Priča o nezadovoljstvu pulskih studenata prehranom u menzi iznimno je pogodila, gotovo shrvala ravnatelja Studentskog centra Miodraga Čerinu. U emotivnom razgovoru kaže da ne bježi od grešaka. Jer, govori, kad dnevno skuhate tisuću obroka, odnosno 300 tisuća godišnje, normalno je da se ponekad potkrade i pokoja greška

"Trebala bi doći inspekcija za prehranu jer to što rade i kako kuhaju nije normalno, o kombinacijama spojivog s nespojivim da ne govorim, tipa dvije hrenovčice samo s čistom bijelom rižom. Pa to moja baka ne bi svinjama servirala za večeru, da ne spominjem da su za večeru svaki dan burek i hrenovke", jedan je od komentara objavljenih krajem prošlog tjedna na Facebook stranici Sveučilišta Jurja Dobrila u Puli.

I to je samo dio optužbi studenata pulskog Sveučilišta koji su se na toj društvenoj mreži požalili na lošu ponudu i kvalitetu hrane u Studentskom restoranu. Posebno su oštri bili komentari na zatvaranje gornjeg kata menze zbog, kaže dio sveučilištaraca, privilegiranih gostiju, "važne gospode koja dolazi jesti u menzu i imaju veća prava i ponudu od studenata". Ovako glase ostale primjedbe na navodne dvostruke kriterije: "Još kad zatvore stepenice za gornji kat, mmm", "Gdje ja trebam sjesti kad zatvore pola menze??? Najbolje sebi sjest na glavu i jesti", "Profitna institucija kao i svaka druga, pa sve vam može biti jasno kad ne možete natočiti čašu vode da biste je popili".

Jedna od pritužbi našla je put i do redakcije Glasa Istre. U njoj su priložene i fotografije trulih banana, ali i nejestivih starih ćevapčića, uz opasku da su komentari na Facebooku samo dio problema s kojima se studenti svakodnevno susreću, što se redovito tolerira i zataškava.

Priča o nezadovoljstvu pulskih studenata prehranom u menzi otvorenoj 2015. godine iznimno je pogodila, gotovo shrvala ravnatelja Studentskog centra Miodraga Čerinu. U emotivnom razgovoru priznaje da je pročitao kritike na Facebooku i da je upoznat sa svime te da ne bježi od grešaka. Jer, govori, kad dnevno skuhate tisuću obroka, odnosno 300 tisuća godišnje, normalno je da se ponekad potkrade i pokoja greška.

- Jako me sve to boli na osobnoj razini. Ne mogu prihvatiti da je takva situacija s hranom. Imamo jednu tehnologiju koja je sjajna. Vidimo kad studenti vraćaju tacnu, vidimo je li student pojeo obrok ili nije. Dogodilo se nekoliko puta da nije pojedeno, bez daljnjega, ali da je to u takvom postotku… to ne mogu prihvatiti. Nemam što kriti, stojim iza svojih riječi, garantiram da je sve što kažem istina i ne bježim od grešaka. Radimo sve po pravilima. Prvi bih otišao kad bismo zakinuli studente. Pa radim najljepši posao na svijetu. Kad radite na malom sveučilištu, svatko svakog zna. Ja ih svih pozdravljam svaki dan, ali ovakav način komunikacije ne mogu prihvatiti. Tu smo svaki dan, moja su vrata uvijek otvorena za razgovor, kaže Čerina vidno uzrujan i potresen.

Sve je, smatra, krenulo nizbrdo nakon našeg prošlomjesečnog članka u kojem su neki studenti izrazili nezadovoljstvo hranom u menzi. Napominje i da su zbog bure koja se podigla koncem prošlog tjedna već odrađeni sastanci s Lokalnim povjerenstvom za prehranu i Studentskim zborom. Na njima je, poručuje, dogovoreno da će se raditi na tjednoj bazi.

- Tko su ta uvažena "VIP gospoda" za koju neki studenti kažu da imaju bolju ponudu hrane, posebne privilegije i zbog kojih se gornji kat menze zatvara?

- Ponekad. To nisu nikakvi VIP gosti, to je promocija diplomanata Sveučilišta. Dakle, nitko nikad nije u restoranu jeo tko nije ili u organizaciji Sveučilišta ili student. Iznimno, proteklog mjeseca održane su dvije promocije diplomanata Sveučilišta, a tijekom godine takvih se održi tek nekoliko. Ugostili smo i vatrogasce koji su u Studentskom centru proveli protupožarnu vježbu, no oni su bili u zasebnom dijelu restorana.

- Jedna od primjedbi je da VIP-ovci u ponudi imaju voće i kolače, a studentima ostaju, citiram, nejestiva i često sirova hrana, prošlotjedni ćevapi, za večeru uglavnom piletina i burek, kao i neke kombinacije nespojivih namirnica?

- To nije istina. Uvijek imamo u ponudi kolače i voće. Nizašto ne bismo zakinuli studente.

- Na jednoj od fotografija koje smo dobili u redakciju su i potpuno trule, već crne banane.

- Crne banane nisu na meniju. One se ne naplaćuju, stoje sa strane i uzima ih tko hoće, ako hoće. I studenti to znaju.

- O čemu, dakle, ovisi kvaliteta i ponuda hrane?

- Ponuda hrane ovisi o pravilnicima. Mi ne možemo izmišljati hranu koja nije u pravilniku. Svaki dan su tri menija minimalno, garantirano. Međutim, naši kapaciteti nam ne omogućavaju da u jednom danu imamo 500 obroka nečega. Kapaciteti su takvi da možemo napraviti 300 sarmi, a ne 400 ili 500. U jednom trenutku toga nestane i onda studenti moraju uzeti drugi meni koji im je uvijek u ponudi. Vrstu mesa koju smo dobivali, dobivali smo zajedničkom javnom nabavom s ostalim hrvatskim studentskim centrima. Ne gramiramo ga mi, dobivamo ga konfekcioniranog. Mi ćemo i dalje raditi sve što je u našoj moći da poboljšamo ponudu, ali ne mimo pravilnika, a u konzultaciji, kao i do sada, sa studentima iz Lokalnog povjerenstva za prehranu.

Povezane vijesti

• Na Sveučilištu Jurja Dobrile više od polovice studenata dolazi izvan Istre: U Puli studiraju studenti iz svih hrvatskih županija, A NAJPOPULARNIJI SU SLAVONCI
• GDJE STUDIRAJU MLADI S POLUOTOKA, OSIM U PULI? Rijeka i Zagreb Istranima prvi izbor, a u Osijek idu zbog POLJOPRIVREDE I GLUME
• PULA JE STUDENTSKI GRAD, ALI? "Izbacuju nas iz stanova početkom ljeta, kafići su skupi, a hrana u menzi je očajna!"