(Ivo RAVLIĆ / Cropix)
U gospodarskom kaosu nastalom pandemijom koronavirusa čini se da bi najbolje mogla proći prehrambena industrija, posebno ribarstvo i prerada ribe, koja zadovoljava naše potrebe i velik dio proizvodnje izvozi
Kriza koja je zahvatila naše gospodarstvo nakon pojave pandemije koronavirusa snažno će pogoditi i sektor ribarstva, pupčano vezanog za turizam, ugostiteljstvo i izvoz. Prema riječima Zorana Radana, poslovnog tajnika Udruženja ribarstva Hrvatske gospodarske komore, djelatnosti ovoga sektora dobiti će potpore države i Europske unije, ali su te pomoći kratkog daha, pa sve ovisi koliko će trajati restrikcije. A da li će se i kada oporaviti na krize osjetljivi turizam i ugostiteljstvo za sada se nitko ne usudi prognozirati.
Prema onome što smo saznali na terenu, za sada je najteže školjkarima, čiji proizvodi gotovo u potpunosti završavaju u restoranima.
- Po svemu sudeći, 2020. je za nas izgubljena godina pa se već pripremamo za iduću koja će možda biti bolja. Sada nasađujemo nove školjke u uzgajalištu, ali će trebati proživjeti do iduće sezone, a to je dugih 14 mjeseci. Za iduća tri mjeseca možemo koristiti pomoć od četiri tisuće kuna po radniku, ali je ta mjera kratkog daha jer valja financirati proizvodnju koja ima dug ciklus, kaže Emil Sošić, vlasnik tvrtke Irida, koja uzgaja školjke u Limskom kanalu.
Egzistencija za 3.000 ljudi
Nešto je bolje stanje u ribarstvu koje je nakon početne krize i zatvaranja granica dijelom obnovilo prodajne kanale. Bijela, kočarska riba opet se, iako u puno manjim količinama, počela izvoziti u Italiju, a otvaraju se i ribarnice. U Istri je u godinama krize tvornice za proizvodnju ribljih konzervi Mirna smanjen broj brodova plivarica za ulov srdela, a cijela je tradicionalna djelatnost, koja je obilježavala povijest i identitet Istre, svedena na minimum. Nekad je samo Mirna imala flotu od 34 plivarice, od kojih ih je 16 bilo u Rovinju. Zahvaljujući upornosti poznate ribarske obitelji Venier, Rovinj sada ima tek dva plivaričara, sjeverni centar ove djelatnosti Novigrad se ugasio, a cijela Istra ima tek deset plivarica. Preostali, kočarski i mali obalni ribolov se nakon početne krize, usprkos silnim poteškoćama i zakonskim ograničenjima, uspijeva održati na površini.
- Naša županija ima najviše povlastica za ribolov na Jadranu, pa od ulova, uzgoja i distribucije ribe u Istri izravno živi oko 3.000 ljudi. Što se tiče plivaričara, njihov je plasman osiguran. Srdele i dalje otkupljuju prerađivači ribe i uzgajivači tuna. Otkupna cijena srdele se usprkos porastu troškova repromaterijala i nafte već dugo nekoliko decenija kreće oko tri kune. Bolje se cijene, pogotovo za inćune, postižu u izvozu za Italiju. Što se tiče bijele ribe, za ovu smo godinu vjerojatno izgubili ugostiteljstvo i turizam, ali hvatamo konce u izvozu, u koji plasiramo i do 80 posto ulovljen ribe. Iako su, zbog poremećaja na tržištu cijene ribe pale, mislim da ribolov, uzgoj i prerada ribe zbog potražnje iz Italije, čiji stanovnici i Portugalci imaju najveću potrošnju ribe po stanovniku na Mediteranu, a mi najmanju, imaju više šansi za oporavak, nego primjerice proizvodnja vina i ulja, koji su više vezani za ugostiteljstvo i turizam, kaže Robert Momić, predsjednik Obrtničke komore i Ceha ribara Istarske županije.
Prodaja ribe s broda
Napominje da ribare očekuju ili se najavljuju i poticaji Ministarstva poljoprivrede i Europske komisije. Uz to, mjerama Uprave za ribarstvo mali ribari, koji su do sada sa broda mogli prodati pet kilograma ribe, sada uz fiskalizirane račune, sa PDV-om od 13 posto, mogu prodavati cjelokupan ulov.
Iznenadnom krizom pogođena je i snažno izvozno orijentirana marikultura. U ovoj su branši došlo je do zatvaranja distribucijskog kanala prema restoranima i hotelima koji čine značajan dio potražnje. Došlo je i do niza logističkih problema u plasmanu uzgojene ribe, posebno u izvozu. Na to su se nadovezale i poteškoće u nabavi hrane za uzgoj ribe, sirovina i repromaterijala.
