Kastav, upravno, ekonomsko i kulturno središte Istre: ISTRA U KASTVU GLEDALA SLAVENSKU ATENU

Tekovine narodnog preporoda Kastav je prenosio u Istru pa je u tome sličan staroj Ateni: kao što je ona proširila svoj politički i kulturni utjecaj po Grčkoj, tako je i Istra vidjela u Kastvu svoju slavensku Atenu

Kao mnogi gradovi na susretištu Srednje Europe i Mediterana, i Kastav je grad bogate tradicije i prepoznatljiva identiteta. Tijekom svoje povijesti bio je upravno, ekonomsko i kulturno središte Istre i Primorja; bio je i ostao rasadnikom narodne svijesti pa je, čak i kada su se u okolici počeli razvijati gradovi, danas daleko veći od njega (Opatija), uspio sačuvati autonomiju, jezik i običaje. Sličan je mnogim državicama u srednjem vijeku, kada se pojam grada protezao na veći ili manji teritorij na kojem je on stvorio svoju malu državu, grad-državu. Kastav nije nikada bio Atena ili Korint, niti Dubrovnik, ali je stvorio na cijelom svom prostoru jedan duh koji je bio zadojen ljubavlju prema tom gradiću, u kojem je vidio simbol časti, slobode i pravice.

Prvi tabor Hrvata

Brigu o samoodržavanju i samoprosvjećivanju prenio je i u Istru s kojom je stoljećima bio sjedinjen, iako ga Učka i Ćićarija od nje razdvaja u geografskom i ekonomskom pogledu. I u tome je Kastav sličan staroj Ateni: kao što je ona proširila svoj politički i kulturni utjecaj po cijeloj srednjoj Grčkoj, tako je i cijela Istra vidjela u Kastvu svoju slavensku Atenu, koja je s druge strane Učke prenosila tekovine narodnog preporoda.

U Kastavštini svoje korijene ima čuveni trolist Laginja-Spinčić-Mandić, prosvjetitelji tijekom druge polovice 19. st., borci za nacionalna, ekonomska i politička prava žitelja ovoga kraja. Kastavci su im postavili poprsja u Aleji velikana, a uz muzikologa Ivana Matetića Ronjgova, društvo im pravi Vladimir Nazor, učitelj, književnik i političar, koji je kao ravnatelj Učiteljske škole u gradu na brdu proveo deset godina, od 1908. do 1918.

Godine 1866. pod geslom "Složimo se!" osnovana je prva hrvatska čitaonica u Istri, kastavska Čitalnica. Iz Čitaonice je 1874. potekla Bratovština hrvatskih ljudi u Istri, društvo za podupiranje siromašnih istarskih đaka; skupljala je dobrovoljne priloge za učenike koji su se školovali u Kopru i Banskoj Hrvatskoj s time da se nakon završetka školovanja očekivao njihov povratak u Istru i rad u narodu.

Još ranije, na brdašcu Sv. Mihovil u Rubešima, podno Kastva, održan je Prvi tabor Hrvata Istre, Primorja i kvarnerskih otoka, tada pokrajine u austrijskom dijelu Habsburške monarhije, koji je 21. svibnja 1871. godine okupio oko deset tisuća ljudi. Bio je to prvi masovni politički skup Hrvata u zapadnom dijelu Hrvatske, održan pod geslom "Složimo se", na kojem su okupljeni iskazali svoja gospodarsko-politička uvjerenja i skrb za materinski jezik.

Burna povijest

Godine 1885. počela je u Kastvu raditi Državna stručna škola obrtnog risanja, popularna Delavska škola, u kojoj su učenici iz Kastavštine i njezine okolice, Istre, Gorskoga kotara i kvarnerskih otoka, izučavali razne zanate. Mladići koji su u toj školi dobivali stručna znanja postajali su kasnije vrsni zanatlije - kamenoresci, kovači, bravari, zidari, tesari.

Početkom 20. stoljeća (1906.) ovdje je otvorena Učiteljska škola, koja je radila sve do 1947. godine. Škola je iznijela generacije učitelja koji su u istarskim i primorskim gradovima i selima opismenjivali, oplemenjivali i odgajali tisuće djece.

