Evo, instalacija u Titovom parku je po meni bila pun pogodak, no pulske su vlasti to posve krivo interpretirale. Znači, nešto što je trebalo biti totalno antifašističkog karaktera, vladajući su komentirali kao nekakvo fašističko narušavanje spomenika. Potom je 50-tak portala prenijelo vijest da su u Puli ustaše. Umjetnost treba biti na ulici, treba biti slobodna i ne smije biti institucionalizirana. Jer kada se to dogodi, gubi se duh stvaranja

Albert Camus, Alfred Hitchcock, Fidel Castro, Edgar Allan Poe, partizanka Milja Marin "Kozarčanka", Ernest Heminway, Toma Bebić, Franz Kafka, Galileo Galilei, Nikola Tesla i niz drugih poznatih likova iz povijesti književnosti, filma, svjetski vođe i redatelji u svojoj glavi vizualizira i stavlja na papir u potpuno nadrealističkom izdanju pulski samouki ilustrator 27- godišnji Vedran Štimac.

Njegove portrete karakteriziraju detalji i maštovit prikaz obično društvenih motiva unutar lica umjetnika ili drugih povijesnih ličnosti. Neuobičajen i nadrealan pristup portretima služi kao protuteža fotografskoj preciznosti serije ilustracija. Inače diplomirani ekonomist, trenutno na doktoratu u Ljubljani, ovaj svestrani mladi umjetnik na čije izvedbe teško tko možete ostati ravnodušan, kroz svoja "lica" savršeno kritizira svijet oko sebe, a time i priča vlastitu priču.

Propitkuje i provocira

Beskompromisan i lišen konformističkog konteksta, Vedran propitkuje, provocira i šalje jasnu poruku. Skrivenu, a istovremeno otvorenu i vidljivu. Mnogi su ga već snimili i angažirali. Radio je za Le Monde diplomatique, Krapinjon festival, Boombarstick festival, kazalište Dr. Inat, Motovun film festival. Bavi se i street artom, stvara murale, a autor je naslovnice knjige najnovijeg izdanja Mladinske knjige "12 hodočasnika" autora Gabriela García Márqueza. Strastveno čita i uživa u književnosti, poeziji, filmu, kazalištu. Još strastvenije vozi bicikl kojim iduće godine planira pedalirati do Južne Amerike. Može ga se čuti i u eteru Radio Rojca gdje svaku zadnju subotu u mjesecu s kolegom vodi emisiju o poeziji i prozi. "Sve to postaje inspiracija kada se najmanje nadaš", kaže Vedran i otkriva kako nastaje fascinantna galerija likova koja se može naći na majicama, torbama, plakatima.

- Teško mogu biti objektivna kada govorimo o tvojim ilustracijama, jer mislim da je odlična ta kompletna priča koju provociraš kroz njih. Kako nastaju likovi?

- Tako što kroz svaki lik koji me u određenom periodu obuzme, radim i pričam svoju priču. Za svaki portret treba mi nekih mjesec dana. Prvo se trebam upoznati s likom kojeg planiram ilustrirati, istražujem o njemu, čitam, skupljam informacije kako bi se sve kockice posložile i kako bi u konačnici dobio ono što sam zamislio. Zadnjih četiri godine nastali su različiti portreti i likovi koji su me u određenom trenutku života inspirirali, dotakli, na neki način utjecali na mene. Upravo se kroz kronologiju mojih portreta može iščitati moja osobna priča. Nastojim iz svake osobe izvući esenciju njegovog djelovanja, nebitno je li to vezano uz radnju u romanu ili prikazujem neke dijelove iz biografije. Sve to zajedno u svojoj glavi prerađujem i naposljetku interpretiram na neki svoj način.

- Kada si napravio zadnji portret?

