1Od Nerona do Dioklecijana, rimski carevi progonili su kršćane po svemu carstvu. Oni koji su pritom izgubili život, dobili su naslov mučenici. Ukupno je u Istri živjelo četrdesetak ljudi na glasu po svetosti

Sredinom lipnja u pulskom franjevačkom samostanu otvorena je izložba Hrvatski sveci i blaženici, što je prigoda da se spomenu istarski sveci i blaženici, koje je temeljito istražio i o njima napisao pok. porečki i pulski biskup dr. Dragutin Nežić u knjizi Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva (Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 2000.). Dr. Nežić podsjeća da je u gradove zapadne obale Istre kršćanstvo dolazilo iz Rima, glavnog grada Rimskog Carstva, već u 2. st. i to preko trgovaca, službenika, vojnika i izričitih vjerovjesnika. Od Nerona do Dioklecijana, rimski carevi progonili su kršćane po svemu carstvu. Oni koji su pritom izgubili život, dobili su naslov mučenici.

Mučenik German, pulski građanin

U Poreču (Parentiumu) postojala je već u zadnjim desetljećima 2. st. crkvena zajednica kojoj je predsjedao biskup Maurus (Mavro). U vrijeme najtežih progona kršćana, prije 305. godine, bio je pogubljen sav porečki kler. U tu skupinu porečkih mučenika uz biskupa Mavra bili su sv. Eleuterije, sv. Projekt, sv. Akolit, a za sv. Dimitrija i Julijana ne zna se jesu li bili laici ili klerici. U Puli predaja govori o mučeniku Germanu, pulskom građaninu, laiku. Općinstvo na suđenju u areni izreklo mu je smrtnu kaznu, jer je gradskom upravitelju spočitnuo nesnošljivost prema kršćanima. Vojnici su mu odrubili glavu nedaleko današnje Kostanjevice, blizu Valture. Statut grada Pule u 14. st. nalaže da se svetkuje dan sv. Germana (30. svibnja). Crkva na Brijunima posvećena je sv. Germanu. U franjevačkoj crkvi Sv. Franje u Puli, koja pripada franjevcima konventualcima, štuje se tijelo bl. Otona priznavaoca. Rođen u Puli stupio je tu među franjevce, koji su u Puli imali samostan već od 1235. godine. Umro je na glasu svetosti 14. prosinca 1241. godine. Za Umag je važan sv. Pelegrin, prvokršćanski mučenik koji je tu i pogubljen. Postojanje vrlo stare crkve sv. Pelegrina izvan grada dokaz je da je riječ o domaćem mučeniku. Rimljani su, naime, na smrt osuđene izvodili izvan grada gdje bi im najčešće odrubili glavu. Sv. Pelegrin je patron umaške župne crkve; svetkuje se 23. svibnja. Sv. Maksimijan, od 546. do 556. godine, nadbiskup Ravenne, bio je rodom iz Vistra (Veštra) između Rovinja i rta Guštrine. Službovao je kao đakon u Puli kada ga je bizantski car Justinijan imenovao ravenskim nadbiksupom. Podigao je više lijepih crkava, a u Puli je dao sagraditi prekrasnu marijansku baziliku u bizantskom stilu Maria formosa/Čarobne Marije, zvanu i de cannetto/u trsci.

Crkveni otac Jeronim i kreposni Martin

Znameniti crkveni otac i prevodilac Starog zavjeta na latinski, sv. Jeronim, ostavio je zapisano da je rođen na granici između Dalmacije i Panonije, u gradiću Stridonu. Neki su zastupali mišljenje da je Stridon današnji Zrenj kod Oprtlja, pa su sv. Jeronima nazivali Istraninom. Dr. Nežić piše: „No da je on bio iz današnjeg Zrenja morao bi reći (i rado bi rekao) da je iz Istre ili iz pokrajine Venetia-Histria. Ipak, sv. Jeronim po rođenju nije daleko od Istre: negdje je s područja oko Sv. Petra na Krasu (Pivka)“.

Za povijest Istre važna je zgoda o kreposnom čovjeku Martinu koji je došao iz Istre u hrvatsku državu. O njemu je zapisano: „U dane vladara Trpimira, oca vladara Krešimira, došao je iz Francuske, koja je između Hrvatske i Venecije, neki muž po imenu Martin, veoma pobožan, ali u građanskom odijelu. O njemu i Hrvati govore da je činio mnoga čudesa. Taj je pobožni čovjek bio nemoćan i osakaćenih nogu, tako da su ga četvorica nosili kuda je htio ići. I on je istim Hrvatima govorio neka do kraja života održavaju ono naređenje pape, a i sam se pomolio onom molitvom kao i oni. Zato ni velike ni male lađe Hrvata ne odilaze ni protiv koga u rat, nego samo onda kad netko na njih navali“.

Kako je tada granica hrvatske države prema Francima bila na rijeci Raši, zapis kaže da je pustinjak došao iz Franačke, ali iz dijela franačkog područja koje je između Hrvatske i Venecije, a to je Istra.