- Marikultura je snažno pogođena, ali svi pokušavamo čim bolje proći kroz ovu krizu, nastojeći pri tome zadržati punu zaposlenost i pripremiti se za razdoblje nakon krize i povrat prijašnjih pozicija. Pri tome svaka mjera pomoći puno znači. Nadamo se i vjerujemo da će se ova situacija postupno, ali i relativno brzo poboljšavati. Pri tome tražimo i alternativne kanale za prodaju, kao i mogućnosti različitih pakiranja ribe, koja će u ovakvoj situaciji za potrošače biti prihvatljivija. U svakom slučaju, kod nekih pakiranih proizvoda evidentno je da nije takav negativan utjecaj korona krize kao na primjer kod svježe neočišćene ribe, kaže Goran Markulin, direktor Cromarisa i predsjednik Grupacije akvakulture pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.
Potencijali marikulture
Naša najveća tvrtka u djelatnosti marikulture Cromaris, koja posluje u sustavu rovinjske Adris grupe, sa brojnim uzgajalištima, od kojih su dva u Istri, u Budavi i Limskom kanalu, ima više od 500 zaposlenih, ostvaruje više od 80 posto prodaje na izvoznim tržištima i sedmi je po veličini proizvođač plemenite mediteranske ribe u svijetu. Markulin kaže da u tvrtki uvjereni da se kroz nekoliko mjeseci mogu vratiti na put rasta. U tome će im pomoći otvaranje teretne trajektne linije Zadar – Ancona, preko koje će plasirati plemenitu ribu u Italiju, gdje imaju uhodanu vlastitu tvrtku za distribuciju svojih proizvoda. Cromaris je u deset godina narastao s proizvodnje od tisuću na deset tisuća ton, a zahvaljujući investicijskom potencijalu Adrisa i dalje će rasti
- Vlada je poduzela niz mjera pomoći poduzetnicima na čije je poslovanje jako utjecala pandemija koronavirusa, pa tako i na tvrtke u marikulturi. Dio mjera pomoći na kojima se radi vezan je i uz fondove Europske unije, konkretno u marikulturi uz Fond za pomorstvo i ribarstvo (EMFF). Mjere vezane uz europski fond još su u razdoblju definiranja i moguće ih je očekivati tek u narednom razdoblju. Teško je ovom trenutku predvidjeti koliko će iznositi potpore. Također je sada teško generalno ocijeniti koliki je utjecaj pandemije na poslovanje pojedinih tvrtki u našoj branši. Nadamo se, ako kriza ne potraje predugo, da ne bi trebalo doći do značajnijeg smanjenja broja zaposlenih, ističe Markulin.
Strateški proizvod
Inače, u marikulturi, za čiji razvoj naša zemlja sa dugom i razvedenom obalom te položajem blizu najvećih tržišta plemenite ribe i školjaka u prednosti, u Hrvatskoj je zaposleno oko 1.500 djelatnika, a u ukupnoj akvakulturi, sa kontinentalnim slatkovodnim uzgojem ribe dostiže 2.200 zaposlenih. Uz to uz akvakulturu je vezano niz drugih popratnih djelatnosti. Značajan dio zaposlenih dolazi sa ruralnih područja i otoka, pa marikultura pruža rijetku mogućnost cjelogodišnjeg zaposlenja u tim sredinama, što je dodatna kvaliteta ove industrije.
Za sada se dobro drži prerada ribe, posebno u proizvodnji ribljih konzervi. Predsjednik Grupacije preradu ribe Hrvatske gospodarske i direktor Sardine iz Postira Mislav Bezmalinović kaže da ova industrija, koja svoj proizvode najviše prodaje u trgovačkim centrima i u izvozu, ima gotovo isto narudžbi kao i u vremenu prije krize. Riblja konzerva je ne samo delicija već zbog svoje trajnosti i strateški prehrambeni proizvod u kriznim vremenima.
- U Sardini imamo problema sa uvozom ambalaže iz Italije. Uz to, zbog zaštite radnika morali smo poduzeti još strože sanitarne uvjete u proizvodnji, od dodatnog opremanje radnika maskama i vizirima do povećanja razmaka na proizvodnim trakama, pa se manje proizvodi. Uz to, počeo se pojavljivati nedostatak srdele jer su mnogi brodovi obustavili ulov do kraja svibnja budući da su dobili poticaje Europske unije. Glavno je da nisu prekinuti kanali distribucije, pa se nadamo da će se naša djelatnost brzo oporaviti“, kaže Mislav Bezmalinović. U grupaciji saznajemo da je rovinjska Mirna, čije su nove proizvodne linije najnovije riječ tehnologije konzerviranja ribe još povećala proizvodnju.
Lovostaj ugrožava preradu ribe
S novim okolnostima bori se i tvrtke Arbacommerce čiji su proizvodni pogoni u Labinu i u punoj sezoni ima 90 zaposlenih, a bavi se preradom sitne plave ribe, uglavnom srdele i inćuna. Njihovi su proizvodi različite varijante smrznute srdele i inćuna, inćun posoljeni očišćeni te marinirani kao polugotovi proizvodi te fileti slanog i mariniranog inćuna u ulju kao gotovi proizvod.
