(Snimio Duško Marušić Čiči)
Mjesni odbor Stari Grad obuhvaća područja gradskih četvrti Grad, Sveti Martin, Portarata i Arsenal smješteno na površini od 1.803.570 kvadratnih metara na kojem živi 4.803 stanovnika. Riječ je o kvartu u samom centru grada koji je upravo stoga i specifičan; kako zbog posve drugačijih izazova obitavanja u njemu, tako i zbog komplementarnih prednosti koju svojom lokacijom ima. Neki će reći da je stanovanje u strogom centru stvar uštede u troškovima goriva, zbog blizine svih važnih sadržaja, a neki upravo tu činjenicu blizine smatraju negativnom stranom takvog stanovanja.
Pa kako je živjeti u samom centru, na što se najčešće žale mještani, kao i što su stvarne prednosti, otkrila nam je predsjednica Mjesnog odbora Stari Grad, Teodora Grubešić.
- Aktualni problemi su parking; za automobile i motore, dostavljači koji parkiraju na pješačkim prijelazima i nogostupima, a to je najčešće slučaj na pješačkom prijelazu kod Zlatnih vrata, pogotovo u jutarnjim satima kada djeca idu u školu. Požale se i na vožnje dostavljača na motorima u pješačkoj zoni i jurnjavu romobilima i biciklima po pješačkoj zoni, nepropisno odlaganja smeća, parka za pse. Stanari se žale i na ulične svirače u ulici Sergijevaca, koji znaju biti jako glasni i do kasno u noć, navodi nam Grubešić ono što saznaje od mještane u direktnom kontaktu.
Specifičnost ovog dijela grada je i u mogućnosti da stanari mogu po povoljnijom cijeni parkirati na parkingu, namijenjenom isključivo za njihove potrebe, tzv. Holders only. Je li se tom činjenicom poboljšala situacija s parkingom, Grubešić smatra da ipak jest.
- Stanje je poboljšano, jer sada na tih 180 mjesta koja se nalaze u tri slijepe ulice i jednom kružnom parkingu, gravitira 350 potencijalnih stanara s pretplatom, a ne par tisuća kao nekada, ali problem i dalje postoji i postojat će. U Starom gradu većinom žive ljudi koji su tu od rođenja, a većina koja se odselila, odselila se zbog problema s parkingom, otkriva nam ona.
Sezona u centru grada čini se posebno izazovnom, čak i iz perspektive onih koji ne stanuju u centru grada. Prisjetivši se samo posljednje sezone i prizora rijeka ljudi koje se slijevaju gradskim ulicama, za one kojima ljetna sezona predstavlja samo dio svakodnevice, i to radne, zasigurno nije posve jednostavno uskladiti dnevnu dinamiku. Je li doista tako, ili mještani Starog Grada sasvim uspješno spajaju gotovo nemoguće, Grubešić se sasvim indikativno referira.
- Što se tiče sezone, to je veoma interesantno i izazovno. U špici sezone, u srpnju i kolovozu, doslovno ne možeš izaći iz ulaza od rijeke ljudi koja je svake godine sve veća i veća. S druge strane u zimskom periodu smo kao na selu; nigdje nikoga osim nas mještana, spominje predsjednica Mjesnog odbora ono što nam je i više nego poznato.
Ovaj dio grada, čini se, ponajviše osjeća sezonske prijelaze, a kad to promatramo iz prizme središta, najplastičnije se može vidjeti koliko Pula mijenja svoje lice, ovisno o dobu godine. Međutim, kad govorimo o prometu, cjelogodišnji tempo ni ovdje ne popušta.
- Promet kao promet ne smatramo kritičnim, jer je centar grada žila kucavica i prometa u ovom dijelu je uvijek bilo i bit će. Problema zna biti u noćnim satima kad pojedine prometnice poput Giardina i Rive postanu trkaće staze pojedinim vozačima, ali nadamo se da će češće kontrole i postavljanje kamera uvesti malo kulture vozačima, skreće pažnju predsjednica ovog Mjesnog odbora na događaje pod okriljem noći.
Da i ovaj dio grada muku muči sa smećem, nije nikakva novost. Kod njih je situacija čak i alarmantnija, kad se uzme u obzir da u centru postoji veliki broj ugostiteljskih objekata koji imaju i veću količinu otpada.
- Problem sa smećem je uvijek i svugdje, pogotovo kod nas u samom centru s obzirom na cirkulaciju ljudi u ljetnoj sezoni i broj ugostiteljskih objekata. Međutim, smeće nije problem niti Grada Pule niti Herculanee, to je problem nas građana i dok to ne osvijestimo i počnemo odlagati smeće na mjesto predviđeno za to, a imamo ga, nema nam spasa, smatra ona.
Veli i da lijepo i složno funkcioniraju unutar mjesnog odbora kao kolektiv, te suradnju s Gradom ocjenjuje pozitivnom.
- Problematika uvijek postoji i postojat će, ali trudimo se, zalažemo se i zalagat ćemo se i dalje. Zalažemo se da se osvijetle usponi u starogradskoj jezgri, kao i ostale mračne ulice u ostatku mjesnog odbora. Također zalažemo se i za uređenje Parka Grada Graza koji bi trebao biti centralni park u centru grada. Zadovoljni smo što je napravljen idejni projekt za uređenje Giardina, radi se na projektu uređenja Kandlerove ulice i nadamo se uređenju Rive. Veliki pomak vidi se u projektu Dolcevita, građani su se aktivirali, završena je fasada u ulici Hermana Dalmatina, zgrada u Usponu Konzula Istranina privodi se kraju, a uskoro bi trebalo započeti rješavanje zgrade na uglu Ulice Segijevaca i Clerisseauove ulice.
Smatram i da imamo velike prednosti života u ovom dijelu grada kao što su: dječji vrtić, Osnovna škola Centar, Osnovna škola Tone Peruška, Srednja Tehnička škola, Škola za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu, Gimnazija, Strukovna škola, Obrtnička škola, Glazbena škola, tržnica, Fina, Gradska knjižnica, Sveučilišna knjižnica, Malo rimsko kazalište, Dom Hrvatskih branitelja, gradska uprava, županijska uprava, galerije, muzeji, a Istarsko narodno kazalište nam je na samoj granici mjesnog odbora, nabraja Grubešić sve ono što im se nalazi u okruženju.
Osim toga podsjeća i da su im sva ljetna događanja na dlanu, ali i podsjeća na ono čega nema.
- Veliki nedostatak nam je jedan veliki supermarket, jer za malo veću špežu ipak se moraš maknuti iz centra grada, a onda nastupa naš najveći izazov - naći parking, ukazuje na kraju na možda i najveći nedostatak kojeg detektiraju mještani ovog mjesnog odbora.
Bez obzira na sve navedene mane, Grubešić ipak intonira svoj zaključak u posve pozitivnom tonu.
- Smatram da bi svi trebali voljeti svoj grad da bi sretno živjeli u njemu, jer je predivan. Samo ga moramo vidjeti, zaključuje.