PIŠE Robert Matteoni
Pattinaggio, "Mirna" i nemiri Pule
Sredinom tjedna bila je promocija dokumentarnog filma o Stanku Hautzu, vitalnom 91-godišnjem Puležanu, koji je život posvetio pravnoj (vrhunskoj) karijeri i gajio izvornu entuzijastičku strast za nogomet. O tome ćemo uskoro, a ovaj put bih se zadržao na dvojicu među brojnim gostima u dojmljivom ambijentu Kinema Puba. Moglo bi ih se okarakterizirati kao staru gardu sportske i ine Pule, a u okruženju niza domaćih ljudi iz starijih generacija, svi smo se zajedno osjećali kao da se kotač vremena vratio unatrag. Luka Belić će početkom prosinca navršiti 87 godina. Djeluje mlađi, valjda i zbog ogromnog staža u sportskom životu Pule. Kako kaže i Hautz, rad u sportu je težak, pogotovo u teškim ekonomskim vremenima (dakle uvijek u Puli i Hrvatskoj), ali stalno funkcioniranje sa sportašima doprinosi održavanju mladenačkog duha i energije. Belić je imao velikih utjecaja u razvoju pulskog sporta od 1960-tih. I razumljivo je što nerijetko osjećam dozu gorčine kada se požali da ima ljudi koji često izvrću činjenice iz povijesti. U mnogim važnim fazama sportske Pule bio je akter i logično je da ima izvorna saznanja. Pričao je o tome i u jednom davnom nam intervjuu za ovaj list. Bio je jedan od utemeljitelja Saveza za fizičku kulturu Pule, koji je do tada kaotičnom sportskom funkcioniranju u gradu donio red i bolje uvjete. Do 1960-tih godina nisu postojale dotacije za sport, i kada su se one napokon uvele, Pula je 1966. dostigla proračun od 250 milijuna ondašnjih dinara. Bio je to značajan novac za ono vrijeme, moglo se pomoći klubovima, stvaranju uvjeta. Uzlet sporta u Puli bio je očit. Boks je ušao u prvu ligu, kao i hrvači, košarkaši u drugu ligu, kao i nogometaši. Belić je bio jedan od glavnih aktera u dogovaranju fuzije Pule i Uljanika, nakon čega je 1961. godine nastala Istra.
