Zbog prirode posla jako reagiram na vizualni podražaj, a upravo ga zbog toga vjerojatno i radim, kaže uz smijeh. Vizualno mu je bitno. Pada na ambalažu, dobre reklame. "Na podsvjesno, poput reklame, reagiram svjesno. Ako je nešto lijepo, čak i knjige često znam suditi po koricama, hrabro priznaje. I sam kaže da je ponekad vizualna reakcija prejaka. Znači li to da je forma važnija od sadržaja. - Podjednako je važno, smatra Vjeran Juhas

S pulskim dizajnerom Vjeranom Juhasom i njegovim bratom ilustratorom Viborom trebali smo se naći oko Uskrsa kako bi razgovarali s kreativnom braćom o njihovom radu, Mrklom Mraku, čitaonici stripa u galeriji HUIU (Hrvatskom udruženju interdisciplinarnih umjetnika) čiji je Vjeran jedan od osnivača i koja je postala jedno od najživahnijih galerijskih prostora u gradu u kojem se izložbe plasiraju gotovo na mjesečnoj bazi. Prvo nije mogao Vjeran, potom ja, a nakon toga se nikako nismo mogli uloviti. Samo pola sata, molila sam.

Nikako nisu stizali od silnih poslova. Vibor nikada nije stigao, a s Vjeranom sam se konačno našla (iako smo oboje kasnili) čak sat vremena. Razgovarali smo u hodu, dok je skidao svoju izložbu polaroid fotografija i pripremao drugu koja se te večeri trebala otvoriti u HUIU.

Na policama njegovi polaroid aparati sa izložbe, na stolu gramofon gdje kao podlogu za ugodniji rad i razgovor stavlja vinil ploču Hiatus Kaiyote. Na njemu pomno njegovana brada sa stiliziranim lagano zavrnutim brkovima. Hipster? šalim se uz komentar da se godinama vode polemike o hipsterima, no da i sama ne zazirem od tog pojma već mislim da je mainstream prostituiran, i nemam problema kada me tako etiketiraju oni koji znaju što je to.

- Ne znam bi li sebe definirao kao hipstera jer nikada nisam gledao definiciju, ali me nije strah priznati ako su to stvari koje me zanimaju, pa me i obilježavaju. Ja ću to prihvatiti. To su stvari koje me zabavljaju, a eto ispada da je "hipsterska" košulja s motivima, egzotična hrana, vinyl, polaroid…

Vizualni podražaj

Slažemo se da je to njegovanje nekih strasti koje imaju dozu estetike, što je uostalom nekako i logično uz posao grafičkog dizajnera. Svoje znanje i brzinu stekao je u tvrtci K&K promocija iz Zagreba gdje je radio na nekim ozbiljnim poslovima i s ozbiljnim klijentima. Nije mu se sviđalo. Nakon tri godine vraća se u Pulu gdje otvara obrt za grafički i web dizajn "Mrkli Mrak". Studio pet godina uspješno surađuje s mnogim klijentima s područja Istre i Hrvatske. Uživa u kreativnom postupku no poslovni segment ga malo sputava. Nije mu se sviđalo (drugi put). Godine 2011. zatvara Studio Mrkli Mrak i započinje raditi u agenciji za PR i oglašavanje Alphera kao grafički i web dizajner. Godinu dana kasnije ponovno oživljava ime Mrkli Mrak u obliku udruge u sklopu koje se nada da će uspjeti ispoljiti svoju kreativnu stranu na svim područjima koja ga interesiraju, a to su grafički dizajn, fotografija, ilustracija. Sviđa mu se gdje je sada, piše na njegovoj web stranici.

- Zbog prirode posla jako reagiram na vizualni podražaj, a upravo ga zbog toga vjerojatno i radim, kaže uz smijeh. Vizualno mu je bitno. Pada na ambalažu, dobre reklame.

"Na podsvjesno, poput reklame, reagiram svjesno. Ako je nešto lijepo, čak i knjige često znam suditi po koricama, hrabro priznaje. I sam kaže da je ponekad vizualna reakcija prejaka. Znači li to da je forma važnija od sadržaja.

