Padom Monarhije Pula, najveći grad u Istri i glavna ratna luka, Rapalskim ugovorom 1920. postaje prirepak Kraljevine Italije. Maćehinski odnos središnjih vlasti i niz represivnih zakona uništili su istarsko gospodarstvo. Pula je pred gospodarskom katastrofom, nova vlast zatvara arsenal, brodogradilište Scoglio Olivi privatizira, a godine 1923. napokon, nakon tri godine obećanja, otvora Tvornicu duhana da bi se olakšala kriza u koju je zapao najveći istarski grad.

 Strateška luka u Puli

Pulska gradska vlast, na čijem je čelu godine 1923. Giuseppe Carvin (te će ga godine naslijediti Lodovico Rizzi), pokušala je kod državne talijanske vlasti zaustaviti ili barem odgoditi preseljenje arsenala iz Pule u Veneciju. Na sceni je ono što je proživljavala Venecija, kada je zbog antiaustrijske pobune sredinom 19. st. postala upitna kao glavna ratna luka. Venecija više nije sigurna, pa Dvor i zapovjedništvo mornarice za novu lokaciju za tu stratešku luku izabire Pulu. Značajan čimbenik pri odabiru Pule za glavnu ratnu luku bila je mogućnost izgradnje Pomorskog arsenala, kao osnovnog infrastrukturnog objekta ratne mornarice.

Vidjet će se da odlazak u Rim eminentne političke osobe, Luigija Bilucaglia, jednog od utemeljitelja fašija u Puli, neće pomoći propadajućem gradu.

Za Italiju Pula nije imala strateški značaj. U Puntiželi su izgradili veliku hidrobazu. Zadržali su samo dvije vanjske obalne baterije, ostala utvrđenja zapustili, naoružanje uništili - poslali u željezare.

 Emotivni govor načelnika Carvina

Tršćanski tjednik Istarska Riječ u svom prvom broju, 1. siječnja 1923., piše o mogućem zatvaranju arsenala i katastrofalnih posljedica za Pulu. Članak je svrstan u rubriku Dopisi, iz Pule s podnaslovom: Građanstvo i gubitak arsenala - Sjednica gradskog zastupstva - Spomenica ministarskom predsjedniku Mussoliniju. Glasovi o ukinuću arsenala i o premještanju zapovjedništva mornarice duboko su potresli Puljane.

S tom gorućom temom održana je sjednica gradskog zastupstva. Načelnik Carvin obratio se zastupnicima ovim riječima: "Sazvao sam vas da izrazimo našu zabrinutost i nemir čitavog grada pred prijetećom vladinom naredbom kojom baca na kocku naše životne prilike. Čini se da vlada kani iz vojničkih i ekonomskih razloga ukinuti Vrhovno zapovjedništvo vojnog i mornaričkog uporišta u Puli zajedno s raznim službama koje su s njime u vezi: smanjiti djelovanje kraljevskog arsenala ili izravno ga zatvoriti. Pred tom nesrećom, naročito za naše radničke slojeve, a napose za čitav grad, budi nam slobodno izraziti vladi naše negodovanje. Kad su ugroženi interesi Pule prisvajamo si pravo da učinimo priziv na vladu, kao što su to učinili iz pretjerane sebičnosti drugi tzv. hrvatski gradovi. Nismo mi ovdje pozvani da raspravljamo o razlozima koji nagovaraju odstranjenje Vrhovnog zapovjedništva iz Pule, ali ipak - premda smo neupućeni - ne možemo razumjeti kako je ono manje sigurno u Puli nego li u Mlecima. Bolna srca padamo na koljena pred onim tajanstvenim razlozima i krutom nuždom, koja donosi našemu gradu teško duševno smalaksanje".

Nakon govora zaključeno je da se zamoli narodnog zastupnika Luigija Bilucaglija da ide u Rim i poduzme sve moguće korake kod vlade, da bi možda ostao i nadalje arsenal u Puli.

