U svojoj knjizi "Nogomet u Puli" njen autor Anton Percan kaže: "…imao je travnato igralište i stazu od mljevene šljake na kojoj su se održavale moto utrke, preteče današnjih speedway utrka…. Nogometno igralište koristilo se za utakmice podsaveznog prvenstva sve do sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća ". No, stari Puležani (koji su danas mahom pokojni) su tu sportsku strukturu, kao i cijelo to polje, uvijek nazivali jednostavno – Ippodromo, tj. Hipodrom
Marsovo polje (Arhiva)
Osim očuvanjem sjećanja na važne osoba našega grada, za kolektivnu memoriju i kulturni otisak Pule bilo bi važno ne zatrti neke nazive dijelova našega grada. Ne dozvoliti da se izgube neki stari nazivi, jer nazivi ulica, trgova i dijelova Pule mogu značajno doprinijeti kolektivnoj memoriji grada. Na tom tragu je ovaj prijedlog moje malenkosti o vraćanju naziva Hipodrom poljani koja je upravo u središtu interesa javnosti s obzirom na promjenu njene namjene. Na njoj se neće izgraditi nogometni kampus, nego će se urediti za javni sportski i rekreacijski sadržaj.
Na tom polju je do Drugog svjetskog rata bio sportski vojni poligon. U svojoj knjizi "Nogomet u Puli" njen autor Anton Percan kaže: "…imao je travnato igralište i stazu od mljevene šljake na kojoj su se održavale moto utrke, preteče današnjih speedway utrka…. Nogometno igralište koristilo se za utakmice podsaveznog prvenstva sve do sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća. Velike tribine mogle su primiti značajan broj gledatelja".
No, stari Puležani (koji su danas mahom pokojni) su tu sportsku strukturu, kao i cijelo to polje, uvijek nazivali jednostavno – Ippodromo, tj. Hipodrom. Očito da je najupečatljivije na njih djelovala činjenica da su se tamo odvijala natjecanja s konjima. Citirat ću samo dva svjedočanstva u tom smislu, ali sigurno bi ih se našlo napretek koji bi to potvrdili.
Moja pokojna mati mi je više puta opisivala da je kao djevojčica iz prikrajka promatrala konje i konjanike na tom hipodromu. Analogno sjećanje ima ing. Bruno Roce koji dan danas taj dio polja naziva hipodrom, kako ga je nazivao njegov pokojni otac koji mu je pričao da su se tamo odvijala natjecanja s konjima.
Imajući u vidu sve gore navedeno, danas bismo rekli da je to bio višenamjenski poligon/motodrom/hipodrom.
Riječ je o posebnosti koja upotpunjuje bogatstvo Pule, pa neka onda zauzme svoje mjesto u kolektivnoj memoriji grada, primjerice tako da se ta površina podno šumice Drenovica nazove "Hipodrom-Ippodromo". Ovom promjenom naziva polja se ne bi učinila tipična greška da se ispravljanjem jedne nepravde, učini druga nepravda. Ne bi se zatomio naziv Marsovo polje. On ne bi nestao na tom području, jer taj naziv nosi ulica koja ga omeđuje sa sjeverne strane, a naziv ulice bi, naravno, i dalje ostao nepromijenjen. Ovim vraćanjem u upotrebu naziva hipodrom doprinijeli bi očuvanju u kolektivnoj memoriji našeg grada povijesnu srednjovjekovnu činjenicu da je Pula i 1435. godine imala svoj hipodrom.
Kako je utvrdio povjesničar Andrej Bader, trke su se odvijale jednom godišnje na blagdan Svetog Ivana Krstitelja (23. lipnja). U nadmetanju konja mogla su sudjelovati minimalno četiri konja (od četiri različita gospodara), a nagrada je bila dvanaest zlatnih dukata.
Za kraj jedno usputno glasno razmišljanje vezano za hipodrom: bi li imalo smisla ponovno aktivirati hipodrom u rekreativne i turističke svrhe? Za to bi svakako bilo potrebno urediti galopnu stazu, te postaviti dvostruku elipsastu ogradu i mogla bi se koristiti. Možda za to ne bi bilo potrebno jako puno novca. S obzirom na to da u Puli i okolici te u Istri postoji više rančeva, te da postoji mogućnost da svoja umijeća prezentiraju lipicaneri iz slavonske ergele, bila bi to posebna mogućnost za rekreaciju i svakako zanimljiva turistička atrakcija.