Zenicu je zamijenio Istrom, a u Pulu se zaljubio dolazeći na okupljanje bajkera. "Kada sam došao u Pulu, bila je to ljubav na prvi pogled"
"Bila je to ljubav na prvi pogled što se grada tiče", priča nam Zoran Prokić koji je Zenicu zamijenio Istrom, a u Pulu se zaljubio dolazeći na okupljanje bajkera. Ti isti bajkeri pomogli su mu oko preseljenja i prilagodbe u Puli te je ostao njihov vjerni član.
U Puli je pozitivna energija
- Nije bila laka odluka promijeniti grad. Moji životni uvjeti bili su relativno dobri, ali nedostajalo mi je pozitivne životne energije koju su ljudi u Bosni izgubili, kaže nam iskreno ovaj tattoo majstor.
U Bosni ga ljute podjele među ljudima s čime se više nije mogao nositi. Ima toga svugdje, kaže, ali u Istri, gdje je našao dom, to se ne ističe i zato s guštom tetovira i zabavlja ljude svojim simpatičnim naglaskom i stavom.
S njim je u Pulu došla supruga, a ovdje su dobili kćer za koju s osmjehom na licu kaže da je Puležanka. "Stvarno smo se ovdje odlično uklopili, Pula je postala naš dom".
Zoran je počeo tetovirati prije petnaestak godina.
- Tetoviranje je umjetnost koja se prenosi s majstora na majstora, govori nam. Klijenata ima raznih, svega se čovjek nasluša i sve vidi. Tetoviranje je umjetnost koju čovjek prenosi na sebe.
- Znate vi tko je bula? To su, znate, one žene muslimanke, koje imaju pokriveno cijelo lice, pojašnjava nam Zole, kako ga prijatelji od milja zovu. Dakle, to su žene islamske vjeroispovijesti koje nose burku.
- Bulu sam tetovirao na čelu, ispod marame. Tetovaža je bila ime partnera, srce, pa njeno ime, daleko najneobičnija tetovaža koju sam radio. Međutim, ljudi imaju svakakvih zahtjeva. Ne gledam na niti jednu tetovažu kao nešto ludo, svatko ima svoj izbor, tetovaža je nešto individualno što tattoo majstor treba poštovati, kaže Zole i dodaje da kada je nešto neprimjereno pokuša sugerirati izmjene.
Dolaze roditelji s djecom
Trend tetoviranja je prilično aktualan, maloljetnici dolaze s roditeljima i to je odlično, zaključuje, kada su roditelji otvoreni prema tetoviranju, ali i kada imaju takav otvoreni odnos sa svojom djecom.
- Da je meni bilo takvih roditelja?! Ja sam se tetovirao s petnaest godina, na skrivećki, što ja kao tattoo majstor danas ne bih napravio, kaže nadalje i dodaje da ne tetovira osobe mlađe od sedamnaest godina.
Priča nam i kako je nakon nekog vremena boravka u Puli odlučio sam uložiti u svoj studio gdje nastoji dati sve od sebe što se tetoviranja tiče, iako primjećuje da po gradu ima svakakvih tetovaža. Ono što je njemu najbitnije jest da je dobro prihvaćen, a svaki rad koji napravi je reklama sama za sebe. Posao će dobro ići dok je dobrih tetovaža i pozitivne energije, zaključuje.
Pritom se osvrće i na bajkere koji, kaže, imaju razne tetovaže, ne samo motore. "Evo ja imam crtane filmove, pravila nema, ljudi svašta tetoviraju", rezimira naš razgovor Zoran.