 Pismo privatnih poduzetnika Mussoliniju

Fašistički narodni poslanik Bilucaglia bio je u Rimu vrlo loše sreće. "Istarska Riječ" izvješćuje: "Svojom intervencijom nije mogao ništa pomoći našem propadajućem gradu. Ministar Thaon de Revel se je prema Bilucagli - kako javlja tršćanski Il Piccolo della Sera, ovako izrazio: 'Ništa nisam još odlučio u pogledu arsenala. Uza sve to ne mogu vam zajamčiti kakvo zasiguranje, kao što ni poreći da se nešto sprema. Takvo pitanje zasijeca u sve arsenale kraljevine (Italije), koji neumoljivo trebaju preuredbe. Vrela za bilancu mornarice su veoma ograničena. S takvima treba se skrbiti za običnu upravu i brinuti za sve njezine potrebe. Namiće se za sada najveća štednja koja obuhvaća i sniženje radnika u državnom arsenalu. Arsenali koji nisu osnovno potrebni jesu pasivni, a pošto je puljski arsenal za spremu ili pripravu, to on nema posebne važnosti za Italiju. Arsenal puljski ipak neće biti ukinut, već za stalno umanjen i djelomice odstupljen privatnom obrtu (industriji)".

Pulske dnevne novine L'Azione krajem 1922. godine objavljuje tekst spomenice koju su mjesni obrtnici, trgovci, kućevlasnici i radnici uputili premijeru Benitu Mussoliniji: "Ekcelenco! Vijest o zatvaranju kr. Državnog arsenala i premještanja zapovjedništva uporišta mornarice iz Pule u Mletke zajedno s najvažnijim uredima o njemu ovisnima, kao što su kr. Mornarička bolnica i kr. Pomorsko sudište, koja je neizravno potvrđena u nedavnim izjavama fašističkog poslanika iz Pule, upropastila je sve krugove građanstva. Tako teškim proviđenjem bili bi bez razlike pogođeni svi društveni slojevi grada, radi vanrednog sastava Pule. Naš se grad razvio u prošlosti pomoću doseljenja istarskih Talijana iz gradskih središta u svrhu da podrže borbu za obranu talijanstva u najvećem gradskom središtu, a nisu mogli stvoriti ni veliki obrt ni promet (zbog zatvorenog zemljopisnog položaja), da uzmognu postaviti gospodarstvo građana u neodvisnosti od državnog obrta. Istra, siromašna na glavnicama i na pothvatima, nije bila svojedobno u stanju da uzdržava obrtna i trgovačka središta. Gospodujući stranac je ugušio svaki pothvat pojedinaca i bio je samo strancima na ruku iz bojazni da ne bi poraslo građanstvo talijanske iredente.

U gradu Puli razvila su se dva grada koji su se borili za život: grad stranaca koga je podupirala gospodujuća vlada i talijanski grad koji je u najtežim časovima borbe za svoje talijanstvo bio pripravljen podnijeti sve žrtve.

Godine 1907. vidjesmo talijanstvo građanstvo opirati se austrijskoj vojničkoj sili u boju za talijansku slobodnu općinu. Sloj (razred) koga mi predstavljamo bio je najjača žila. On je podnio savkolik pritisak austrijske vlade. Ta dugotrajna borba izjela je svu ekonomsku snagu talijanskog dijela. K borbama za obranu talijanstva, nadošla su nečuvena trpljenja, pretrpljena tijekom rata. Talijansko građanstvo bilo je daleko otjerano da trpi po taborima za internirce ili po bjeg. Taborima. Napokon su oslobođenjem, kad su stranci pobjegli i grad postade slobodnim gradom Italije, procvale su nade u gospodarsko uskrsnuće. Trgovački i obrtnički stališ, svjestan si financijskih poteškoća države, ne htjede da živi nametnički već namisli da postepeno prisvoji gradu onu ekonomsku neovisnost koju joj nije bilo postići pod Austrijom. Pozdravio je sa živom zahvalnošću utemeljenje kr. Tvornice duhana i uvidi o novi život u odstupu jednog dijela kr. Arsenala privatnoj industriji.

