"O čemu se priča? Ako dođeš u moju smjenu, o seksu. Evo, sad baš nagovaram Mariuchu da me upozna sa sinom, ali ne želi", šali se frizerka Jasna Mravičić dok u frizerskom salonu Zuhra, u Zagrebačkoj ulici, jednom rukom gospođi Mariji Damiani Mariuchi stavlja viklere, a drugom drži četku i snažno gestikulira.

Iz Zuhre, Mladosti i Naprijed, pulskih frizerskih salona s dugom tradicijom, koje smo jučer obišli, izaći ćete zasigurno s novom bojom kose, podšišanom bradom, ali i pokojom novom informacijom, savjetom i životnom pričom.

Jasna u Zuhri radi otkad je bila učenica. Nakupilo se, dakle, tridesetak godina radnog staža. Sve svoje mušterije zna i više nego dobro. Toliko dobro da joj, evo, baš u trenutku dok pričamo s njom, muž klijentice nosi friško pripremljene tufahije kojih se jučer zaželjela. Dok nam priča o mušterijama, pomalo i o životu, miris laka za kosu para nam nosnice.

Životne priče

- Svi smo jedna velika obitelj. Ako trebate prodati stan, naći ljubavnicu ili muža, samo dođite ovdje. Sve ćemo riješiti. Životne priče su dio posla, govori nam Jasna strastveno. Nema goreg, dodaje, nego kada starije kolegice počnu pričati o bolestima, bolnim kukovi, starim kostima. To zna biti prava gerijatrija, hokejaši, oni što hodaju sa štakom, nasmijava nas Jasna.

- Ja ih onda pitam, šta nitko ne vodi ljubav?, nastavlja Jasna. Mariucha mirno sjedi, cereka se i kima glavom u znak suglasnosti. Govori nam da kod Zuhre dolazi već 20 godina. Ne pada joj napamet mijenjati salon, a dođe, ni manje ni više, nego jednom sedmično. Tu mi je lijepo, povjerava nam se.

Malo tko, izgleda, tijekom života mijenja frizerski salon. Frizeri i frizerke su, između ostalog, institucije, sigurna zona, osobe od povjerenja, katkad i psihijatri. Komentatori svakodnevice i kritičari društva.

- Ovdje je dašak djetinjstva. Šišam se tu odmalena. Sve se uokolo promijenilo, samo je ovo ostalo isto, govori nam nostalgično jedan od klijenata kojeg smo zatekli u brijačkoj radnji, muškom frizeraju Mladost, smještenom na početku Prvomajske, do kafića Uliks, a koji sljedeće godine slavi čak 70 godina rada. Ružica Šivak zaposlena je kao frizerka od 1975. godine. Skromno nam govori kako se u njenom zanatu ništa pretjerano nije promijenilo otkad je prvi put uzela škare u ruke. Kad čovjek zna raditi, onda se i trendovi lako prate, kaže. Frizure su se, ipak nam priznaje, malo promijenile. Prije je, prisjeća se Ružica nekih davnih vremena, bilo puno vojnika. Šišalo ih se uvijek isto, već se znalo, sve po špranci, nikad skroz na golo. Salon Mladost, upućuje nas, ima puno stalnih mušterija. Ovdje dolaze ljudi koji su kao djeca dolazili s roditeljima. Najčešće se traži šišanje, štucanje brade i brijanje. Nije ih u Puli, veli nam Ružica, ostalo još puno koji briju. Nije ti baš svejedno, dodaje, ipak je to nož, britva.

I kod njih se, kao i kod Zuhre, za vrijeme šišanja prođe kroz cijeli sijaset tema. S obzirom na to da šišaju isključivo muškarce, žene su često na tapeti.

Iz Bijažića

- Tražimo potporu za teorije. Mi muški postanemo papučari kad nađemo žene, priznaje nam mladi gospodin kojeg Ružica brižno šiša.

- Žene su vas danas nadvladale. E da, izgleda da su pametnije nego što smo mi bile nekad, zaključuje Ružica.

Njezina mlađa kolegica Patricija Bedrina potvrđuje priču o specifičnom, povjerljivom odnosu između frizerki i mušterija. Kako nam govori, s klijentima se nakon nekog vremena sprijateljiš. Drugačije ne može. "Saznaš sve o njima. Svaki problem, bolest, kako žive, a neke pute im ne znaš ni ime. Ima ljudi, nastavlja, koji te napune energijom, ali ima i onih koji te isprazne. Sve je to dio posla".

Ne dolaze baš samo muškarci, dobacuje nam Ružica, dolaze i žene koje se šišaju "na muško".

Gospodin Renato Fabac prvi nam je upao u oko kad nas je put naveo u frizeraj Naprijed, odmah preko puta Milana. S vlasnicom Anitom Paus nismo imali sreće. Bilo je vrijeme marende. Renato je, drage volje, preuzeo njezinu ulogu.

- Ovo vam dela već 70 lit. Ja se tu šišam već 50. Stalna san mušterija, još od vojske. Vajk su bili najbolji, od onih prvih, koji su sada u penziji, do ovih sada, priča nam gospodin Fabac dok strpljivo čeka svoj red. Kako nam priznaje, za dobru frizuru, i još bolje frizerke, nije mu teško doći niti iz Bijažića. (Chiara BILIĆ, snimio Milivoj MIJOŠEK)

Povezane vijesti

• Salon su kustoski osmislili Branka Benčić i Tevž Logar
• 54. Zagrebački salon likovnih umjetnosti: Bez anestezije
• FOTO / DETALJI NOĆNOG POHODA PO PULSKIM SALONIMA I RADNJAMA: Provalnik je više puta "ljubio rešetke" na ulaznim vratima, ali se snalazio, koristio kliješta. Četiri obrta u koje je provalio imaju ZANIMLJIVU POVEZNICU