Fetti je na izložbi "Fetti's brain farts II - pogled u Tattoo kulturu i više" predstavio svoj zadnji opus crteža koji je djelomično radio za vrijeme korone, u karanteni, a većina radova pokriva japanski odnosno orijentalni tattoo stil. Prema njegovim riječima to je studija orijentalnog, japanskog tatsumi tattoo stila
Aleksandar Mrkonja Fetti (Snimio Dejan Štifanić)
Poznati pulski tattoo majstor Aleksandar Mrkonja Fetti predstavio se izložbom u galeriji Hrvatskog društva interdisciplinarnih umjetnika (HUiU). Predstavio se izložbom crteža pod nazivom "Fetti's brain farts II - pogled u Tattoo kulturu i više" koja se može razgledati do 22. veljače.
Bila je to višestruko svečana prilika jer je Fettiju bio i rođendan pa je zato, kako je otvarajući izložbu rekla predsjednica HUiU-a Kristina Nefat, odlučio ne puštati glazbu kao što je bilo najavljeno. Ona je spomenula i da je otvaranje izložbe već ranije bilo planirano, ali je pomaknuto zbog korone. Kao što ime kaže, a i što je Kristina Nefat napomenula, ovo je druga Fettijeva izložba u ovom prostoru, a radovi su nastali za vrijeme lockdowna. Radi se o zadnjem opusu crteža koji je djelomično radio za vrijeme korone, u karanteni, dok mu je bio zabranjen rad u salonu, pa su se on i njegov mlađi kolega zabavljali crtajući.
- Dobar dio toga nudim klijentima kao motive za tetovaže i stvari koje koristim kada se odlučim raditi neke određene stilove, većina ovoga pokriva taj japanski odnosno orijentalni tattoo stil, tako da su i motivi većinom takvi. Ovo je studija tog orijentalnog, japanskog tatsumi tattoo stila, kaže Fetti, koji sada opet konstanto radi tijekom cijele godine.
- Osjetili smo u pandemiji da se posao malo smanjio, ali ove godine već ide malo bolje. Prve godine korone s tim zatvaranjima, regulativama i normama osjetilo se da ljudi nemaju novaca, budući da, primjećuje ironično Fetti, prodajemo stvar koja nikom u životu ne treba. Dosta naših starih klijenata se povuklo, ali su zato došli novi klinci. Njima se teško danas može nešto zabraniti pa kada nešto hoće, potrude se da to i dobiju, kaže.
No, zašto bi se netko poželio tetovirati?
- Stvar je u tome da ljudi na neki način pokušavaju biti posebni. Čim otkriju tjelesnu modifikaciju, radi li se o piercinzima, tetovažama (prvo manjim pa onda većim) ljudi se vole ukrašavati. Kao što vole u stanu imati lijepe slike po zidovima, tako vole imati slike i na sebi, objašnjava Fetti.
Ipak, postoji jedna razlika na koju mu skrećemo pažnju, a to je da se piercinge s tijela i slike iz stana može maknuti, a tetovaže s tijela baš i ne?
- Tetovaže nisu nužno permanentne, uzvraća Fetti, postoje laseri i metode s kojima se tetovaža može ukloniti. Kad se ljudi već odluče za taj korak, moj cilj je da napravimo priču oko toga što će tetovirati i svima damo do znanja da to traje cijeli život. S tim bi se trebalo prilagoditi toj osobi. Dosta ljudi tetovira stvari koje imaju za njih neko osobno značenje, kojim obilježavaju neki trenutak u životu, neku dragu osobu ili životinju. Ima ljudi koji si iz čistog hira nešto tetoviraju pa im za par godina to ili postane nevažno, pa onda to prekrivaju za što postoje razni načini i tehnike, objašnjava Fetti.
Ovog majstora tetoviranja vrlo je lako prepoznati na ulici, s tetovažama koje između ostalog prekrivaju dio njegovog lica i ruke, tako da ljudi različito reagiraju kada ga vide.
- Bilo je svakakvih iskustava. Neki ljudi koji dođu u Pulu pa nisu nikad bili u kontaktu sa mnom, nisu me nikad vidjeli niti doživjeli, znaju zakolutati očima i u prolazu reći svašta, ali meni je to sasvim normalno. Većina ljudi koji me upoznaju i koji me vide svaki dan znaju da se ponašam normalno, nisam neugodan lik i pozdravljam sve koje sretnem. Ukoliko dođe do bilo kakvih razgovora razoružam ih brzo. Drago mi je kada mi ljudi pristupe i pitaju o tetoviranju jer sve više znaju što su tetovaže. Danas je to prezentno i na televiziji, i u svim mogućim medijima pa to više niti nekoj nonici na markatu nije totalno nepoznata stvar. Tako da što više vremena prolazi, tetoviranje je sve normalnije. Uz to, nisam jedini u ovom gradu koji je malo jače tetoviran, svi nonići imaju unuke pa ako im djeca nisu istetovirana, tetovirani su im unuci tako da ljudi znaju što je to, zaključuje Fetti.