Na području Istre apostolski vizitator Agostino Valier posjetio je porečku, pićansku, pulsku, novigradsku, tršćansku i koparsku biskupiju. Nadzor nad pulskom biskupijom proveden je u siječnju 1580. (od 9. do 22. siječnja). U Pulu su Valier i njegova pratnja pristigli 10. siječnja 1580. Najprije je posjetio Vodnjan. Biskupske vizitacije provode se od najstarijih vremena. Za cilj imaju nadzor nad životom i radom svećenstva i naroda, stanjem Crkve, prijetnjama od hereze, gospodarskim prilikama unutar biskupije, stanjem vjerskih objekata i sl. Vizitacija biskupa Agostina Valiera, koja je provedena u pulskoj biskupiji od 9. do 22. siječnja 1580., bila je apostolska, što znači da je obišao istarske (i druge) biskupije po papinom nalogu.

Koncil i smjernice za obnovu crkve

Apostolske vizitacije postale su češće s protureformacijom, a naročito nakon Tridentskog koncila (1545.-1563.), na kojem su donijete odluke i date smjernice za temeljitu obnovu Rimokatoličke crkve. Jedan od glavnih ciljeva protureformacije bila je obnova moralnih vrijednosti u Crkvi te jačanje njena ugleda i utjecaja. Apostolske vizitacije, dakle, trebale su biti jedan od glavnih instrumenata za provođenje nadzora nad klerom i svećenstvom. Da bi se provjerila primjena odluka Tridentskog koncila, u mletački dio Istre godine 1579. i 1580. upućen je veronski biskup Agostino Valier. On je kao apostolski vizitator za Dalmaciju i Istru obavio prvi temeljiti obilazak istarskih biskupija te Svetoj Stolici uputio izvještaj. Agostino Valier, prvi apostolski vizitator posttridentinske reforme u mletačkoj Dalmaciji i Istri, bio je strastveni zagovornik protureformacije i programa reforme dogovorene na Tridentskom koncilu. Rođen je u plemićkoj obitelji 7. travnja 1531. u Veneciji ili Legnanu, a preminuo u Rimu 23. svibnja 1606. Bio je osoba od velikog ugleda u Mletačkoj Republici, veronski biskup od 1565., kardinal od 1585. godine i kandidat za papu nakon smrti Urbana VII., kojem je prethodnik bio papa Siksto V., franjevac hrvatskih korijena, državnik velikog formata. Kao član mletačke patricijske obitelji i čovjek u koga je Signoria imala povjerenja, Valier je bio pogodna osoba za provođenje vizitacije na mletačkom teritoriju. Na zahtjev pape Grgura XIII. biskup Valier posjetio je biskupije u Dalmaciji (1579.), Istri (1580.), Veneciji (1581.) te Padovi i Vicenzi (1583.). Na čelu pulske biskupije u doba Valierova posjeta nalazio se biskup Matteo II. Barbabianca (1567.-1582.). Stanovao je u Puli, ali je dio ljeta zbog lošeg zraka provodio u Vodnjanu i rodnom Kopru. Valierovi ljudi su pomno ispitali biskupov način života i upravljanje biskupijom. Svi ispitani svećenici i građani pohvalili su biskupa. Matteo Barbabianca rodio se u plemićkoj obitelji u Kopru 1532., bio je doktor obaju orava, papa Pio V. imenovao ga je pulskih biskupom 28. kolovoza 1567. Njemu je pripala obveza provesti obnovu Crkve prema tridentinskim smjernicama. Za njega je Valiere rekao da je skroman i svet biskup. Preminuo je u Puli 3. studenoga 1582.

Znala o nedoličnom životu klera

Teške društvene i gospodarske okolnosti tih godina odrazile su se i na stanje Crkve u Istri. Crkvena dobra i prihodi bili su mali, a naknade za svećenike skromne. Zato se mali broj ljudi odlučivao za svećenički poziv. Svećenici su bili podložni korupciji, nisu bili rijetki slučajevi da su živjeli u divljim brakovima sa župljankama i imali djecu s njima. O tome svjedoče suđenja opisana u Valierovu izvješću o stanju u pulskoj biskupiji. Sveta Stolica imala je saznanja o nedoličnom životu velikog dijela svećenstva i klera u Istri. Još je jedan razlog činio posjet istarskim biskupijama hitnim: Istra je u ono vrijeme bila podijeljena između Serenissime i Austrije; preko austrijskog su dijela protestantske ideje prodirale na mletački posjed. S doseljavanjem Slavena i Grka koji su bježali pred Osmanlijama, slavenski liturgijski jezik je ojačao, a dio stanovništva u pojedinim središtima pridržavao se istočnog obreda. Sve je to povećavalo opasnost od krivovjerja i činilo potrebu za vizitacijom hitnom. Biskup Valier je pulsku biskupiju obišao s velikom pratnjom: veronski kanonik Taffello Taffelli, doktor kanonskog i civilnog prava; on je bio auditor i sudac i vodio je sve parnice protiv osumnjičenih svećenika; teolog Girolamo Ottello zadužen za ispitivanje klera; doktor teologije Ascanio Randoli, arhiprezbiter iz Caldiera u veronskoj biskupiji; veronski svećenik Luigi Locatelli,kapelan samog Valiera; odvjetnik Giovanni Francesco Tinto, doktor kanonskog i civilnog prava. Valierovi ljudi ispitivali su duhovna i svjetovna lica, nastojeći steći uvid u duhovno i materijalno stanje u biskupiji. Raspitivali su se kako žive biskup, svećenici, svjetovna vlast i puk, u kojoj mjeri svećenstvo poznaje teologiju, vjerska pitanja i pravila svećeničke službe te provode li se mjere predviđene Tridentskim koncilom. Obišli su katedralu i druge crkve, samostane, ubožnice i bratovštine. Vizitator je na kraju dao upute za uklanjanje nepravilnosti i poboljšanje postojećeg stanja.

