Knjiga je jednostavna, ali vrlo emotivna priča o životu i karijeri Luke Modrića. Trebalo ju je ispričati da pogotovo mladi u njoj prepoznaju kako se uvijek vrijedi boriti za ostvarenje svojih snova, bez obzira tko i što ih u tome obeshrabruje. U ovom je društvu kratka memorija. Ovakve knjige pomažu sačuvati sjećanje na značajna djela i ljude, jer će za koju godinu snage destrukcije početi umanjivati Modrićeve dosege, kao i brojnih drugih velikana prije njega

Luka Modrić, najbolji nogometaš svijeta u 2018. godini, objavio je autobiografiju. Vijest sama po sebi izaziva veliku pozornost, jer osim što je u pitanju svjetski slavan sportaš, u Hrvatskoj nisu takvi projekti uobičajeni. Senzacionalni nogomet kojeg igra kapetan Hrvatske i lider najvećeg svjetskog kluba Real Madrida, učinio ga je jednim od najcjenjenijih igrača na globusu. Njegovo ponašanje, dječačka zaigranost, skromnost te poglavito težak put koji je prošao da bi postao velik i slavan igrač, svrstali su Modrića među posebno simpatizirane nogometaše širom svijeta. Zbog svega toga s velikim se zanimanje očekivala knjiga, koja će dočarati cijeli njegov put iz zadarskog zaleđa do svjetskih vrhova, sportski i životni uopće. Za nas je posebno zanimljivo što je koautor tog djela Robert Matteoni, istaknuti sportski novinar iz Pule, komentator Sportskih novosti te dugogodišnji suradnik i u našem listu.

Kako je došlo do te suradnje s Modrićem, što donosi njegova knjiga, porazgovarali smo nakon dužeg nagovaranja, jer Matteoni smatra da novinar i treba pisati o sportašima, jer su oni glavni akteri. No, s kolegom koji je tijekom duge karijere imao mnoštvo značajnih profesionalnih dosega, svjetskih ekskluziva, bliske kontakte s najvećim svjetskim zvijezdama, ali i projekte koji su bili na najvišim mogućim razinama poput organizacije fantastičnog oproštaja legendarnog kapetana brončanih Zvonimira Bobana u Zagrebu, željeli smo i o tome razgovarati. Zbog čitatelja koji nemaju pristupe svlačionicama "vatrenih", Reala, Milana, Juventusa,… a zanima ih. Pogotovo one priče koje se događaju iza kulisa sportske pozornice. 

Najviši vrhovi nogometnog svijeta

- Počinjemo od povoda knjige "Moja igra". Kako je nastala, otkuda ti u tom projektu Modrića?

- Sve je to vrlo jednostavno. S Lukom sam često komentirao autobiografije drugih sportaša i osoba značajnih dosega. On to voli čitati i jednom sam mu prilikom prije 5-6 godina kazao da ćemo valjda jednog dana imati priliku čitati njegovu priču. Kako nije baš vičan javnom otvaranju i teško se odlučuje čak i na obične intervjue, njegov je komentar bio "ma pusti to…". Kako su se redali njegovi uspjesi s Realom, a on postajao globalno slavan i osobito voljen nogometaš, jako je raslo zanimanje za njegov život i karijeru. Nakon Rusiju 2018. kazao mi je da ima dosta poziva i ponuda za knjigu i pitao me jesam li spreman da mu u tome pomognem. I to je to, ostalo je stvar tehnike.

- Jesi li se iznenadio?

- Pa i nisam baš. Modrić je postao najbolji nogometaš na svijetu, doživio ono što nitko prije njega nije, ni Messi, ni Ronaldo. Sve strukture nogometa i okruženja, dakle igrači, treneri, izbornici, navijači, novinari, stručne komisije, unisono proglasile su ga najboljim igračem svijeta! Biti svjetski "broj 1" u nogometu je najteži sportski doseg. Biti "broj 1" iz Hrvatske to je gotovo pa nevjerojatno dostignuće. Nakon Rusije i svih tih osobnih priznanja jednostavno je bilo logično da podijeli svoju priču s navijačima širom svijeta. Čak je i njemu, poznatom kao introvertirana osoba, koja se otvara samo rijetkima u koje ima povjerenje, spontano došlo da je red to učiniti. Luka ima više od 17 milijuna fanova koji ga prate putem društvene mreže, njegova je popularnost ogromna, pogotovo među djecom i mladima. Mislim da je stvarno bio dužan prepričati svoj trnovit put i način kako je iz surovog okruženja, ali i surovih životnih situacija, uspio ostvariti svoje najljepše snove.

- Kad sam pitao jesi li se iznenadio, mislio sam na to da je odabrao tebe da mu pomogneš staviti na papir njegove misli?

- Nisam se iznenadio, iako nisam baš bio siguran da će, ako odluči pisati knjigu, izabrati mene. Znaš, Modrić živi najviše vrhove nogometnog svijeta i globalne popularnosti. Svakog dana je u doticaju s iznimno važnim ljudima iz elite nogometa, medija, glazbe, raznih agenata iz industrije marketinga, glamura, zabave, pisanja... I znaš kako to ide, stalno mu nešto nude kao ideju, logistiku za realizaciju. Kad mi je kazao da želi da ja to pišem osjetio sam veliko zadovoljstvo, jer je to bilo i priznanje povjerenja, ali istodobno sam odmah osjetio težinu odgovornosti. Nije to novinarstvo nego nečija životna priča, koju moraš vjerodostojno prenijeti na papir. Čitat će to mnogi ljudi širom svijeta i sama pomisao na to u početku mi je stvarala nemir. Što ako ne budem na razini njegovih očekivanja? Što ako ne bude zadovoljan kako smo to posložili? Čitatelji će imati svoj sud i doživljaj knjige, nadam se pozitivne. No, meni je prvenstveno bilo važno da Luka i njegovi bližnji budu zadovoljni. To je njihova priča, oni iznose značajne osobne stvari u javnost. Nije to baš tako jednostavno kako netko može misliti. Zato sam sa zebnjom čekao njegove reakcije na prva poglavlja, jer sam, poznajući njegove navike, znao da će to biti okvir atmosfere koja će dalje pratiti pisanje teksta. No, kad je kazao "meni to izgleda super…" jednostavno me oslobodio pritiska i sve je dalje išlo nekim logičnim slijedom.

- Možemo li detaljnije o Modrićevoj knjizi? Koliko je trajao rad na tekstu, kako ste zapravo funkcionirali?

- Rad je, volim reći, trajao od 2008. godine, kada smo počeli intenzivnije komunicirati. No, na tekstu autobiografije radili smo vrlo intenzivno od rujna prošle godine. On je imao svoju ideju, držali smo se te linije te po tome pričali i potom pisali. Nešto je i on složio, posebno me dojmio što je maksimalno bio posvećen ama baš svakom detalju. Sve što je u knjizi je njegova priča.

Povezane vijesti

• Modrić se nagodio i izbjegao zatvorsku kaznu
• "Moja igra" Luke Modrića i Roberta Matteonija konkurira za prestižnu nagradu u Engleskoj
• Primjer Luke Modrića ili kako u nogometu brojke ne moraju biti važne