manuel i mario IMAJU NEŠTO DRUGAČIJU PONUDU

RUŠENJE TABUA O NEZDRAVOJ HRANI: Američki burgeri u kampu na Puntiželi



Čisto juneće meso nabavljeno od domaćeg mesara iz Ližnjana, odlična peciva iz Brionke, lokalno povrće, razni umaci koje pripremaju sami. To su u kratkim crtama tajne za odlične burgere koje pripremaju u kampu na Puntiželi, u bistrou Mistral na glavnoj plaži i u RR caffeu na samom ulasku u kamp. Vlasnik Manuel Poldrugovac priznat će da je ove godine jelovnik okrenuo naglavačke, za što je zaslužan njegov prijatelj i glavni kuhar Mario Funčić iz Pule. "Morali smo nešto napraviti i pratiti ponudu u kampu koji je kvalitetu podignuo na puno višu razinu. Nije nam to teško palo, naprotiv, takva je ideja tinjala sve dok se nisu stvorili uvjeti da je realiziramo. Sve se to poklopilo s povratkom Marija iz Amerike, gdje je stekao neprocjenjivo iskustvo vođenja tamošnjih pubova. Mario je, inače, prije odlaska u Ameriku radio kod mene i tada sam ja njega učio poslu, a sada on mene", kaže Manuel.

Može i povrće

Nije nikakvo iznenađenje pred Manuelovim objektima naići na red ljudi koji strpljivo čekaju i po sat vremena ne bi li uživali u pravim američkim burgerima. Jer Mario je taj koji je prepoznao čega na lokalnoj gastronomskoj sceni manjka, čime bi se ona mogla obogatiti. Njihova je ponuda po svemu drugačija od one na koju smo navikli, a cijene su više nego pristupačne i za domaću publiku, iako pozicija obaju objekata sugerira da su im klijenti uglavnom strani gosti. No, tek što smo stigli na terasu uz samu plažu, na njoj smo ugledali poznatog televizijskog voditelja Krešimira Mišaka. Da, kaže Manuel, živi se od stranih gostiju, ali i domaći često svraćaju.

Istina je da su posljednje vrijeme burgeri kod nas postali hit, ali nitko ih, barem koliko znamo, ne priprema na način na koji to čine Manuel i Mario. Uvjerili smo se u to već pri kušanju prvog burgera, vegetarijanskog. Lagano bučino pecivo pod kojim se krije po svemu posebna pljeskavica. Nju se dobiva pasiranjem kuhanog crnog graha, koji je zapravo osnova, paprike, luka, u smjesu se zatim dodaju maslinovo ulje, jaje i krušne mrvice da bi se sve povezalo. Uz povrtnu pljeskavicu ide umak aioli od češnjaka te rukola i cherry rajčice. Iako bi grah i krušne mrvice mogle sugerirati da je pljeskavica suha, u ovom slučaju nije tako, naprotiv, vegetarijanski burger je sočan i, začudo za nas mesoljupce, vrlo ukusan.

Manuel je s majkom Loredanom bistro u kampu otvorio još 1994., kada tamo nije bilo gotovo ničega. Poslije je na red došao i RR caffe. Na mjestu današnjeg bistroa bila je tek betonska prostorija za iznajmljivanje sandolina. Loredana i Manuel su sve sami napravili, uredili terasu, kuhinju, šank. U najmu imaju i odbojkaški teren na pijesku. Obitelj je, inače, prije toga držala kafić u obiteljskoj kući u Štinjanu.

Za izjelice

Nije da ne volimo povrće, ali ni meso nam nije mrsko. Zato smo prešli na kušanje klasičnog cheesburgera. U slatkastom pecivu nalazi se stopostotno juneće meso oblikovano u odlično pečenu pljeskavicu od 150 grama, na kojoj se otopila feta gauda sira, a sve je obogaćeno zelenom salatom, pomidorom i crvenim lukom. Ovaj je burger lagan i vrlo popularan. No, titula najprodavanijeg ipak pripada burgeru koji su nazvali Mistral. E, to je već za ozbiljne izjelice. Naime, pljeskavica za ovaj burger teži 200 grama. I u ovom je slučaju riječ o čistoj junetini. U pecivo obloženo različitim sjemenkama, osim pljeskavice, ide i hrskavo pečena panceta, odnosno bacon, karamelizirani crveni luk te umak od peršina.

Mario je, inače, u SAD-u, gdje je živio sedam godina, diplomirao biznis menadžment.

Zanimljivo je da je Mario završio u Americi zahvaljujući - golfu. Naime, on je svojedobno bio hrvatski državni prvak te je dobio američku stipendiju upravo zbog bavljenja tim sportom. No, sada ga igra samo rekreativno, neke druge stvari, poput ugostiteljstva, su danas u njegovom fokusu. U SAD-u je bio generalni menadžer za jednu ugostiteljsku tvrtku. Za njih je, između ostalog, osmišljavao menije, što je sada primijenio i na Puntiželi, gdje je ovo ljeto neplanirano postao glavni kuhar. "Za dobre hamburgere nije potrebna kuharska diploma, već oko za detalj. Svako jelo koje izađe iz kuhinje mora biti takvo da ga i sam poželim pojesti", objašnjava Mario svoju kuharsku filozofiju.

Novi koncept

Razgovaramo s njim o problemima u hrvatskom ugostiteljstvu i koje su razlike u odnosu na SAD. Mario kaže da je osnovna razlika u odnosu prema gostima, čemu se kod nas ne posvećuje dovoljno pažnje. Njegov je posao bio upravo da prepoznaje što popraviti u cjelokupnoj ponudi, gdje se i u čemu najviše griješi. To primjenjuje i na Puntiželi. "Vidi se da ljudi prihvaćaju te promjene, napredak je itekako opipljiv", kaže Mario. Tajanstven je kad ga pitamo za planove zimi, hoće li ostati u Puli. "Imam planova koji nisu vezani za ugostiteljstvo, ali oni su dugoročni. Zimi ćemo Manuel i ja raditi na ugostiteljskom konceptu koji će u Hrvatskoj tek postati aktualan, pokušat ćemo biti ispred svih. Taj projekt zamišljamo ostvariti u Puli", najavljuje Mario.

Za kraj smo pustili quesadillu, tortilju koja se topi u ustima. Punjena je piletinom, pancetom, slatkim lukom te sirom kao bazom. "Nitko je ne služi na način kako mi to činimo. Dosadilo ju je ljudima jesti uvijek na isti način, zato je ova naša jako popularna", ističe Mario. Mi smo se uvjerili i zašto je tomu tako. "Trudimo se da sve namirnice koje koristimo budu vrlo kvalitetne, da robu nabavljamo od lokalnih proizvođača. To je osnova za kvalitetno jelo", zaključuje Mario. (Bojan ŽIŽOVIĆ, snimio Danilo MEMEDOVIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter