Tijekom 2. i 3. travnja 1901. u brod je prodrlo more, a brodske crpke sve su slabije radile. Kako je Trojednica prevozila drvenu građu, postojala je opasnost da bi bio prijetnja za okolne parobrode, pa ga je posada odlučila potopiti. Kapetan i posada polili su brod katranom i naftom te ga zapalili

Najljepše stranice povijesti jedrenjaka hrvatskih gradova i njihovih kapetana vjerojatno su nastale od početka 19. st. kada su se jedrenjaci s otoka Lošinja, te nešto kasnije i grada Rijeke, otisnuli i izvan Sredozemnog mora, na putovanja preko Atlantika i oko svijeta. Tek nakon uspjeha kapetana Ivana Visina, koji je s riječkim jedrenjakom Splendido prvi put, pod austrijskom zastavom, oplovio cijeli svijet (1852.-1859.), počela je ubrzana gradnja jedrenjaka duge plovidbe.

Splendido oplovio svijet

Visin je krenuo na put iz Antwerpena za Valparaiso u Čileu 11. veljače 1852. godine. Put ga je vodio preko Cape Horna, krajnjeg rta Južne Amerike. Pomorci koji bi oplovili rt iz Atlantika u Pacifik dobili bi počasni naziv Albatros. Cape Horn je opasan za plovidbu jer se na tome mjestu spajaju struje dvaju oceana. Visin ga je uspješno preplovio da bi u Valparaiso stigao 14. studenog 1852. Iz Čilea put ga je vodio prema San Franciscu, a zatim preko Tihog oceana prema jugoistočnoj Aziji gdje ga je između Tajvana i filipinskog otoka Luzona zadesila velika oluja u kojoj je brod izgubio četiri glavna jedra. Prvi tajfun pogodio je Splendido 27. srpnja 1854., a drugi 9. kolovoza iste godine. Nakon odlaska s filipinskog otočja, Splendido se uputio prema Kini. Tijekom 1853. godine, Visin je uspješno odbio napade četiri gusarske lađe, a kasnije je zbog toga od austrijskih vlasti tražio da mu se dodijeli počasna crvena zastava. Nakon nekoliko godina plovidbe između Filipina, Indonezije i Australije, brik je Splendido, tijekom jeseni 1858. stigao u Hongkong i Shanghai. Odlučio se vratiti u domovinu 8. veljače 1859. Krenuo je preko Indijskog oceana prema Rtu dobre nade, da bi sredinom travnja 1859. oplovio rt i ušao u Atlantski ocean. Nakon dugih sedam godina, u ljeto 1859. brik Splendido pod zapovjedništvom kapetana Ivana Visina stigao u Trst.

Jedrenjaci pronose hrvatsko ime

Iako je od 1833. do 1869. godine u Rijeci, Bakru, Kraljevici i Senju sagrađeno oko 560 brodova, od čega dobar dio jedrenjaka, niti jedan nije sačuvan. Postoje samo na slikama. Jedan takav jedrenjak svojom ljepotom privlači pozornost: bark Trojednica, čije je ime skraćenica od Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Jedrenjak s tri jarbola sagrađen je 1873. godine u Kraljevici kod brodograditelja Vatroslava Arčanina po narudžbi brodovlasnika Vjenceslava Turkovića. Trojednica je imala 479 registarskih tona, s 41,58 metara duljine, 8,62 metra širine i 5,58 visine trupa. Bio je jedan od najpoznatijih senjskih barkova sve do 1877. godine, kada je Senjsko brodarsko društvo ukinuto. Brodovlasnici jedrenjaka zadnjih dvadesetak godina 19. st., poglavito građenih na kvarnersko-primorskim škverovima, nazivali su svoje brodove hrvatskim imenima. Tako je Hrvatsko brodarsko društvo u Bakru naručilo gradnju triju velikih jedrenjaka kod brodograditelja Mate Matrljana, a to su bili Hrvat, Bakran i Ban Mažuranić.

Kada je 1867. godine osnovano Senjsko brodarsko društvo, ono se zalagalo za jačanje hrvatskog utjecaja najedrenjacima i parobrodima. Najviše jedrenjaka duge plovidbe građeno je od 1833. do 1869. godine, ukupno u Rijeci, Bakru i Kraljevici 582 broda, s ukupno 229.621 tonu. Bark Trojednica bio je jedan od šest velikih jedrenjaka koji su građeni kod brodograditelja Vatroslava Arčanina u Kraljevici. To su bili jedrenjaci Grad Karlovac, Grad Zagreb, Josip Juraj Strossmayer, Tri sina, Tri brata i Trojednica.

Poduzetnik i brodovlasnik Vjenceslav Turković

Vjenceslav Turković (1826. - 1902.) bio je, današnjim jezikom rečeno, sposoban poduzetnik.

Za vrijeme revolucionarnih događanja 1848. godine dao se u biznis drvom. Ovaj rođeni Kraljevičanin je u drugoj polovini 19. st. bio suvlasnik najjače tvrtke za trgovinu kvalitetnim slavonskim hrastom. Turkovići iz Kraljevice sele u Karlovac, jak trgovački grad. Turković se vratio u Primorje nakon što se obogatio trgovanjem drvom, kupuje udio u brodogradilište koje dobiva novi zamah 1867. godine. Prvi brod tada sagrađen i porinut u more 1869. godine bio je bark "Grad Karlovac" (dužine 43 metra, 674 tona). U pismu gradskom zastupstvu Karlovca Turković je naveo: "Smatram svojom domorodnom dužnosti, da novosagrađeni brod nazovem imenom slavnoga grada Karlovca, koji riedkim primjerom pravoga i nepomućenoga rodoljublja kao i čeličnom postojanošću brani domaće historičko pravo. Uzdajući se u domoljubnu pripravnost slavnog gradskog zastupstva, očekujem da će gradsko zastupstvo dozvoliti da se tom brodu nadjene ime Grad Karlovac". Drugi jedrenjak porinut je u more pod imenom "Josip Juraj Strossmayer", jer je Turković bio u srdačnim odnosima s utjecajnim đakovačkim biskupom. Usto, i biskup Strossmayer je do ogromnih sredstava za svoje kulturne i karitativne poduhvate dolazio prodajući hrastovinu iz crkvenih šuma. Turković je odustao od brodogradnje 1875., da bi 1882. godine kupio veliki posjed Kutjevo i posvetio se poljoprivredi, uz sinove Petra i Milana. Prvi zapovjednik Trojednice bio je Eduard Giusti, zatim tijekom šest godina Stefano Gudacz, pa Felice Stangher. Njega je naslijedio Bonaventura Urpany, koji je Trojednicom zapovijedao do 1894. Do kraja svoje plovidbe Trojednicom su zapovijedali Bakranin Žiga Kopajtić, Srećko Stangher, kratko vrijeme Bakranin Frane Marochini, a kao posljednji spominje se Dmitar Tomanović. Kapetan Dmitar (Mitra) Tomanović rodio se 1840. godine u Lepetanima u Boki Kotorskoj. Zapovijedao je Trojednicom od 1892. do 1901. godine. Početkom travnja 1901. veliki se jedrenjak, nekad Senjskoga brodarskog društva, oštetio nakon dugotrajnog nevremena. Osobito je stradalo kormilo na putovanju iz Floride za luku Cette u Francuskoj. Tijekom 2. i 3. travnja u brod je prodrlo more, a brodske crpke sve su slabije radile. Kako je Trojednica prevozila drvenu građu, postojala je opasnost da bi bio prijetnja za okolne parobrode, pa ga je posada odlučila potopiti. Kapetan i posada polili su brod katranom i naftom te ga zapalili.

Jedrenjak Tri sina, ponos Kraljevice

Među najuglednijim kraljevičkim brodovlasnicima sedamdesetih godina prošlog stoljeća treba svakako istaknuti Vjenceslava Turkovića. Rođen u Kraljevici već se rano posvetio trgovini i u Karlovcu osnovao uglednu tvrtku, no svoj kraj Turković nije zapustio. Koncem šezdesetih godina obnavlja zapušteno brodogradilište u Kraljevici, kao narodnjak zastupa u teškim prvim danima nagodbe u hrvatskom Saboru kotar Crikvenicu, a u Kraljevici bio je poznat kao mecena. Na obnovljenom brodogradilištu sagrađeno je od 1869. do 1875. šest jedrenjaka duge plovidbe, i to barkovi Grad Karlovac, Josip Juraj Strossmayer i Kraljevica, brik škuner Tri brata te barkovi Trojednica i Tri sina, u kojima je najveći udio imao Vjenceslav Turković. Pronoseći svim morima svijeta hrvatsko ime i hrvatske boje kraljevički su se jedrenjaci duge plovidbe isticali linijom i formom sposobnošću jedrenja i plovidbe, pa su dugi niz godina zadržali važnije relacije i tada poznatim svjetskim plovidbenim pravcima naših jedrenjaka. Između Turkovićevih jedrenjaka još je i danas kod naših pomoraca svijetao spomen na bark Tri sina, koji je plovio morima pune 23 godine, dok nije u danima naglih depresija bio 1898. prodan u Italiju. Bark Tri sina, nazvan tako po Turkovićevim sinovima Petru Dragutinu, Milanu i Ivanu, sagradio je kraljevički proto Arčanin 1875. a upisan je u upisniku duge plovidbe riječkog Governo maritimo koncem lipnja 1875. Bio je to veći jedrenjak sa 839 registarskih tona i dimenzijama od 52.14 m dužine, 9.84 m širine i 6,51 m visine. Nakon obnove i pregradnje 1892. imao je 806.09 BRT i 719.96 NRT te 52.02 m dužine, 9.72 m širine i 6,49 m visine. Od spuštanja u more jedinim mu je vlasnikom bio Vjenceslav Turković sve do 1839., kada se po smrti svoje supruge povukao iz javnog života i ustupio posao sinu Milanu. Prvim zapovjednikom barka Tri sina bio je punih šest godina Austrijanac kap. Henrih Pauer, rodom iz Mottlinga kod Beča, koji je živio u Rijeci. Iza njega bio mu je tri godine zapovjednikom kap. Juraj Crnković iz Brod Moravica, pa kratko vrijeme kap. Anton Antić iz Bakra, dvije godine kap. Anton Rošić iz Škrljeva, a kap. Anton Vučić iz Kraljevice sedam godina. Nakon Vučića tri godine bio mu je zapovjednikom kap. Vinko Tomašić iz Voloskog, dok mu je posljednjim zapovjednikom godinu dana bio kap. Mandekić iz Kraljevice... U dvadeset i tri godine plovidbe svim morima svijeta bark Tri sina pretrpio je mali broj havarija, pa ga možemo smatrati jednim od najsretnijih naših jedrenjaka duge plovidbe... U ožujku 1897. plovi iz Rijeke u Philippeville, sa soli iz Cagliari u Wyborg, pa povratak u Toulon, odakle ide na posljednje putovanje u Marseille, kamo je doplovio 18. siječnja 1898. godine. Tu je 27. siječnja potpisan kupoprodajni ugovor između Turkovićeva predstavnika i kupca Talijana.

A kap. Mandekiću, njegovu posljednjem zapovjedniku, preostalo je samo da pomiluje rudo kormila. Bio je to posljednji oproštaj s dragim starim brodom, ponosom Kraljevice. (Članak iz časopisa POMORSTVO, 1958., Radojica F. Barbalić)

Povezane vijesti

• Jedrenjak "Kraljica mora" u posjetu Poreču
• Prekrasan brod izgrađen je 2010. u Egiptu: REPLIKA STAROG JEDRENJAKA U PULSKOJ LUCI
• U UTORAK U TISKANOM: Priča o prekrasnom starom jedrenjaku koji je usidren u Puli. Saznajemo kakve veze taj brod ima sa čuvenim upaljačima marke Bic