Jednom kada si podigneš letvicu visoko, tada se otvaraju i neke nove ideje. Stremiš uvijek više, uvijek bolje, uvijek brže. Jer čovjek dok ne proba i ne zna što sve može. Blokade su samo u glavi. Kada ih se ukloni, tada granica nema, kaže Slovenac Silvo Karo

Kažu da u životu treba posaditi drvo, osigurati potomstvo i napisati knjigu. Drvo sam posadio, potomstvo osigurao, knjigu napisao. E pa ja sam sada ispunio životnu misiju, rekao je za nedavna gostovanja u Puli tijekom prezentacije svoje knjige Alpinist Slovenac Silvo Karo, jedno od najznačajnijih svjetskih alpinističkih imena posljednjih desetljeća. Pred prepunim Dnevnim boravkom Društvenog centra Rojc, Karo je publici približio život alpinista i sportskih penjača koji i sam intenzivno živi već puna četiri desetljeća. A iako je zagazio u šezdesete godine života, ne misli stati. Štoviše, iduće godine u ožujku planira ponovni odlazak u Patagoniju, Karov drugi dom.

Alpinizam je opasan

Kako je rekao, u sport je ušao slučajno, tijekom služenja vojske u JNA, iako je u planine prvi puta otišao sa 16 godina, kada ih je na Triglav odveo svećenik, a alpinističkoj se sekciji pridružio 1977. godine. No u vojsci je svaki sportaš imao slobodna poslijepodneva i vikende što je bio i njemu dovoljan poticaj da im se pridruži. U početku je krenuo s trčanjem s prijateljem iz Maribora te je i kasnije tijekom godina često s njim trenirao. Potom je kao mladi vojnik otišao i u alpiniste. Kako je rekao, svi znaju da je u alpinizmu opasno, a on je i nakon mnogo godina iskustva shvatio da je - baš tako! No, nogu je slomio dok je u vojsci igrao – nogomet!

Nakon vojske od 1983. pridružio se alpinističkoj školi i to je bio početak jedne ljubavi koja traje već pune četiri dekade koliko je u vrhunskom alpinizmu. Predanost, smjelost, revnost i iskreno prijateljstvo rodila su tri mušketira - Franza Kneza, Janeza Jeglića i samog Karu. Velike stijene Fitz Roya, Cerro Torre, Torre Eggera, Bhagirathija obilježile su njegovu alpinističku karijeru, kao i najteže „8a“ vertikalne stijene koje je ispenjao u sportskom penjanju. Od 80-ih do 2000. ispenjao je tako više stotina smjerova. Jedna od prekretnica bila je 1983. kada je Karo prvi puta otišao u Patagoniju, kako sam kaže, jednu od najljepših planina na svijetu višu od 3.000 metara. Tamo se vraćao nekoliko puta, a u planu je još jedna ekspedicija 2019. godine.

- Non-stop sam u akciji i to unatoč godinama, jer ako se zapustiš teže se vratiti u formu, kaže vedri Karo, a na upit ima li kakvih zdravstvenih tegoba kaže da mu u planinama nije ništa, samo kad je „dole“ onda pokupi svašta.

- U planinama znaš da se moraš zaštititi, pogotovo glavu, ali kada se spustim s planine onda se tek razbolim. No, u planinama je drugi problem, opasnosti koje vrebaju su stalno prisutne. A tijekom moje penjačke karijere bilo je toga koliko hoćeš. Događale su se stvari za koje i ne znaš kako im pobjeći. Puno puta smo bili blizu opasnost. Recimo prođemo, a onda iza nas krene lavina. Ili kada smo prošli, a iza nas se odvali veliki komad stijene … To su sve situacije koje, da smo bili sporiji, danas

Povezane vijesti

• Odroni, klizišta i padajuće kamenje, uz topljenje snijega i leda SVE OPASNIJI ZA ALPINISTE
• Sestre Darija i Iris iz Rijeke prije deset godina uspele su se na Mount Everest
• STIPE BOŽIĆ: Materijalna dobra nisu ono što vodi svijet naprijed, nego ljudski duh