- Podjednako je važno. Kod dizajna, posebice produkt, kad ljudi naprave stvari one prekrasno izgledaju, no ako ne funkcioniraju onda je to poluproizvod. Ako je prekrasna fotelja neudobna, onda to nema ni smisla, kaže uz opasku da za svaku dobru stvar treba vremena. "Trenutno žalim za vremenom. Sve ga je manje. Došli smo u to neko vrijeme gdje se dizajn zbog kratkih vremenskih rokova ne promišlja na adekvatan način. Događa se da, nakon tjedan dana kada je gotov projekt i otisnut, ne stignem razmišljati i uviđam da bi bilo puno bolje da sam imao više vremena. Suze mi dođu kada u galeriji postavimo izložbu Hrvatskog dizajnerskog društva čiji su radovi rezultati pomnog promišljanja i rada mjesecima. Sve je prebrzo. Tehnološki napredak ne znamo koristiti. Ispada da smo si s time otežali život, umjesto da smo ga olakšali. Komunikacija u kojoj si s mobitelom dostupan svaki trenutak ne znači da me stalno moraš gnjaviti. Ne moramo toliko žuriti prema svemu, tako je i u radu, kaže. Festina lente (lat. žuri polako) zaključujemo. Zbog toga i sluša ploče. Jer kad je stavi na gramofon posvećen je njoj. Zaustavlja trenutak. No, do izvođača ipak dolazi preko youtubea ili na preporuku brata Vibora koji je drugi dio kreativnog tima. Bavi se ilustracijom, animiranim filmovima.

- Na projektima baš i ne radimo zajedno. Osim stripa Mr. Joa koji je bio odlična stvar. Trebalo bi sada nastaviti. Čeka se mene da napišem scenarij. Oboje imamo puno posla pa ne stižemo, kaže. Festina lente, ponavljamo drugi put.

Strip u obitelji

Obojica imaju neizmjernu ljubav, možda boje reći strast prema stripovima pa je i logično pitanje odakle je to krenulo. Ispada da ipak sve kreće iz obitelji, pa tako i ljubav prema stripu.

- Tata je imao sve Alan Fordove, bili su to tornjevi Stripoteka. Svi smo to čitali - sestra, brat i ja. Kada sam bio mali uzeo sam te stripove i šarao po njima i bojao ih. U jednom trenutku sam prestao šarati i počeo čitati, objašnjava u kutu Mrklog Mraka u HUIU. Njegov kutak. Mjesto gdje s ostatkom svijeta dijeli svoju ljubav prema stripu i animiranom filmu iz perspektive čitatelja i gledatelja te putem udruge Mrkli Mrak prezentira te vidove umjetnosti u najboljem mogućem svjetlu. Crni zidovi, sive pomalo starinske shaby vitrine i police uredno složenih stripova, na način kako to rade stripofili. Antikni stol, tepih udobne fotelje i figurice animiranih i stripovskih junaka. Čitaonica i igraonica za velike i male - stripofile „ Sve je krenulo kada su Kristina Nefat, Noel Mirković i Ivana Tomić kontaktirali mene i brata ne bi li se pridružili ovoj priči. Uskočio sam u taj vlak, tražili smo prostor, pronašli ga. Kada sam ga osmišljavao ulogu u svemu tome malo je odigrao i moj ego jer sam želio da dođu ljudi koji to cijene pa se dive mojoj kolekciji, vrlo iskreno će on „Ali i isprika da kupim nove stripove. No, najvažnije je da se stvori kružok oko tih stripova. Sa našim stripom Mr. Joeom ušli smo na stražnja vrata u svijet stripa kao autori pa je lakše komunicirati s ljudima i možda u jednom trenutku napraviti nešto više.

Stripovi otvaraju oči

- Ovdje se sve spojilo iz obostrane koristi, da HUIU ima čitaonicu, a ja mjesto u kojem njegujem svoju strast, veli Vjeran kojeg se u galeriji može naći svakog dana od 18 do 20 sati. Stripovi u čitaonici su za starije. Interes je „pulski,“ a to znači da je reakcija pozitivna, ali s neke distance, a posječenost slaba. Studenti japanskog jezika i kulture dvaput tjedno ondje imaju nastavu, odnosno predmet japanske animirane filmografije. Srednjoškolci često dolaze na radionice. Razgovaramo o uvijek istim posjetiteljima izložbi u Puli. Kaže da su to doista ljubitelji umjetnosti, a ne pozeri koji dođu na otvaranje ne bi li se počastili. Galerija egzistira ne entuzijazmu njezinih osnivača, a postala je i referentni stvaralački punkt u gradu, koji kao i sve galerije muku muče sa posječenošću.

- Zna se dogoditi da nitko ne dolazi. Ali ja to volim, svaki sam dan tu. Volim tu čitaonicu, slušam ploče i ovo je moj ambijent koji obožavam, priča u svom kutku i objašnjava kako je strip neka prelazna točka od slikovnice prema knjizi. Stripovi otvaraju oči.

Koliko je strip u eri novih medija popularan?