Izvješće se sastoji i iz opisa sudskih procesa koje je Crkva vodila protiv heretika, protestanata i svećenika optuženih za bludničenje.

Neposlušne bile i pulske redovnice

Izvješće sadrži zanimljiv dodatak: pismo u kojem se biskup vizitatoru žali na neposlušnost redovnica. Redovnice, negodovao je biskup, po svom nahođenju napuštaju samostan, što je on zabranio. Zabranu su poštovale dok nije zatoplilo, ali s ljepšim vremenom ponovno su stale izlaziti kako im se prohtije. Redovnice su, žali se dalje biskup, bez ikakve diskriminacije u samostan primale žene i muškarce. U samostanu su čak boravile djevojke stasale za udaju, a među njima i jedna zbog koje je u gradu došlo do sablazni. Stoga je biskup naložio da se u samostan smije ući samo uz njegovo pisano dopuštenje. Toga su se mještani i redovnice neko vrijeme pridržavali, ali otkad se biskup vratio iz Rijeke nitko nije tražio dopuštenje pa je on stoga sumnjao da se u samostane ponovno počelo ulaziti bez njegove dozvole. Biskup je predložio i dodatne mjere koje bi osigurale izolaciju redovnica, ali su one odbile provesti ih. Problem u samostanu predstavljalo je i to što je bivši upravitelj činio što je htio i nije polagao račune; taj isti čovjek je u samostanu imao dvije kćeri, od kojih je jedna, po biskupovim riječima, bila “pravi tiranin” i nije se pokoravala ni opatici, uvjerena da cijeli samostan ovisi samo o njezinom ocu. Biskup je nastojao preseliti redovnice iz siromašnog samostana Sv. Katarine u bogatiji samostan Sv. Teodora i napraviti solidan samostan s klauzurom, ali se narod tome usprotivio. Pulski biskup Klaudije Sozomeno (1583.-1605.), nasljednik biskupa Barbarosa, u izvještaju Vatikanu o stanju u biskupiji 1600. i 1604. godine, spominje da je uspio sjedniti benediktinke Sv. Teodora s onima u Sv. Katarini i ima oko trideset redovnica. Pulske benediktinke se spominju u 12. i 13.st., a nakon sredine 14.st. njihov je samostan bio premješten unutar grada. Kasnogotička crkva Sv. Teodora sa benediktinskim samostanom sagrađena je 1458. na području ranokršćanske i predromaničke crkve. Sakralni kompleks u središtu Pule, između Kandlerove ulice i mora, sastojao se od crkve, zvonika i samostana s otvorenim dvorištem. Samostan su redovnice napustile 1789., a uništen 1873., tijekom izgradnje austrougarske vojarne. Između dva svjetska rata, u dvorištu je sagrađena skladišna zgrada tvornice duhana, koja je izgorjela u požaru.

Vizitator izgrdio redovnice samostana

Vizitator je izgrdio redovnice oba samostana što su napuštale samostan. Redovnice su klečeći molile za oproštaj pa ih je oslobodio izopćenja, ali je naložio da samostani moraju imati klauzuru i da redovnice ne smiju napuštati samostan, pod prijetnjom izopćenja. Svi posjetitelji osim oca, majke i braće morali su dobiti pisanu dozvolu za posjet. Razgovor se imao obavljati kroz željezne rešetke, a redovnice su na razgovor morale ići u pratnji starije osobe. U samostan nije smio ulaziti nitko osim biskupa. Za pisanje ovoga teksta koristio sam, među ostalim, članak „Prilog istraživanju apostolskih vizita Agostina Valiera u dalmatinskim i istarskim biskupijama“, Tee Perinčić, te "Pula i njeni stanovnici u izvješću o vizitaciji biskupa Agostina Valiera pulskoj biskupiji 1580. godine", Milene Jaksimović. Pulske benediktinke se spominju u 12. i 13.st., a nakon sredine 14.st. njihov je samostan bio premješten unutar grada. Kult sv. Teodora, prvokršćanskog mučenika, u Puli se počeo štovati još u vrijeme bizantske vladavine Istrom.

Povezane vijesti

• SAV POREČKI KLER SMAKNUT U DRUGOM STOLJEĆU: Svećenika Miroslava Bulešića smaknuli mrzitelji Crkve u 20. stoljeću
• Sistani osudio američko-iranski sukob na iračkom tlu
• STIPAN TROGRLIĆ: ODNOS KLERA I FAŠIZMA U ISTRI Povijest nije crno-bijela, već - siva!