- Ova nas je pandemija zatekla na završetku još jednog investicijskog projekta u kojem nabavljamo novu opremu za proizvodnju i na početku kampanje s inćunima čija je sezona od ožujka do rujna i od njega radimo naš ekonomski najisplativiji proizvod inćun posoljeni očišćeni. Izvozimo oko 80 posto proizvoda, a naša dva glavna ino tržišta su Španjolska i Italija. Ozbiljnost situacije sa koronavirusom u te dvije države nam je stvorila probleme i prije nego je virus ušao u Hrvatsku. Kupci su bili operativni, ali su zbog neizvjesnosti i smanjenih, pa i zatvorenih pogona prihvaćali manje ribe. Tu je i dodatni problem s prijevozom koji se teže pronalazi, a neki prijevoznici su digli cijene i do 40 posto, kaže direktor ove tvrtke Nikica Paunović.
Trenutno Arbacommerce opskrbljuje trgovačke kuće i distributere. Obično u ovom periodu znatno povećaju proizvodnju jer se kalendarski ulazi u turističku sezonu, ali narudžbi gotovo da nema. - Nabava sirovine je dosad tekla redovno, ali je mjera države da zaštiti ribare od virusa tako da im da naknadu ako zaustave ribolov u travnju, uz već postojeći lovostaj u svibnju, dovela riboprerađivače, pa tako i nas, u nezavidan položaj. Na neki nam je način uskraćena sirovina. Pitanje je hoćemo li biti u mogućnosti nabaviti dostatnu količinu sirovine i hoće li ona, budući da zbog kvalitete naših proizvoda prerađujemo svježe ulovljenu ribu, imati potrebnu kvalitetu, ističe Paunović.
Prilike za ulov i preradu
Zbog svih ovih poteškoća i promjena rasporeda radnika tvrtka je smanjila proizvodnju, pa je Arbacommerce stekao uvjete za naknada Hrvatskog zavoda za zapošljavanje radi očuvanja radnih mjesta. Banka im je odobrila moratorij od 6.mjeseci za dugoročni kredit, pa su uspjeli održati likvidnost.
- Zaključno, imamo velike probleme, ali uz nekoliko stabilnih većih kupaca i naše vrijedne radnike, nadamo se izgurati ovu krizu najbezbolnije što možemo u cilju osiguranja plaća radnika i opstanka na tržištu, a velika prepreka našim nastojanjima je nametnuta borba za sirovinu uslijed, ne jednog, nego dva mjeseca lovostaja, zaključuje Paunović.
U gospodarskom kaosu nastalom pandemijom koronavirusa čini se da bi najbolje mogla proći prehrambena industrija, posebno ribarstvo i prerada ribe, koja zadovoljava naše potrebe i velik dio proizvodnje izvozi. Da je država, koja je od postanka najmanje brinula o gospodarstvu, forsirala proizvodnju hrane, Hrvatska je mogla biti samodostatna i izvoznik prehrambenih proizvoda, koji se u ovakvim krizama pokazuju strateškima. Za zaokret treba barem nekoliko godina i puno financijskih sredstava, kojih neće biti jer će se država zadužiti, a banke su u rukama stranog kapitala, koji se seli tamo gdje se može brzo oploditi.
Set pomoći za ribarstvo
Prema najavama iz Uprave ribarstva Ministarstva poljoprivrede Europska komisija je donijela Privremeni okvir za mjere državne potpore u svrhu podrške ribarstvu u aktualnoj krizi uzrokovane pandemijom koronavirusa. Njime se omogućuje dodjela privremene pomoći gospodarskim subjektima pogođenim krizom. Korisnici mogu biti ribari, uzgajivači ribe, prerađivači proizvoda ribarstva, a maksimalan iznos potpore biti će 120 tisuća eura po jednom poduzetniku, neovisno da li se radi o tvrtki ili obrtu. Europska komisija je objavila i prijedlog izmjena uredbe o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo.
Uz to, Ministarstvo poljoprivrede je osiguralo daljnjih 30. milijuna kuna potpore u ovom sektoru. Direktne potpora iznosi 4.000 kuna po zaposlenom djelatniku. Iznimno za zaposlene djelatnike kod korisnika koji obavlja mali priobalni ribolov potpora iznosi 6.000 kuna. Uvjeti za ostvarivanje ove potpore su da je korisnik na kraju prošle godine bio solventan i da ima pad prihoda u razdoblju od početka godine do kraja travnja te da nije otpuštao više od 20 posto zaposlenih.
Kako bi se čim prije pomoglo ribarskom sektoru u ovoj krizi, Ministarstvo poljoprivrede je proglasilo plaćene privremene obustave ribolova plivaricama od osmog travnja do prvog svibnja, kada nastupa redovni jednomjesečni lovostaj na inćune, a kočama od 15. travnja do 16. svibnja. U Istri su samo neki brodovi iskoristili ovu pogodnost, a na Kvarneru i u Dalmaciji je vezano puno više brodova.