danas je svjetski dan pisanja pisama
Šjor Erman iz Žminja: "Paran da sam zadnje pismo pisao curi 1978. godine. Danas mi je žena"
Zgrada pulske pošte
Danas je Svjetski dan pisanja pisama, pa smo upitali Puljane kad su posljednji put primili čestitku ili razglednicu ili napisali pismo. Helena iz Pule veli da je posljednji put razglednicu primila lani u listopadu.
- Razglednicu mi je poslala prijateljica jer je bila na izletu u Španjolskoj, a ja sam prije otprilike tri godine poslala čestitku. Za Božić. Danas svi tipkamo na mobitelima i svima je lakše na brzaka poslati poruku nego ići u kiosk, kupiti marku i pismo i krenuti pisati. Kad sam pisala pismo zadnji put? Nisam sigurna. Ne sjećam se kada sam ga zadnji put dobila, kaže nam Helena. Sreli smo gospođu Anu, koja kaže da je upravo jučer primila razglednicu.
- Evo mogu vam se pohvaliti. Unuka od 22 godine poslala mi je razglednicu iz Manchestera. Znate, ona vam je na izletu i mogu vam reći da me jako obradovala. Za sebe ne mogu reći da sam se, u zadnje vrijeme, nešto potrudila i napisala nekome nešto. I ja spadam među one koji stalno nešto švrljaju po mobitelima. Što ćete, tako vam je to danas, rekla je Ana iz Pule.
Sam sebi pisao
- A joj. Pa gdje ste mene našli s tom temom, mada, sjećam se da sam prije pet godina poslao razglednicu i to sam sebi iz Pule u Zagreb, kaže nam Oliver, te dodaje: »Ali da, gotovo svaki dan primam pisma. To su računi«, uz osmijeh nam kaže on i dodaje da se danas većinom svi koriste ovom modernom i »glupom tehnologijom«.
- Mislim da jako malo ljudi danas piše. Danas je sve drugačije, brže. Na žalost, ne sjećam se kada sam zadnji put nešto poslala, rekla nam je Nada.
- Nisan pisa forši 10 lit. Ni pismo ni razglednicu, niš, veli nam šjor Erman iz Žminja, te dodaje: »Pisa san kad san bija mlad. Mislim se, kada san bija va soldate, znate, u vojski. Onda san pisa svojoj curi. Danas mi je žena, a paran da je to bilo 1978. godine. Danaska više niman kemu pisati«, simpatično će nam Erman iz Žminja.
Sakupljanje kartulina
Za komentar oko slanja razglednica, čestitki i pisama pitali smo i gospođu Miru sa jednog od pulskih kiosaka.
- Ah, vama mladima danas to nije zanimljivo. Tehnologija je sve preuzela. Gledajući neka prošla vremena ljudi su razglednice i sakupljali. Što se može, moderna djeca i puno moderne tehnologije. Tu i tamo prođe neki turist i traži razlednicu sa Arenom i poštansku markicu ali i toga je sve manje, kazala je Mira.
Možda ova tema nije usko povezana s ovim podacima ali iz podataka sa posljednjeg popisa stanovništva u našoj Hrvatskoj je jedan posto nepismenih osoba starijih od 10 godina. Riječ je uglavnom o vještinama čitanja i pisanja, a pismenom se osobom smatra onaj tko može ili razumije pročitati i napisati kratak jednostavan tekst. Ako, pak, govorimo o informatičkoj pismenosti ta je brojka još veća. U Hrvatskoj je, prema tom popisu, 40 posto informatički nepismenih stanovnika. Ovaj ćemo napis završiti riječima kolegice Vanese Begić.
- Nažalost, danas sve manje ljudi šalje razglednice i prigodna pisma. Zašto je tome tako? Užurbani tempo života, krnja komunikacija, malo i lijenost i želja da se sve napravi čim prije »za jučer«. To su vremena kada se gleda koliko je netko dobio - makar beznačajnih SR/HB čestitki za rođendan, a ne kada su se tjednima nestrpljivo iščekivala pisma, razglednice, pa i one ljubavne, skrivajući ih primjerice ispod jastuka od znatiželjnih pogleda ukućana, kada je cijeli nečiji život, ljubav, kontakt s roditeljima, djecom, članovima obitelji bila putem tih pisama, razglednica, čestitki. Drugi svijet. No, za romantičare puno bolji…, kaže Vanesa.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
