OSOBA GODINE PO IZBORU GLASA ISTRE: Nema više heroja. Istinski super junaci su likovi iz mašte: Batman, Mandrak i Fantom. Heroji su odavno izumrli. Još sa Savom Kovačevićem

Heroji više nisu poželjni. Poput Ruže Petrović, antifašistkinje čije je ime naprasno i krajnje skandalozno skinuto s pulskog dječjeg doma, gdje je tek nakon 19 godina vraćeno. No, onima koji su skinuli ime Ruže Petrović s dječjeg doma nije bitno tko je bila ona

Pomalo je smiješno, da ne kažem nezgodno, proglašavati junaka godine ili njegovog antipoda, antijunaka. Dobro, ovog drugog možda i ne bi bilo tako teško pronaći. Nije to riječ za kojom se poseže olako. Junak ne može biti bilo tko i bilo kada. Ima u toj riječi nešto vrhunaravno, uzvišeno, gotovo božanstveno da bismo je tek tako dodijelili nekoj osobi. Liječniku, samo zato što predano radi svoj posao. Ili majci, jer skrbi o bolesnom djetetu. Po toj bismo logici svi odreda trebali biti junaci. I naše majke, djedovi i bake. Mimo patetike i junaštva koje to nije, oni su živjeli poput svih drugih, sa svojim brigama, radošću i mukom.

Junak je, po definiciji, čovjek koji se odlikuje hrabrošću i smjelošću, heroj koji se bori za neki viši, plemeniti zajednički cilj, za bolje i pravednije društvo. On je kadar učiniti i otrpjeti ono što drugi ne bi, i po tome je jedinstven. Po tome se razlikuje od ambicioznog pojedinca koji junački gazi sve pred sobom.

U ropotarnici

Za razliku od istinskih, veličanstvenih junaka, o kojima snatrimo u svojim romantiziranim vizijama života i svijeta koji nas okružuje, danas baratamo pojmom "junak dana". To je onaj o kojem se govori, koji je naoko važan. Ima i junaka na jeziku, razmetljivaca koji puno pričaju, ali to ne potvrđuju djelom. No, još je Njegoš napisao da je u dobru lako dobar biti, a na muci se poznaju junaci.

Charles Bukowski je rekao da više nema heroja. Odavno su izumrli. Još sa Savom Kovačevićem. Ili trunu na margini, zajedno s protagonistima Hankovih romana, u izmaglici alkoholnih para, valjajući se u vlastitoj rigotini, u vlažnim sobičcima za koje još nisu platili stanarinu.

- Alkohol je vjerojatno jedna od najznačajnijih stvari koje su se pojavile na Zemlji, osim mene, naravno. On, naposljetku, uništava većinu ljudi. Ja sam tu izuzetak. Sva svoja djela stvarao sam dok sam bio nalokan. I sa ženama sam uvijek bio povučen, a alkohol me seksualno oslobađao. U osnovi sam stidljiv, povučen tip, ali alkohol me pretvarao u heroja, izjavio je Bukowski u jednom intervjuu.

Heroji više nisu poželjni. Poput Ruže Petrović, antifašistkinje čije je ime naprasno i krajnje skandalozno skinuto s pulskog dječjeg doma, gdje je tek nakon 19 godina, na inicijativu tadašnje vijećnice Županijske skupštine Klare Grahovac, potaknute člankom Zorana Angeleskog u našem listu, prije četiri godine vraćeno. No, onima koji su skinuli ime Ruže Petrović s dječjeg doma nije bitno tko je bila ona, nego ono za što se borila i zbog čega je zvjerski mučena. Skidanjem ploče poručeno je da antifašizam nije važan, da nije poželjan i da ga treba baciti u ropotarnicu i čim prije zaboraviti.

Heroji su zgurani u ropotarnicu. Zato su danas jedini istinski junaci likovi iz mašte koji spašavaju svijet. Oni često nose masku jer vode dvostruki život, onaj običan, zemaljski, i vrhunaravni, herojski. Kod njih nema kalkulantstva, oni su idealizirani likovi kojima je dobro iznad svega, pa i njih samih. Zato, naivni poput petogodišnjaka, volimo čitati stripove o našim protagonistima i gledati filmske inačice. Disciplina kičme pjevala je: "Smiriti me nećeš ni tim sjajnim dijamantom, jer prijatelji moji jesu Betmen, Mandrak, Fantom." Oni će udijeliti pravdu, tamo gdje je nema.

U sjajnom Burtonovom filmu "Batman se vraća" Čovjek - šišmiš bori se protiv Pingvina kojeg su roditelji, odmah nakon rođenja, zgroženi nakaznošću vlastitog potomka, u mrzloj božićnoj noći, poput neželjenog dara bacili u kanalizaciju. Iz koje će, u svoj punini vlastite groteske, izroniti nekoliko desetljeća kasnije, spreman da zavlada Gotham Cityjem. Rođen kao Oswald Cobblepot, i on će, nakon 33 godine provedene u smrdljivom podzemlju, željeti postati netko i nešto. On je neotesan, gramziv, častohlepan. Riječju, pokvaren. Šuruje sa Ženom - mačkom, a onda je odbaci kao staru krpu. Ucjenjuje pokvarenog biznismena Maxa Shrecka uz pomoć kojeg želi doznati tko su roditelji koji su ga odbacili. Spreman je ubiti svakog prvorođenca Gotham Cityja i tako se osvetiti roditeljima zbog onog što su mu učinili. Želi postati poput svih stanovnika nadzemlja.

Propali smo

"Oboje nas smatraju čudovištima. Ali ti si cijenjeni monstrum, a ja, do ovog trenutka, nisam. Rođen sam poput tebe i poput tebe želim malo poštovanja. Priznanje moje osnovne ljudskosti", kazao je Pingvin biznismenu u utrobi kanalizacije koja guta sve otrove koje odbacuje Shreckova tvornica. "Sve je to ružan san, dok u svom domu, udobno smješten u krevetu, pod jakim sedativima, umireš od vlastitih kancerogena koje si ispljunuo zgrćući profit. Tragična ironija ili poetska pravda?", upitao je Pingvin.

On želi puno više od priznanja. Pingvin želi slavu i moć, želi postati gradonačelnik. To mu gotovo i uspijeva. I onda na scenu stupa Batman i spašava Gotham City. Ali, to je samo na filmu. U realnosti Batman nema tu moć. On je samo običan čovjek. Pingvin je stvaran junak našeg doba. On je antijunak. I zato smo, kao što je rekao Boris Dežulović, propali. Samo što to još ne znamo. Nitko nam još nije rekao.