- Radio sam portret za Mladinsku knjigu, naslovnicu na kojoj sam portretirao Márqueza. Da sam pročitao tu knjigu napravio bih ga i za svoju kolekciju jer je knjiga fantastična. Knjiga je izdana prije nepunih mjesec dana i bila je izložena na ljubljanskom sajmu knjiga. Drago mi je što uspijevam balansirati između svojih portreta i radova za druge. Kada radim za druge, tu sam malo nefleksibilan jer jednim dijelom nisam toliko tehnički potkovan za neke druge tehnike, a uvijek volim ostaviti svoj potpis. Ljudi koji su mi dali posao, u 99 posto slučajeva kažu da žele određeni motiv ali da ga napravim na svoj način i onda to radim s guštom, a krajnji rezultat je odličan. Bilo je slučajeva kada su me tražili da nešto konkretno nacrtam, no u takvim se situacijama ispraznim i to jednostavno nije to. Dosta ljudi već zna za te moje likove no ne radim portrete samo za prodaju iako se i od toga financiram. Imam web shop gdje se mogu vidjeti moje ilustracije na majicama, torbama. Dosta ljudi kupuje iz Amerike, a lani sam slao na Sjeverni pol majicu na kojoj je bio Galileo Galilei. Kontaktiraju me ljudi iz Kanade, Australije, a baš sam ovih dana slao majicu za Japan.

- Inspiracija?

- Definitivno ljubav prema književnosti, filmu. U određenom periodu čitam nešto ili pogledam film i kada to na mene ostavi dojam, već znam da ću nekoga raditi i crtati. Neke knjige koje sam želio nisam mogao prebaciti na papir i kvalitetno izvući priču, pa sam odustao. No i dalje te likove držim negdje po strani.

- Zašto su iščezle ilustracije u tiskanim medijima?

- Nažalost jako malo entuzijasta postoji koji se time i dalje bave, a to su uglavnom mediji na marginama društva. Evo recimo Le Monde diplomatique se vrlo koncizno bavio društvenom problematikom, no ostali su bez izvora financiranja i skroz su se ugasili. U mainstream medijima ilustracija ne postoji jer se to ne isplati. Ilustracije su zamijenili oglasni prostori koji se naplaćuju i od kojih mediji zarađuju, a tu su i reklame. Žao mi je zbog toga jer kroz ilustraciju možete mnogo bolje doživjeti neki tekst, ali i obrnuto.

- Primjećujem da osim jednog portreta "Partizanke" ne radiš ženske likove, ne zanimaju te žene u kontekstu ilustracije?

- Kroz portrete kritiziram društvo kojem i ja pripadam. Činjenica je da je društvo prilično defeminizirano i jednostavno žena i dalje nema priliku doći u neki prvi plan u sklopu javnog konteksta. Naravno da itekako ima žena koje me inspiriraju. Evo, trenutno u akvarelu radim seriju ženskih likova u narodno-oslobodilačkim borbama. Od španjolskog građanskog rata, do ratova u Afganistanu. Uzimam prepoznatljive slike ili fotografije i pokušavam ih retušitrati akrilom na neki svoj prepoznatljiv način. To je serija koja će izaći kroz godinu, dvije, no to trenutno držim sa strane. Muškarci su nažalost uvijek u prvom planu. Iskreno i ja sam podložan tome bez obzira koliko kritički na to gledam.

- Radiš i murale, što si u Puli napravio?

- Prošle sam godine izradio mural s likom njemačkog filozofa Herberta Marcusea u Krapini, a radio sam i u Umagu, Puli. Za mural mi treba dosta vremena i pripreme i trenutno uz sve obaveze koje imam, ne stižem i to. U Puli sam napravio mural na kupalištu Stoja gdje sam šest godina radio kao spasilac i emotivno sam vezan uz to mjesto. To je bio moj mali sanatorij za ispuštanje svih frustracija. Tamo sam plivao, crtao, družio se. Kupalište je derutno ali odiše tom nekom čarobnom notom. I danas odem tamo nedjeljom navečer kada nema nikog. Sjednem gledam more i bude mi lijepo. (Danijela BAŠIĆ-PALKOVIĆ)

Povezane vijesti

• Spoj street arta i neverbalnog kazališta
• OTVORENA IZLOŽBA VEDRANA ŠTIMCA "ROOM OF PORTRAITS"  Portretima u kritiku društva
• Učenike OŠ Vidikovac na povratku sa školskih praznika dočekao velebni 12-metarski mural. Autor nam otkriva priču iza ove umjetničke akcije