- Moj dojam je sve više, baš zbog novih medija. Unazad 20 godina mnoštvo stripova ozbiljne sociološke tematike postalo je cijenjeno. Ljudi se iznenade kada vide da strip nije samo neko lagano štivo. Kvaliteta stripa otišla je korak naprijed. Uz strip se može puno naučiti - od povijesti, filozofije…Nije to samo lagano zabavno štivo kako neki percipiraju. Osim toga strip su posljednjih godina uvelike popularizirali filmovi i serije na Netflixu koje se rade po predlošcima stripova. Marvell i DC su svi ekranizirani. Netflix je sa Dark Horsom, izdavačkom kućom koja je napravila Hellboya potpisala ugovor da svaki strip of Dark Horsa ide prvo Netflixu na razmatranje hoće li se ekranizirati. Skraćena forma u epizodama više paše ljudima, objašnjava nam Vjeran koji je i sam veliki ljubitelj filmova, serija i playstationa. „Jedan sam od onih koji se može odmoriti tako da pogleda tri filma u danu. Kada grane sunce jedni odu na Učku, ja navučem zavjese gledam filmove, serije i čitam stripove. Eto, obožavam kampiranje na Fratarskom gdje već godinama imam istu lokaciju. Prvog lipnja sam već stavio šator. Na Fratarskom rastegnem si hamaku i ne dižem se iz nje. Ljeti svako toliko odem na noć dvije i čitam po cijele dane. To me opušta. Je li to bijeg od stvarnosti, ne znam, kaže. U stvarnosti je aktivan na mnogim poljima. Kaže "preaktivan" - radi za agenciju Alpheru, Arheološki muzej Istre, Savez udruga u Rojcu i Zelenu Istru, festival FUČ i Pula Film festival.

Priča o Šijanskoj šumi

Kaže da je ove godine pretjerao s radom.

- Želio bih nastaviti sa stripom mr. Joeom. Na temelju prvog broja dobio sam jako puno konstruktivnih kritika koje bih htio implementirati, a to je sada neki novi nivo gdje sam moram evoluirati i posvetiti se tome. Pokušavam sada više ilustraciju ubaciti u svoj rad. Spreman mi je i sitotisak. Sve bi to želio, uz filmove, serije i playstation", kaže. Festine lente. Treći put.

Za razliku od mnogih odraslih, ovaj dizajner u ranim 40-ima smatra da su video igre dobre.

- Kao što su nama naši roditelji zabranjivali, tako mi neke stvari koje su nama neshvatljive automatski zabranjujemo novim generacijama smatrajući da je to loše. Ako roditelj malo prouči cijeli koncept igara, postoje igre koje su jako edukativne, puno rade na motorici i ima puno pozitivnih stvari, ako se naravno ne pretjeruje. Ima i kvalitetnih priča. Ima i puno stvari koje se mogu naučiti uz video igre poput story tellinga pa se s time početi baviti i čitati knjige pa sve do programiranja, crtanja i ilustriranja. Jako je puno elemenata u koje se klinci mogu zaljubiti, a koji su danas kvalitetni poslovi. To su novi poslovi, nova zanimanja koja nama nisu jasna. Ljudi kritiziraju vlogere (videoblogeri), youtubere. Ti poslovi zahtijevaju konstantan i kvalitetan angažman, stalnu prisutnost. A danas mnogi žive dobro od toga. Kao što ja kroz dizajn gledam u monitore, tako i oni pilje u neke svoje poslove," smatra Vjeran.

U stripu Mr Joe , Veli Jože je postao strip junak. Ima li u planu strip o Puli.

- Ovo ću prvi put reći. U zadnje sam vrijeme kratko razmišljao o slikovnici možda više nego o stripu o Šijanskoj šumi u kojoj sam posljednju godinu, otkad imam psa, svaki dan. Mjesto je predivno, već je i sam naziv Kaiserwald moćan. Pa možda se neki duhovi počnu buditi i isprepletu se šumom. Onako u stilu Miyazakija. To je nešto što me zaintrigiralo što se tiče Pule, veli on. Festina lente, četvrti put.

Na kraju koristim trenutak i uzimam polaroid. Samo jedna fotka za portret za novine. Uzbudljivo je. Nije digitalac i nema brisanja. Samo jedan klik. Fotka je gotova. Ako je to hipsterski, živio hipsteraj!

Liberalne sedamdesete

- U svibnju je u Zagrebu gostovao Tanino Liberatore, talijanski ilustrator koji je u 70-ima crtao Ranx Xeroxa koji me kao dijete oduševljavao. U Beogradu sam kupio komplet, opet sam išao čitati i shvatio da je nevjerojatno da su mi to dopustili čitati jer je riječ cyborgu koji ima curu 12-godišnju tešku narkomanku s kojom je u ozbiljnim seksualnim odnosima, priča Vjeran.

Bi li danas bilo moguće objaviti takav strip, pitamo.

- I ja sam ga to pitao. Rekao mi je da je u 70-ima bilo problema zbog nasilja i droge, ali na činjenicu da ima 12 godina i spava sa cybergom i svim ostalima, nitko nije ni trepnuo, prepričava nam.

Povezane vijesti

• VJERAN JUHAS: "Instantiable" ili mnoštvo trenutaka uhvaćenih Polaroidom
• U STRIP ČITAONICI MRKLI MRAK: Predstavljanje udruge Hrvatski autorski strip