Julijan Cesarella iz Castrum Vallis

Gradić Bale (Castrum Vallis) čuva u svojoj župnoj crkvi Marijina pohođenja tijelo bl. Julijana, svećenika franjevca. Iznad Bala, na brdu Sv. Mihovila, bila je u ranom srednjem vijeku benediktinska opatija kamaldoljana, a od početka 14. st. franjevački samostan. U taj je samostan stupio mladić iz staroromanske ili furlanske obitelji Cusaril ili Cesarel, kasnije pisano Cesarello. Fra Julijan je preminuo na glasu svetosti u samostanu na brdu Sv. Mihovila u drugoj polovici 14. st. Iz samostana je njegovo tijelo preneseno u baljansku župnu crkvu kada je samostan oko 1480. godine ukinut.

Oduvijek je glavna svetkovina blaženog Julijana 1. svibnja. Julijana Cesarella iz Bala blaženim je proglasio papa Pio X. godine 1910. Plinio Cuccurin, baljanski poduzetnik, dijelom je financirao brončanu skulpturu blaženog Julijana, simbola baljanskog duha i prošlosti, koju je izradio venecijanski kipar Massimiliano Melluso. Kip su na blagdan bl. Julijana, 1. Svibnja ove godine, otkrili Cuccurinovi roditelji, Ana i Giovanni, te potomak bl. Julijana, njegova rodica Isolina Mottica, rođena Cesarello.

Mons. Marijan Jelenić, vodnjanski župnik, u Istarskoj enciklopediji, u natuknici sveci, spominje da je tijekom vremena na istarskom poluotoku podignuto oko 1500 crkava, što svjedoči o religioznosti i kultu svetosti kojim je obilježena uljudba i svetost života. Osim one svece i blaženike koje je spomenuo biskup Nežić, mons. Jelenić spominje klerika Bernarda Tomašića iz Novigrada (preminuo 1878.), iz Poreča su mučenik sv. Petar, ubijen oko 450. godine u Orvietu u Italiji (njegov portret s anđelom, ulje na platnu, nalazi se u porečkoj crkvi Gospe od Anđela), i sv. Grgur Barbarigo, biskup u Bergamu i Padovi, kardinal (umro 1697., slavi se 17. lipnja); svetim ga je proglasio papa Dobri, Ivan XXIII.

Četrdesetak Istrana na glasu svetosti

U selu Kosići kod Žminja prije stotinu godina rođen je Kornelije Hrelja, franjevac opservant, preminuo je na glasu svetosti 1963. godine. Fra Kornelije je živio u pulskom franjevačkom samostanu Sv. Antuna, bio je i župnik, a potom je odselio u Italiju. Nije utvrđeno mjesto rođenja biskupa sv. Donata (negdje u Istri 267.?, zapadno od Dalmacije, južno od Panonije – isto kao i sv. Jeronim),koji je podnio mučeništvo u Egiptu 320. godine; ni čudotvorca Martina »iz Istre« (9. ili 10.st.), o kojem govori Konstantin Porfirogenet, a spominje ga i biskup dr. Nežić.

U Vodnjanu je sveto živio svećenik, klasični filolog, Giuseppe Del Ton ((Vodnjan, 1900. – Vatikan, 1997.). Mons. Del Ton je 1932. godine pozvan u Državno tajništvo Svete Stolice, zatim je postao tajnik Papinskih latinskih pisama. Slovio je kao najveći autoritet u svijetu za latinski jezik. Surađivao je sa šest papa: Pijom XI., Pijom XII., Ivanom XXIII., Pavlom VI., Ivanom Pavlom I. i Ivanom Pavlom II. Predavao je patristiku, prevodio, pisao, bio dopisnik L'Oservatore Romano. Utemeljio je reviju Latinitas. Oprostio se u ime Crkve i svijeta od pape Ivana XXIII. Bio ključar Konklava za izbor Ivana Pavla II. Družio se s najznamenitijim filozofima i zanstvenicima našeg vremena i imao veliku ulogu u radu Drugog vatikanskog koncila.

U Vodnjanu je 2015. godine otkriven njegov brončani kip; autora je labinski akademski kipar Mate Čvrljak. Ukupno je u Istri živjelo, napominje mons. Marijan Jelenić, četrdesetak ljudi na glasu po svetosti, a njihovi životi nisu dovoljno poznati.

Antonio Manzin i Miro Bulešić

Župnik u Svetvinčentu, Antonio Manzin, preminuo je 1847. godine na glasu svetosti. U Puli su radili sluga Božji, liječnik i svećenik Marcello Labor (preminuo 1954., zbog njegova dobročinstva tršćanska biskupija pokrenula process beatifikacije) i službenica Božja časna sestra Tarsilla Osti (umrla 1958.). U Čabrinićima je 1920. godine rođen Miroslav Bulešić, koji je u kolovozu 1947. godine ubijen u Lanišću, a ubili su ga, zaklali, mrzitelji vjere. Blaženim ga je proglasio papa Benedikt XVI. u prosincu 2012. godine. Svečanost beatifikacije održana je u pulskoj arena u rujnu 2013. godine.

Povezane vijesti

• Novo pročelje crkve gotovo do Vidove
• Neotvoreni sarkofag čuvao je i kost svetog Valentina, zaštitnika zaljubljenih
• Iz crkve ukrao milodar