(Snimila Jelena Milović / Glas Istre)
Šteta za željeznicu. Mnogi će upravo vlakove istaknuti kao omiljeni javni prijevoz, ali korištenje željeznice svelo se na manji broj građana koji je konstantno koriste. Jedni od njih su školarci koje ovih dana nismo ni imali priliku vidjeti kad smo obišli željezničku stanicu u Puli. Željeznica, kao tip prijevoza čak je i cjenovno povoljnija, ali problemi s njom sežu unatrag godinama i gotovo da se mogu svesti pod nekoliko zajedničkih nazivnika: nemara i zapuštenosti.
- Ja obožavam vlakove, a i jako su mi zgodni za prijevoz. Stanujem u blizini kolodvora i tik-tak sam na odredištu. Cijene su super, a problem je samo što nema učestalijih linija. Meni, kao osobi koja sam prešla 60 godina, cijena je na 50 posto od punog iznosa i iz Juršića mi je povratna karta 1,72 eura, što je stvarno ništa. Za umirovljenike je ona besplatna. Danas sam morala autobusom, jer se ukinula jedna jutarnja linija kojom inače dolazim po zimi i došla sam u Pulu za četiri i pol eura u jednom pravcu. To se ne može usporediti. Osoblje je vrlo ljubazno, ni tu nemam nikakve zamjerke. Bila bih najsretnija kad bi te linije bile češće, veli nam Vesna Stijepović koju smo zatekli u čekanju vlaka na pulskoj željezničkoj stanici.
Inače, linija vlaka koja je ukinuta, a gospođa Stijepović je spominje, povezana je sa školarcima te se završetkom školske godine automatski prekida, kao što je to slučaj s još jednom u poslijepodnevnim satima povezanom sa školom. Saznajemo i kako su upravo te dvije linije one koje trenutno jedine prema rasporedu ne prometuju. Kao i u svim drugim branšama i ovdje je za pretpostaviti da je broj linija usko vezan i za kadar, tj. nedostatak istog. Neformalno se moglo čuti da u cijeloj Istri ima samo 11 strojovođa. Posljednjih godina stari kadar mahom odlazi u mirovinu, a mladi ljudi ne pokazuju pretjerani entuzijazam za obavljanje tog posla pa je pitanje javljaju li se uopće na aktualne natječaje.