 Brodovi i duhan nedovoljni za preživljavanje

Ali koli kr. Tvornica duhana, toli brodogradilište na Scoglio Olivi nisu u stanju da uzdržavaju pučanstvo s preko 40.000 žitelja. Kr. Tvornica duhana daje življenje oko 2000 radnika, a Scoglio Olivi 800-tero obitelji. Preostatak radničkog pučanstva uzdržava kr. Državni arsenal s priključenim mu uredima. Broj radnika zaposlenih u tim uredima siže do tritisuće. Možemo računati da oko deset tisuća osoba crpe svoje uzdržavanje od plaća kr. Arsenala, kao i svi trgovci Pule, kojih ima 35000, živu isključivo s malom trgovinom od radnika.

Zatvaranje kr. Arsenala pogodilo bi između pučanstva od 40.000 žitelja skoro polovicu koja bi prisiljena da se seli. Najvažnije gradsko središte Istre, komu pripada i ubuduće važna funkcija (djelovanje) da sije (prodira) našu kulturu po istarskim selima i prema istočnoj granici, moralo bi obamrijeti (...). Velika nesreća imala bi duboki moralni i politički odraz uzduž čitave Istre. Mi se ne usuđujemo istraživati da li zbilja savjetuju strategični razlazi da se zapusti najljepša luka na Jadranu, koja bi stajala domovinu ogromnih žrtava... Građani Pule shvaćaju potrebu da se država oslobodi neskorisnih i nesplodnih izdataka, među koje pretpostavljaju da se nalaze i oni kr. Arsenala u Puli. Ali nenadano napuštanje donijelo bi smrt gradu i priječilo svaku mogućnost da se on sam od sebe pridigne.

 Neka država žrtvuje još jednu godinu

Kad je država već četiri godine plemenito podnosila ogromne troškove za uzdržavanje kr. Arsenala neka žrtvuje još samo jednu godinu onaj novac što ga je davala za uzdržavanje arsenala. Neka dade taj novac kao fond gubitka društvu gradskih obrtnika pod uvjetom da pridignu kr. Arsenal i da pridrže sada zaposleno osoblje. Kao što je država plemenito prepustila građanima Pule Scoglio Olivi, koji sad kroči k sigurnom pridobitku i dalekih tržišta, tako neka misli da će jedino s njenom pomoći biti moguće osigurati gradu njenu gospodarsku neodvisnost.

Taj je prijedlog što ga trgovački i obrtnički slojevi predlažu u svijesti da izmire interese državnog erara (op. blagajne) s onima puljskih građana. Sva će jamstva moći dobiti država u pogledu strategije od onoga koji će pridignuti arsenal, kao što ih je dobila od anonimnog društva Scoglio Olivi. S tom pripomoći spasit će država zaslužan grad u hrabroj borbi za talijanstvo, očinskom brigom od očitog glada i velike nesreće, a sačuvat će, pače dati poticaj najvećim gradskom središtu u Istri".

"Istarska Riječ" u ožujku 1924. izvješćuje o velikoj bijedi u Puli i okolici: "Naša nekadanja ubava i cvatuća Pula, utočište radnika i siromašnih nadničara, danomice sve više i više propada, gine i jedva da životari... O radnicima ne treba niti da govorimo. Oni žive u velikoj bijedi, a naročito odkad su ih izbacili iz arsenala. Pa i onaj neznatni broj, što nije bio izbačen iz službe, danomice postaje sve manji i manji". (PRIREDIO Robert BURŠIĆ)

Povezane vijesti

• Arsenal će voditi španjolski stručnjak Unai Emery 
• Kastav, upravno, ekonomsko i kulturno središte Istre: ISTRA U KASTVU GLEDALA SLAVENSKU ATENU
• ZRCALO VREMENA Suvremena povijest kazališta u Istri počinje obnovom fontika u Labinu