokraciji, bez obzira što im dobro odabran mjesni odbor ili gradska četvrt mogu pomoći u svakodnevnom životu više od izbora općinskog načelnika ili saborskog zastupnika.
U Medulinu je na izbore izašlo tek nešto više od deset posto popisanih birača, a to je već toliko malo da se može shvatiti kao protest protiv politike i njezinih lidera općenito. Ne želeći izabrati ni predstavnike iz vlastite ulice u „vlast” koja bi joj mogla pomoći pri uvijek potrebnim komunalnim akcijama birači su poručili kako su umorni od politike u koju nemaju povjerenja, kako ne vjeruju da bi se nešto moglo izmijeniti, te da ne žele sudjelovati u podjeli bilo kakvih „fotelja”.
S trendom slabog izlaska na izbore poklopila se još zanimljivija poruka biračkog tijela – oni koji su birali, izabrali su nezavisne liste grupa građana u znatno većoj mjeri nego liste afirmiranih stranaka koje godinama djeluju na tom terenu. Nezavisne liste nadjačale su liste IDS-a gotovo na svim biralištima, dok je SDP, koji je u Istri doslovno na koljenima, ostvario mandat samo u jednom mjesnom odboru. Birači koji su izašli na izbore poručili su kako ih zanimaju nova lica, odnosno kandidati iz vlastite sredine koje poznaju i koji ne nose stranački dres niti jedne velike i poznate stranke.
Analiza malih medulinskih izbora bez okolišanja pokazuje da birači ili ne žele gubiti vrijeme da bi izašli na birališta ili, kad su već tamo, glasaju za nestranačke kandidate s nezavisnih lista. Naravno, stranke koje su izgubile povjerenje uvijek će reći da se radi o specifičnoj sredini, da lokalni izbori ne mogu biti mjerilo biračkoj raspoloženja na razini županije ili cijele države, te kako je riječ o nevažnim političkim činjenicama.
Ipak, važna je vijest da IDS, SDP i druge stranke nisu prepoznate kao političke organizacije kojima bi birači gospodarski uspješne općine Medulin dali povjerenje da im vode mjesne odbore. Ako tako misle u Medulinu, kako će tek proći na izborima gdje će glasati birači koji upravo gube posao u Uljaniku i njihove obitelji?