Raslinje ne buja samo iz tla, pojavljuje se na svim mogućim i nemogućim mjestima, pa tako i na spomenicima kulture nulte kategorije, kakva je pulska Arena. Vegetacija buja na proljeće i ujesen pa u skladu s time Arheološki muzej Istre (AMI), koji upravlja pulskim spomenicima, angažira alpiniste. Taj posao već 15-ak godina u Puli obavlja Petar Šajatović, vlasnik obrta Macaklin, koji je počeo uklanjati biljke s Arene. Potrajat će to desetak dana, nakon čega će očistiti i Fort Bourguignon. Kreće s donjeg dijela kamenog plašta prema vrhu Arene, gdje će ukloniti travu uz pomoć drugog alpinista.

Čišćenje Amfiteatra spada pod redovitu godišnju aktivnost AMI-ja i stoji 14.900 kuna, dok "servisiranje" Bourguignona košta 9.490 kuna. Ukupno je, dakle, riječ o 24.390 kuna.

- Uz odobrenje konzervatora, čisti se jednom do dvaput godišnje, ovisno o tome izrasta li ili ne izrasta raslinje na Areni. Tako se radi desetak i više, možda i 20 godina. To je ustaljena praksa, angažiraju se alpinisti koji počiste svu vegetaciju koja nikne u proljeće iz različitih pora. Riječ je o stalnom održavanju koje je nužno i bez kojeg bi Arena vrlo brzo postala brkata. Čeka se travanj i svibanj da vegetacija nikne da bi se mogla počupati, ne ranije dok je trava još mala, objašnjava Darko Komšo, ravnatelj AMI-ja.

Na pitanje bi li bujna vegetacija koja se ne bi uklonila mogla rastočiti Arenu, kaže da problem nije u nekakvoj "nižoj" vegetaciji.

- Dugoročno bi puno veći problem predstavljala stabla koja bi mogla izrasti. Uopće nije nemoguće da na spomenik dospiju sjemenke nekakvog stabla i da ono počne rasti, veli Komšo.

Smokve, napominje, znaju biti strahovito agresivne, ali i druga stabla čije korijenje može urasti između blokova i tako ih oslabiti.

- To je dugoročan način održavanja Arene. U suprotnom bi drastičnije propadala. Neće stablo samo tako niknuti, ali postoji ta mogućnost, o čemu postoje prikazi na nekim starim gravurama, objašnjava.

Čišćenje kamenja koje je dobilo patinu je nešto posve drugo. Za taj posao angažiraju se stručne službe i za to je potrebno postaviti skelu. Arena je, objašnjava ravnatelj, suhozidni objekt, koji nema vezivnog tkiva.

- U donjem je dijelu šira, a prema gore se sužava. Građena je uz pomoć klinova: na vrhu gornjeg kamenog bloka, kao i na drugom bloku koji se nasađuje na njega, izdubljene su rupe i u njih postavljeni metalni klinovi koji su zalijevani olovom. Ta vrsta gradnje osigurala je stabilnu konstrukciju. Problem je što te željezne klanfe znaju erodirati nakon čega nastanu rupe. No, Arena je stabilan objekt. Prilikom obrade točno se znalo gdje naliježe određeni blok, nisu ih bez veze slagali, objašnjava Komšo.

I Slavoluk Sergijevaca je građen na sličan način: kao suhozidni objekt, čiji su blokovi spajani klinovima. Eventualno se, navodi Komšo, stavljao nekakav tanki vapneni proslojak koji bi to amortizirao, da ne naliježe kamen na kamen. Međutim, vezivnog sredstva nije bilo.

Arheološki muzej Istre brine i o svim drugim spomenicima u gradu.

- Obavljamo monitoring, znači nadziremo stanje, spomenici se redovito čiste, a treće su izvanredne mjere, odnosno konzervatorsko-restauratorski zahvati većeg obujma. Neke niže spomenike čistimo sami, poput gradskih bedema i Malog rimskog kazališta, dok Slavoluk motrimo i u slučaju da se pojavi vegetacija, angažiramo alpiniste, objašnjava ravnatelj Muzeja.

Povezane vijesti

• Pulski Ironman 70.3 rasprodan!
• Renzo Arbore večeras u Areni
• PLES MILIJUNA: Evo koliko novca Puli donose Arena, Augustov hram, Zerostrasse... Ulaznice i suveniri prodaju se "kao alva"