Grad na brdu ima dugu i burnu povijest. Izdignut iznad gradske vreve (365 metara nad morem), tijekom dugih stoljeća očuvao je svoju povijest, brojne vrijedne arhitektonske i druge spomenike, kulturu i tradiciju. U svojim drevnim kulama, srednjovjekovnoj Loži, zidinama Crekvine, crkvi Sv. Jelene Križarice, šterni na Trgu Lokvina i nekadašnjemu kapetanskom Kaštelu, last, Kastav čuva gotovo sve svoje ispričane i neispričane, još uvijek žive i davno zaboravljene priče.

U srednjem vijeku bio je najveća i najsnažnija komuna u Liburniji. U području kastavske komune ulazila je Opatija, pa Volosko, Matulji, Viškovo, odnosno Sv. Matej. Volosko je zajedno s Prelukom bio izlazna luka Kastva. Crkvena vlast pripadala je pulskim biskupima do 18. st., a od sredine 12. st. svjetovni gospodari Kastva bili su Devinski grofovi, koje zamjenjuju grofovi Walsee. U njihovo ime Kastvom upravljaju kapetani pa od tada nosi naziv Kapetanat Kastavski.

U posjedu je i Habsburgovaca i isusovaca. Nakon ukidanja isusovačkog reda 1773., ovo područje u posjedu je austrijske Dvorske komore. Vlasnici Kastva izmjenjuju se sve do 1848. godine, kada je proglašena opća sloboda zemljišta i ukinuta gospoštija.

Grad Kastav danas, 6. lipnja, slavi svoj dan, kada se prisjeća žrtava Drugog svjetskog rata, a status grada dobio je 1997. godine.

Slučaj kapetana Morellija

Gradski bedemi, izgrađeni od 11. do 13. st., postupno su učvršćeni s devet kula. U grad se ulazi kroz Volticu. U prošlosti, čvrsta drvena gradska vrata zatvarala su se zalaskom sunca, a otvarala prvim jutarnjim sunčevih zraka.

Srce Kastva je Lokvina, glavni gradski trg. Od početka 15. st. na tom se mjestu nalazio kaštel u kojemu su prebivali kapetani-namjesnici koji su u ime vlasnika upravljali Kastvom i cijelom gospoštijom. Trg je dobio ime po lokvi u kojoj se skupljala kišnica za potrebe grada. U toj su lokvi Kastavci 1666. utopili kapetana Frana Morellija koji im je nametao više dažbina i poreza nego što je to Statutom bilo propisano. Sudac je uporno tražio krivca, a Kastavci su uporno odgovarali: "Si smo ga. Ja i moj brat i od mojega brata brat i si do vragu tega. Još ga je i stara Mare s preslicun vrit badnula". Kako sud nije mogao pronaći krivce, odlučio je da najsumnjiviji moraju godinu dana oko vrata nositi konop. Puk ih je zvao obešenjaki.

Krajem 17. st. na mjestu lokve izgrađen je bunar. Kaštel, sjedište kapetana, sagrađen je u 14. st. Francuski vitez Ivan Krstitelj Thierry, pretposljednji od kastavskih gospodara, dao je 1843. spaliti kompletnu gospoštijsku arhivu. Posljednji je kastavski vlasnik bio Juraj Vranyczany-Dobrinović (do 1848.), riječki brodovlasnik i pokrovitelj kulturnih događanja. Iz ove obitelji potječe Janko, prvi ministar turizma u Vladi RH 1990. godine.

Na mjestu nekadašnje crkve Marijina Uznesenja, urušene u potresima, isusovci su u 17. i 18. st. gradili velebnu istoimenu crkvu za koju nije pouzdano utvrđeno je li ikada dovršena. Gradnja crkve, koju je narod nazvao Crekvina, sačuvana je tek u predaji. Jedna pripovijeda da je tlaku morala odrađivati i udovica s četvero djece. Crkva je bila gotovo dovršena kad ju je udovičino prokletstvo srušilo do temelja.

Dr. Matko Laginja pak piše: "Priča teče da ta crkva nije nikada bila dogotovljena nego tek prekrit razklopila se je od širine krova, porušio se je iztočni zid jer mu je temelj bio na nestalnoj rebri".

Župna crkva Sv. Jelene Križarice, posvećena majci rimskog cara Konstantina Velikog, sagrađena je između 5. i 7. st. U njezinom arkadnom trijemu pokopani su kastavski uglednici. Uz crkvu se uzdiže 32 metra visok zvonik sagrađen 1724. umjesto oštećenog zvonika, koji se nalazio na pročelju. Recimo još da je gradska loža najvrjedniji spomenik profanog graditeljstva u Kastvu, podignut 1571., jedinstvena građevina na cijelome Kvarneru.